Izvor: Tačno.net
Piše: Damir Hadžić
Kokain
Kokain je stimulativna droga. Kada Broj 1 očinski edukativno govori članovima čuvene Grupe TNT iz Alan Forda kako droga utiče na mozak, savjetuje ih: ”Droga ti daje utisak da si u raju kad si zapravo u paklu. Siromašni misle da su puni novaca, a gladni da se nalaze pred stolom krcatim najprivlačnijim jelima!”, a jedan od agenata, shvaćajući moć narkotika i stanje u kojem se nalaze kao bijedni uposlenici čuvenog metuzalema, dobaci: ”Možemo li je dobiti za osobnu uporabu?”
Pravi se kokain deli na ”kredu” i ”fleks” i dolazi iz Južne Amerike. Kreda upravo tako izgleda, i mat je bijele boje, dok je fleks jako teško, gotovo nemoguće nabaviti. On je svjetlucav i zovu ga i ”kristal”.
Dakako, jedan ga je Tito mogao nabaviti. Ova je droga nekada bila privilegija više klase, sada nažalost mnogo dostupnija. Kažu da je sve otišlo u helać kada su kokain umjesto rokera počeli konzumirati narodnjaci. Neki folkeri su nirvanu na koncertima doživljavali, ne samo zbog stiha – Bože, ti mene zoveš na piće… – nego i zbog bijelog praha.
Na Balkanu posebno popularna kod ljudi koji su do bogatstva došli na brz način do novca. Ovdje ih često zovu ”kontroverzni biznismeni”. To su i oni što su poslovali s narkokartelom Tito i Dino.
A omladina k'o omladina, danas se umjesto na Jima Morrisona i Kurta Cobaina loži na bizarne neojalijaše Jalu Brata i Bubu Corellija. Pjesma SOS najbolje oslikava njihov pjesnički opus: kokain, Dubai, partijanje i mafijanje: Ima nas svud, s nama uvijek neko partijanje / A na vratu sijaju mi dijamanti, zima je (Yeah) / Kokain, ne znam da l’ je kokain / Oka ne mogu sklopit’, ne mogu se okanit’ / Ti si ono što ne mogu ostavit’ / Eh, ja moram se popravit’…
Zvuči kao himna zalutalih gdje vodi kokain… U Dubai. Kod Tite.
Tito
Najveći sin naših naroda i narodnosti. Rođen u Kumrovcu, u Hrvatskoj. Bravar po zanimanju. Potezao pištolj u kafani kako bi pridobio Krležu. Vjerovao samo sudu svoje partije. Vodio partizane, preživio i Neretvu i Sutjesku. Kao jedini vođa otpora protiv nacista i domaćih izdajnika u kontinentalnoj Evropi oslobodio zemlju.
Dobro, i Staljin je, ali on je ubijao Poljake u Katinskoj šumi poput nacista. A Tito mu ’48. rekao: “NE”. Pio viski s Richardom Burtonom. Pušio kubanske cigare u Bijeloj kući. Plovio s Galebom, s bijelim odijelima i u maršalskim uniformama uveseljavao siromašne po Africi i Aziji.
Osnovao Pokret nesvrstanih. Tito – Nehru – Naser bila je formula koja je ferecerala između velikih sila okupljenih oko NATO-a i Varšavskog pakta.
Dao republikama bivše Jugoslavije pravo da se osamostale. I umro. Kad je došla tužna vijest iz Ljubljane, prekinula se utakmica između Hajduka i Crvene Zvezde. Svi igrači plakali. I čitav Poljud. I velika većina u bivšoj Jugi, realno. Imao najveću sahranu. Veću i od kraljice Elizabethe i američkih predsjednika.
Ostao je simbol moći, luksuza koji je odobravao socijalistički narod partizanskog otpora kojem su se divili Orson Welles i Jean Paul Sartre. Golemo je da ništa nije ostavio svojim nasljednicima. Bez obzira na teorije zavjere da mu je neki špijun preuzeo identitet i revizionizam kojim ga nacionalisti svih boja i dezena svrstavaju u zločince, Tito je u našem jeziku ostao sinonim za nadmoć. Kad kažete za nekoga da je Tito, dajete mu prerogative polubožanstva, a i dan-danas se mnogi zaklinju – ”Ne lažem, Tita mi!”.
Ime ovog socijalističkog ajatolaha toliko je snažno da su samo oni najjači dobili njegov nadimak, poput lokalnih snagatora, snalažljivaca, ekscentrika i narkobosova. Pablu Escobaru kolumbijska je sirotinja dala nadimak Robin Hood, Joaquina Archivalda Guzmana Meksikanci prozvali su El-Chapo (Kratki), a Edin Gačanin dobio je najjači nadimak od svih – Tito. Ovaj Tito iz Dubaija prestigao je i El-Chapa po ”poslovanju”, a o jadu je zabavio i Europol i američku DEA-u. Bosna kad daje, daje najjače. Taj mora biti Tito.
Kum
Najpoznatiji je istoimeni Coppolin film. U tri nastavka. Mnogi kažu najbolji je drugi, a meni prvi, zbog Branda. U mafijaškim krugovima kum ima drugačije značenje od onog običnog da kum nije dugme, a što je na našim prostorima najbolje oslikao Živko Nikolić u filmu ”Lepota poroka” – kada je Mima Karadžić spreman život dati za kuma Žorža kojeg glumi Petar Božović. Iako mu je kum našao, valjda, najteži posao na planeti, da nosi vreće soli na plećima po crnogorskom ćelopeku i koji je spreman da kumu iz ultrakonzervativne porodice pošalje u nudistički kamp, Mima je spreman na fizički obračun samo zato što mu je radni kolega zinuo protiv kuma Žorža… To je kum i kumstvo kakvo caruje na Balkanu.
Kumstvo zna ovdje biti fenomen, veza koja je znala biti jaka poput armature. Ipak, više je onih formalnih kumova, novopečenih, kakav je bio nekadašnji gradonačelnik Milan Bandić ili aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Iako je najčešće riječ o plitkim prijateljstvima, to ne zaustavlja naše ljude da u svakom obraćanju pomenu kumstvo. Jedan od kumova i kontroverznih biznismena ovih dana završio je u policiji i protiv koga se vodi istraga zbog veze s narkokartelom Tito i Dino.
I kada neko kaže da u ovom slučaju najveće svjetske policijske agencije za borbu protiv droge, ustvari, ”pakuju” kumovima i policajcima, Milorad Mandić Manda dao bi mu jednostavan i legitiman odgovor: ”Mnogo je, kume, mnogo je”.
(Tačno.net/DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook