Bh. glumac Rijad Gvozden koji je odrastao u SOS Dječijem selu, te menadžerica Odjela za zagovaranje i institucionalnu saradnju u SOS Dječijim selima BiH Melika Šahinović govorili su za N1. Gvozden je ispričao svoju životnu priču. Govorio je sa čime se susretao tokom svog odrastanja u SOS dječijem selu, ali i o nastavku svog profesionalnog puta ka glumačkoj karijeri.

“Na moju sreću, i na sreću moje braće i sestre, mi smo 1999. godine došli u organizaciju SOS i to je zapravo nama bila odskočna daska i vjetar u leđa da nešto napravimo, jer inače u selu gdje smo se mi rodili, praksa je bila da djeca završavaju školu do četvrtog razreda osnove škole. To je jedan od razloga, a sada tu su i drugi nedostaci, teška životna situacija i okolnosti koje su doveli do tog da ljudi iz SOS-a saznaju za nas i da nas dovedu i hvala dragom Bogu da se tako desilo, pa smo danas tu gdje jesmo”, rekao je Gvozden.

Za SOS dječije selo ga vežu lijepe uspomene, ali kaže, jako puno vremena im je trebalo da se adaptiraju na to.
 

“Budući da smo rođeni u tako ekstremno teškim okolnostima, bilo se jako teško navići na sve dobro i lijepo što nas je u SOS-u čekalo. Mi nismo znali šta znači imati TV, kupatilo, svoj krevet, hljeb, doručak, ručak, večeru… Bilo nam se teško navići na to, pa smo više od godinu plakali i smišljali načine kako da iz te dobrote pobjegnemo da se vratimo u selo odakle smo došli”, kroz smijeh će Gvozden, ali dodaje, ostale su lijepe uspomene.

Gvozden je majku izgubio veoma rano. Dobio je SOS majku, koju je mogao zvati također ‘mama’.
 

“Naravno, mi stariji je nismo zvali ‘mama’ jer smo znali ko nam je mama, ali moj najmlađi brat je zvao ‘mama’. Ona je njemu mama za cijeli život”, govori Gvozden dodajući: “nedostatak tvojih bioloških roditelja je veliki udarac za čovjeka, bez obzira u kojem periodu života da ih izgubiš”.
 

U dječijem SOS selu Gračanica Gvozden je imao 70 braće i sestra.
 

“Zamislite koja je to blagodat”, kaže.
 

Djeca koja izlaze iz domova u kojima je praksa takva da poslije 18 godina završe na ulici, govori Gvozden, teško je ako nemaju nekoga ko ih je nekako zgrabio na taj način da ih vodi, ni uputi kroz život.
 

“Nebrojeno puta mi se desi da sretnem tako neko dijete koje poznajem iz ustanova, stane na semaforu, pruži ruku i traži ti novac… a ti sa njim bio na izletu i to te jako zaboli. Nadam se da će doći bolja vremena, gdje će biti puno više Rijada, Dragana i ove sve djece koja su uspjela iskoristi ovo što nude organizacije pogotovo SOS pa da nekako ako ništa da dobiju školu pa i da poslije osnuje porodice. To je svima i cilj, a ne da prođe kroz sve te uslove i na kraju završi na ulici”, kaže Gvozden.
 

Ovakvoj djeci nije lak put, i često se puno više moraju dokazivati nego djeca koja su odrastala uz biološke roditelje, a tako je bilo i sa Rijadom.
 

“Ja kad sam došao na Akademiju, došao sam iz -200. Valja stići tu neku nulu pa da se onda boriš da postigneš nešto. Djecu treba gurati, hrabriti da imaju više samopouzdanja da pokazuju šta znaju”, kaže Gvozden.

Menadžerica Odjela za zagovaranje i institucionalnu saradnju u SOS Dječijim selima BiH Melika Šahinović navodi da SOS sela pružaju alternativni oblik smještaja djeci bez roditeljskog staranja i pokušavaju na sve moguće načine pratiti njihov rast i razvoj tokom brige u okviru SOS dječijeg sela i nakon izlaska.
 

“Ako govorimo o samoj pripremi mladih osoba za samostalni život o zajednici, onda govorimo zapravo i o načinu brige unutar samog SOS sela, gdje im pružamo kroz individualni plan razvoja određene servise i podrške kako bi jačali njihove kapacitete, kako bi se jednog dana mogli sami izboriti za ono što oni žele raditi u svom životu. Naša briga ne prestaje sa 18 godina, već ta briga nastavlja se i tokom njihovog studiranja. Ukoliko se odluče studirati, naša podrška traje tokom cijelog studiranja i nakon jedne godine završetka studija. Ukoliko se mlada osoba ne odluči studirati mi i to podržavamo, ukljućujući ih u različite projekte kako bismo jačali njihove životne vještine i usmjerili ih tamo gdje im odgovara”, kazala je Šahinović.

Intenzivno se radi na zakonu o socijalnim uslugama, dodaje.

“Nacrt ovog zakona u okviru Federalnog ministarstva rada i socijalne politike sredinom prošle godine je usvojen. Podržali smo i javne rasprave. To je prvi zakon na federalnom nivou koji prepoznaje mlade ljude koji izlaze iz javne brige i sistemski prepoznaje različite pružatelje socijalnih usluge u cilju njihove rehabilitacije, reintegracije u zajednici i to će biti nadam se dodatni podstrek i mogućnost da se osobe za samostalni život”, rekla je Šahinović.

(DEPO PORTAL/dg)