ANDRIĆ, IVO: Književnik iz Travnika. Pisao poeziju, lirsku prozu, eseje i kritike, pripovijetke i romane. Najcjenjeniji su mu romani Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica, Prokleta avlija, Omer-paša Latas (nedovršen), potom Jelena, žena koje nema (pripovijetke), Znakovi pored puta (meditativna proza), Ex ponto, Nemiri (poezija i lirska proza). Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine, i otad je najprevođeniji pisac sa ovih prostora u svijetu. Istovremeno, Andrić je predmet velikih polemika u bosanskom javnom životu. Bošnjaci mu prigovaraju na 'antiislamskom stavu' (Muhsin Rizvić, Šukrija Kurtović), Hrvate boli njegova prosrpska politička orijentacija. Sam Andrić je svojim angažmanom davao povoda ovakvim interpretacijama: bio je politički blizak srpskim nacionalistima koji su ubili Ferdinanda; u svom, nikad javno objavljenom, doktorskom radu i nekim kraćim esejima (Pismo iz 1920), označio je Bosnu kao okamenjeni 'tamni vilajet' i 'zemlju mrznje', što će do današnjeg dana biti omiljeni citat i argument svakog onoga koji ima nešto protiv Bosne. Ipak, ako kontroverzu prihvatimo kao dio habitusa svake velike umjetničke pojave, onda i Andrića, sa njegovom stilskim perfekcionizmom i književnom rekonstrukcijom Bosne, njenih ljudi i atmosfere, te svjetskom slavom, treba odgovorno staviti tamo gdje mu je i mjesto - među velikane ovdašnje književne i duhovne scene uopće. Umro je 1975. godine u Beogradu.

BALIĆ, SMAIL: Orijentalista i sociolog kulture. Godinama živi i radi u Beču. Autor je kapitalne studije Kultura Bošnjaka, koja je posljednjih četrdesetak godina naučnicima sa njemačkog govornog područja značajan izvor temeljnih saznanja o Bosni, Bošnjacima i njihovom nacionalnom identitetu. Zajedno sa Zulfikarpasićem, jedan od osnivača i urednika emigrantskog glasila Bosanski pogledi. Bavi se prikupljanjem leksikografske građe o znacajnim Bošnjacima u zemlji i inostranstvu.

BEGIĆ, MIDHAT: Književni kritičar i publicista. Predavao je na Sorboni juznoslavenske književnosti. Početkom sedamdesetih definitivno se vraća u Bosnu i istraživanju bosanske književnosti. Bio je jedan od onih kritičara koji je, baveći se književnim djelom Maka Dizdara, Meše Selimovića i drugih ovdašnjih pisaca, promovirao ideju bosanskog duha, jezika i književnosti, tražeći dostojanstvo za tu, dotad potcijenjenu i prezrenu, kulturu. Umro je 1983. godine, a iza njega su ostale stotine stranica kritika, osvrta, eseja i studija, koje je 1986. godine sabrala, priredila i objavila Hanifa Kapidžic-Osmanagić.

BENAC, ALOJZ: Arheolog. Dugogodišnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, predsjednik ANUBiH. Bavio se istraživanjem neolitskog perioda BiH, kao i etnogenezom Ilira. O akademiku Alojzu Bencu danas možemo govoriti kao o velikom naučciku koji je čitav svoj život posvetio istraživanju povijesti nepoznate Bosne; svojim univerzitetskim autoritetom zaslužan je za pokretanje mnogih istraživačkih naučnih projekata. U svakom slučaju, Alojz Benac je jedan od onih tihih velikih ljudi i naučnika, zahvaljujući čijim smo radovima (Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica; Radimlja, srednjovjekovni nadgrobni spomenici u BiH; Sarajevo do dolaska Turaka;...), došli bliže 'sjenkama naših zaboravljenih predaka'.

(DEPO Portal/ak)