HADŽIJAHIĆ, MUHAMED: Neprikosnoveni autoritet za političku povijest BiH. U javnom životu pojavljuje se daleke 1934. godine sa svojim radom o narodnim pjesmama o Aliji Đerzelezu u listu "Novi behar". Krajem tridesetih naginje, kao i mnogi drugi bošnjački intelektualci, hrvatstvu. Godinama je u komunizmu bio prokazan kao javna ličnost. Prve javne radove, nakon pauze od tridesetak godina, objavljuje polovinom sedamdesetih ("Od tradicije do identiteta"; "Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana", 1974). Većinu svojih radova za života je objavljivao na sapirografu, dok su neki rukopisi otkriveni tek nakon njegove smrti (1987), poput briljantne političke studije-pamfleta "Posebnost Bosne i bosanskih Muslimana", koju je 1943. godine poslao antifašističkoj koaliciji pod pseudonimom Spectator. Hroničari su za njega napisali da je bio posljednji veliki bosanski polihistorik.

HASANAGINICA: Ni ona, sirota, nije uspjela izbjeći balkanskim teroristima duha. "Narod koji ima ovakvu pjesmu zaslužuje da bude narod", izjavio je, oduševljen, slavni Goethe kada je prvi put čita ovu veličanstvenu narodnu pjesmu. Onda su mu, preko Vuka Karadžića, rekli da je to srpska pjesma, te se Goethe, tada vrlo utjecajan na njemačkom dvoru, založio za novi diplomatski kurs prema Srbiji, koja se u to vrijeme borila za svoje nacionalno oslobođenje i nezavisnost od Osmanlija. Mit o "srpskoj Hasanaginici" razbio je 1974. godine Alija Isaković, objavivši, uz pomoć Mustafe Ćemana, veliku bibliografiju o ovom djelu i vrativši ovu znamenitu pjesmu u njen autentični nacionalni i teritorijalni milje - među Bošnjake i Bosnu.

HODOLJUBLJA: TV serija koju su krajem sedamdesetih godina zajedno počeli raditi Zuko Džumhur i Mirza Idrizović. Danas je to kultna putopisna emisija u kojoj smo, uz sve bravure Džumhurovog jezika, govora i pojave, upoznavali nepoznate predjele i gradove Bosne, njenu kulturu, povijest i ljude. Kasnije su autori svoj serijal proširili na prostore bivše Jugoslavije, a potom i čitavog svijeta (Turska, Španija, Maroko...). Bile su to najbolje lekcije iz pozitivne geografije koje smo ikada imali priliku slušati i gledati u našem kratkom i sretnom životu pod Titom.

IBRAHIMPAŠIĆ, FIKRET FIĆO: Čovjek-muzej. Napravio Muzej grada Zenice; upravo završava svoj kapitalni projekat "Bibliografije Bosne i Hercegovine" sa više od 100.000 naslova. Teško je pobrojati šta je sve Fikret Ibrahimpašić prikupio u svojoj arhivi, od naizgled trivijalnih materijala sa 40.000 viceva i 30.000 autograma poznatih javnih ličnosti, do raritetnih originalnih primjeraka rukopisa i dokumenata iz kulturne baštine BiH. živi i radi u Zenici. Muzej grada Zenice je sada, zbog primitivizma tamošnjih gradskih vlasti, također u njegovom stanu.

IBRIŠIMOVIĆ, NEDŽAD: Bosanac i Bošnjak, dobar vajar i još bolji pisac. Kada se tokom šezdesetih godina pojavio sa svojim kratkim pričama ("Kuća zatvorenih vrata", 1964), proricali su mu sjajnu književnu budućnost. Potom slijede njegovi romani "Ugursuz", "Karabeg", "Braća i veziri" te knjiga autobiografske proze "Car si ove hefte". Izrazit stilista, "vrhunski majstor koji suvereno vlada svojim jezičkim univerzumom, i koji svojim inovatorskim pripovjedačkim postupcima postiže zapanjujuće razuđenu i slojevitu strukturu proznog kazivanja" ("Šejtani nisu voljeli nježnog vuka", Asmir Kujović, Dani, br. 62). Ibrišimović se, nakon Selimovića i Derviša Sušića, ispostavio kao autentična književna pojava koja uspijeva transponirati iskustva klasične pripovjedačke bosanske škole u novi, modernistički literarni rukopis. Opsjednut je zemljom Bosnom i njenim ljudima, što će eksplodirati u godinama posljednjeg rata i genocida nad Bošnjacima. Od tog vremena datira i njegov transparentni politički aktivizam; ostat će zabilježeno i nekoliko njegovih izuzetno loših književno-žurnalističkih tekstova koji su ostali na nivou pretencioznog ili banalnog dnevnopolitičkog sadržaja. 

OBALA: Art scena nastala na Akademiji scenskih umjetnosti polovinom osamdesetih. Ozračje nastalo svjetskim uspjesima filmova Emira Kusturice stvorilo je pogodnu klimu za razvoj nove scene, koja je svoj najveći trijumf doživjela sa teatrom Mladena Materića ("Tetovirano pozorište" i "Mjesečeva predstava"), dok je grupni projekat studenata glume, predstava "Audicija", bio komercijalni hit desetljeća. U godinama opsade, Obala i njen lider Miro Purivatra uspjeli su ostvariti kontinuitet ove scene: najprije sa likovnim projektom "Svjedoci postojanja", potom nizom drugih značajnih izložbi, ratnim kinom "Apolo", sve do posljednje velike avanture nazvane Sarajevo Film Festival.

(DEPO Portal/ak)