Brajan Česki prošao je jedinstven i živopisan put od studenta industrijskog dizajna na Roud Ajlendu do osnivača platforme Airbnb, i 245. mjesta najbogatijih ljudi na svijetu Forbes liste (ukupna vrijednost 9,7 milijardi dolara). Put do uspjeha došao je mnogobrojnim kreativnim prečicama, piše Forbes.

Rođen je u gradiću Niskajuna u državi Njujork, a njegovi roditelji, oboje socijalni radnici došli su u Ameriku iz Italije i Poljske. Njegov mladalački život bio je trodjelno protkan hokejom, umjetnošću, bodibildingom (postoje brojne fotografije na internetu Českija u pomalo opskurnim Spido gaćicama). Njegovo odrastanje je za standarde Silicijumske doline bilo teško gubljenje vremena.

Kao dijete, Česki je bio zainteresovan za umjetnost, dizajn, crtanje i redizajniranje cipela i igračaka. Stoga i ne čudi što je upisao Školu dizajna Roud Ajlend (RISD), u kojoj je 2004. stekao diplomu industrijskog dizajna.

Za to vrijeme on i njegov nerazdvojni prijatelj, i kasniji poslovni partner Džo Nebia vodili su sportske sekcije, Brajan hokejašku, Džo košarkašku. Atletski tim u umjetničkoj školi? Bio je to ozbiljan marketinški izazov, natjerati umjetnika da ide na hokej. Obrisi preduzetništva već su se nazirali.

U RISD-u je naučio da je sve oko nas plod nečijeg dizajna, da možete da živite u svijetu sopstvenog dizajna i vrijednosti. „Vi kreirate pravila, stvarate vrijednosti i, na kraju, ako ste uspješni, taj svijet raste“, rekao je u jednom intervjuu.

Nakon što je diplomirao, Česki se preselio u Los Anđeles da se okuša kao industrijski dizajner. Brajanov otac nije bio oduševljen njegovom umjetničkom vokacijom – „pobrini se da jednog dana dobiješ posao sa zdravstvenim osiguranjem“, rekao mu je jednom prilikom.

Sam u Los Anđelesu sa 22 godine, u oronuloj Hondi Sivik gubio je sate u saobraćaju, sa nešto više od 1.000 dolara u džepu sve manje je vjerovao u retoriku iz škole dizajna da „svijet može da se dizajnira“. Dizajn Los Anđelesa, grada u kojem su svi „producenti, fotografi i manekenke“ bio je dizajn apsurda, u kojem polovinu vremena provedete u traganju i saobraćaju, a nakon toga ostaje vam isključivo vrijeme za surovo preživljavanje, malo za snove i njihovo ostvarivanje.

Nakon godinu dana odustaje od LA-a i 2007. godine se zajedno sa Gebijom seli u San Francisko, u kojem nisu imali ni dovoljno novca da plate kiriju za trosobnu kuću sa kuhinjom koju su povoljno iznajmili. Sinula im je ideja da svoj privremeni dom kratkoročno izdaju, ponukani održavanjem konferencije Društva industrijskih dizajnera Amerike koja se u tom trenutku održavala u gradu, ali i manjkom slobodnih hotelskih soba. Noćenje sa doručkom, bila je njihova ideja.

Daleko je to bilo od realnosti, pošto nisu imali krevete u potpuno nenamještenoj kući, sve do momenta kada je Džo izvadio iz „naftalina“ krevete na naduvanje iz svoje rane, kamperske faze života. Jeftini dušeci i pop tartovi za doručak su kasnije postali Airbnb, ali idemo korak po korak.

Ostatak teksta pročitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/mm)