Piše: Indira KUČUK-SORGUČ

Sinoć sam konačno uspjela odgledati Enisov one man biography comedy show “Da sam ja neko” koji se jednom riječju može nazvati “briljaža”. Nije nikakvo čudo što puni dvorane gdje god da nastupa jer takav kompletan produkt zasnovan na oljuđenosti, nepretencioznosti i čistoj emociji, nije ovdje viđen. 

Odgovorno tvrdim da barem BiH nije imala, uzimajući u obzir našu produktivnu tradiciju humora i dobre komedije, kao i nekoliko monodramskih imena koja su žarila i palila ondašnjom Jugom, ovakav fenomen u umjetničkom, kulturološkom, intelektualnom i društvenom realitetu od Enisa Bešlagića. 

On je jedinstven jer nije nimalo umjetan, naštiman, fingiran i naštiklan na neke dotirane izvore i pipe, on je prirodni talenat sa iskustvom glumca-radnika, samostalnog umjetnika i samostalnog i nezavisnog profesionalca. Njegova je umjetnička vrijednost time i veća jer je rijedak na našoj javnoj sceni koji ono što promišlja i kaže, da li kroz svoje autorske umjetničke projekte, da li direktno u eter smatrajući sebe neodvojivim dijelom zajednice, za razliku od većine njegovih kolega koji nisu u sebi pronašli taj luksuz da odvažno iskažu svoju misao kao jasnu, glasnu i slobodnu. 

Enis je fascinantan u svakodnevnom životu kao i na sceni, jer je scena njegov život, a život je njegova scena, koji jednom tako vještom, maštovitom i sposobnom kreativcu daje milion prilika za iskazivanje. U svojoj duhovito-receptivnoj, zabavno-pripovjedačkoj i edukativno-poučnoj ispovijesti “Da sam ja ne(t)ko”, Enis nam priča dva sata o svom odrastanju, o životu nekad i sad, o razlikama u odrastanju u samo dvije generacije, priča o tome kako je postao glumac i kako se svidio širokim narodnim masama, kreirajući koncept čistog odnosa prema svemu što je bilo sastavni dio njegovog razvoja, s kojim se može poustovijetiti većina generacija rođenih prije rata.

Međutim, on ne “igra” na nostalgiju, on igra za život i za sve pa i nove alfa-beta-gama-delta generacije, jer mu je važno dobro, zajedništvo, ljubav, ali i vjera kao sistem vrlina i moralnih vrijednosti, potencirajući da niko prilikom rođenja nije imao izbora gdje će se roditi, u kakvoj porodici, koje rase, vjere, nacionalnosti itd, niti su te socijalističke generacije imale izbora u izboru bilo čega, od čokolade do auta, za razliku od današnjih, koji mogu da biraju u svom komforu, ali im to nije dovoljno da budu zadovoljni, ispunjeni, sretni…

Enis nadasve želi promovirati ono što bi trebalo biti najvažnije kad ona “duga crta između rođenja i smrti (on želi da je ta crta duga, a ne kratka kako stoji na nadgrobnom spomeniku) - a to je život, da kad završiš s njim, da znaš da si ga źivio. Sve je Enis savršeno uvezao, ogolio naš mentalitet, slatko se njime poigrao kroz na desetine ispričanih živopisnih situacija u kojima se lično našao, donoseći pitku, kulturnu, glatku i rafiniranu, emotivnu i dirljivu komediju života, koju je ispisao život a potpisao njegov glavni protagonista - nenadmašni dramski komičar BiH i svih ovih ex yu država zajedno - Enis Bešlagić! Postigao je savršenstvo u jednostavnosti izraza i pokazao rijetko viđenu suverenost vladajući scenom i njenim četvrtim zidom - publikom, a to je UMJETNOST. 

Enis je umjetnik bez premca i bosanski ponos, prva brana bosanske duhovitosti i tvorac jednog lucidnoga nesintetičnoga i nedodvoravajućeg humora s ljudskim licem. Bravo, Majstore!!! Malo je reći da sam uživala u njegovoj domišljatosti, histrionskoj zaigranosti dječaka i stvaralačkom umijeću da bez ikakvih vanjskih i tuđih pomagala, izazove iskreni i neusiljeni osmijeh, radost i tugu, sreću i zadovoljstvo, zapitanost i odgonetnost, sjetu i ushit, da ogoli našu stvarnost rijetko viđenom lakoćom izraza, bez visokih tonova, bez farbe i farbanja, bez vulgarnosti, psovki, prepričavanja internet viceva, imitacija i glumatanja… 

Enis, jednostavno, ovim performansom ne pruža samo dva sata dobre zabave, nego budi život u nama! To je definitivno više od igre, jer su njegove riječi upute, duhoviti iskazi poruke, dramski zapleti poduke, a razgovori s publikom – terapija.

Dolazim na 14-u u Sarajevu ponovo, jer s izvora pitke vode i zdrav i bolestan treba piti. Pozivam one koji nisu pogledali da ne propuste njegovo martovsko igranje. 

(DEPO PORTAL/ad)