Srđan Đokić je u Sjedinjene Američke Države došao prije tri i po godine i čini se da je ostvario američki san. Nakon što se razveo, a djeca mu odrasla, shvatio je da želi sebi da ispuni želju koju je gajio u sebi od pete godine. Iako nije bilo lako - dva puta je dolazio kao turista i morao da napušta zemlju poslije šest mjeseci - treća je bila sreća.

Srđan je u međuvremenu u Kaliforniji stvorio posao iz snova na najobičnijoj hrani, koju skoro svako na ovim prostorima zna da napravi. Naime, Srđan pravi jednostavne palačinke, za koje su potrebna samo tri sastojka - jaja, mlijeko i brašno i kaže da radi samo tri dana i živi pristojno. Njegovo radno mjesto je prikolica, koju je naručio iz Kine i isplatio za samo dva mjeseca zbog dobro razvijenog posla. Ukrasio ju je i lampicama, pa sija sa svih strana.

Ulaže, zarađuje, ali novac ne razbacuje okolo i olako.

- Sve zavisi da li želite da živite skupo ili jeftino. Da idete u restoran i svaki dan pojedete biftek od 50 dolara, skupo je. Mogu dobro da jedem za 10 dolara i cijeli dan sam sit, kaže Dragan Rakonjac, koji bilježi priče o Srbima koji žive i rade u Americi.

- Napravio sam dobar posao, ne mogu da se žalim, rekao je Srđan, koji je prvo radio u Njemačkoj, prije nego što se preselio u Sjedinjene Američke Države, gdje je i započeo posao, od kojeg dobro živi sa tri radna dana u nedjelji.

On peče palačinke kakve pravi većina domaćica i domaćina na Balkanu, a Amerikanci su, sve su prilike, oduševljeni.

- Tri dana radim, četiri dana se odmaram, pa idem na plažu. Ali, kada radim, radim cijeli dan. Ujutru rano idem u kupovinu i prvo spremam smjesu kod kuće, a onda od tri popodne idem na plac, u prikolicu... Kad dođem kući uveče, raspakujem sve, pa operem sudove, kaže on i dodaje da je njegova nova kineska prikolica upravo ono što je želio - ima sve, uključujući i frižider i zamrzivač za sladoled.

- Kada radim, radim po 12 sati dnevno, dodaje i otkriva da njegove palačinke vole i Meksikanci.

- Meksikanci vole da jedu i ne žale pare, kaže Srđan.

A kad smo kod para - nezaobilazno pitanje je bilo - koliko Srđan naplaćuje poslastice koje proizvodi?

- Ja ne bih kod sebe kupio palačinku, toliko je skupa. Prosječna palačinka sa jagodom ili bananom je 12 dolara, a najskuplja sa nutelom je 15 dolara. Ljudi mi daju po 20, dodaju i za bakšiš i kažu "dobro je". Uvijek sam rasprodat, kaže Srđan, koji sada ima i pomoćnicu - Meksikanku, kao predstavnicu svojih najvjernijih mušterija.

Srđan ističe da i svoj posao vodi legalno i da je sve prijavljeno nadležnim upravama.

- Sredio sam sve papire, ne radim ništa na crno. Uredno plaćam porez, kao i radnicu, objasnio je, a potom otkrio koliko zarađuje.

Ali, prije nego što je precizirao cifru, Srđan je objasnio da, kada je zaista dobro veče, proda 80-90 palačinki, što u zaradi dnevno iznosi od 1.000 do 1.100 dolara - tokom pet sati rada.

Kada je došao u Ameriku, dvoumio se između roštilja i palačinki, ali se odlučio za palačinke jer su ih njegova djeca voljela i bile su jeftinije za proizvodnju.

- Prvo, ne moram ni da plaćam porez na to jer nije obrok, već samo poslastica - nije prljav i masan posao. Ne treba mi ni vatrogasna dozvola jer nema vatre, rekao je Srđan i dodao da je time lišen dodatnih troškova.

Srđan je na kraju priznao i da mnogo palačinki pokloni, posebno djeci, jer je to u Americi najbolja reklama, kao i da kod njega ljudi čekaju i po pola sata u redu da kupe poslasticu.

(DEPO PORTAL/mm)