Povodom smrti velikog bh. pisca, kolumnista DEPO Portala prisjeća se teksta iz davne 1985. godine koji nas uvodi u scenarističke početke Abdulaha Sidrana, a koji je od zaborava sačuvan na stranicama Yugopapira.
Sam Sidran se prije osam godina prisjetio teksta iz '85., nakon Zlatne palme za "Oca na službenom putu", i razgovora sa Pavlom Pavlovićem te je na Facebooku napisao:
- Nedavno je u Sarajavu desetak dana boravio legendarni novinar Pavle Pavlović Paja, začuđujuće nepromijenjena lika, stasa i brčina, poznat po za ono doba koncepcijski i stilski revolucionarim noćnim tv-emisijama. Tu se sve zbivalo spontano i naoko divlje, nepripremljeno. Pjesma, priča, zezancija. Slobodno je bilo sjediti na podu, pijuckati nešto iz vlastite plastične čaše, prekidati voditelja..., otimat mu mikrofon - baš svašta. Bio je to - Paja.
Evo mi ostavio fotose iz 1985. godine, radio ih majstor Rikard Riki Larma, stvar se događala u mome stanu (Jezero 11) uoči dodjeljivanja 'Oskara'. Ne znam da li bih danas umio ovako samouvjereno tumačiti proces stvaranja filmskog scenarija i moj originalni samoučki način u tome postupku.
Tabela okačena na policu za knjige pokazuje skaletu zamišljene filmske tetralogije, od koje su snimljena prva dva dijela (Otac na službenom putu, Sjećaš li se Doli Bel), a ostali nesnimljeni treći i četvrti (Prvi put s ocem na izbore, Otac je kuća koja se ruši).
Pokazalo se dobrim to što moji scenariji ne zanimaju režisere tranzicijske epohe. Ipak ću svojoj djeci u nasljeđe ostaviti nešto nesumnjivo vrijedno i valjano - napisao je tada Sidran.
A u razgovoru iz 1985. između ostalog Sidran je govorio:
- Scenarist je, po meni, tragična ljudska pozicija. Naš običan, jednostavan čovjek gotovo ne razlikuje terminološki scenaristu od scenografa. Ljudi ne znaju da je scenarista čovjek koji je izmislio likove, svu tu priču i, na kraju, jedini je on može napisati. Reditelj može biti svako peti ili deseti...
Cijeli tekst možete čitati ovdje.
(DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook