Izvor: Index
Piše: Hrvoje Marjanović

Tko je mogao predvidjeti da će odluka gradonačelnika Pule da zabrani narodnjački koncert izazvati val podjednako besmislenih zabrana koje su u najnovijem slučaju obuhvatile i Mejaše kojima je nastup zabranjen jer su "birtijaška glazba"?

Ukratko, mogli su predvidjeti apsolutno svi.

Ideja zabrana svega što vam se ne sviđa ili s čime se ne slažete oduvijek je bila izuzetno popularna, a jedino što se mijenja su argumenti i "argumenti" zabranjivača. U ovom slučaju nisu uložili ni minimum truda. Koristeći metodu "mislim da je tako, dakle, tako je", procijenili su da je ovo glazba manje vrijednosti i to je bilo to.

Kad su gradonačelnici došli po Anu Bekutu...

Osim što se gradonačelnik ovim potezom osudio na to da će od ovog trenutka nadalje morati paziti da slučajno ne završi na tulumu na kojem se, nedajbože, puštaju "glazbenici nižeg reda", sad će biti na udaru i svaki put kad ostali članovi raznoraznih povjerenstava osjete "zov visoke kulture" i zaključe da je nešto nedostojno gradskih prostora.

Ovo otvara i mogućnost svakom bendu koji ne nastupi da se pozove na zabranu iako su razlozi možda uobičajeno tehničke prirode, a ne rezultat neke konkretne zabrane ili sustavnog zatiranja žanra. Primjerice, možda se stvarno radi o previše zahtjeva i premalo termina, a Mejaši su objektivno bili bezvezniji od nekog drugog izvođača.

S druge strane, nije lako ni medijima jer odjednom svi branimo Mejaše, a dio nas zna da ih ne bi poslušali ni iz zajebancije.

No, liberal u nama mora pregristi to govno i ponovno se uplesti u te ostrašćene i slobodarske rasprave o cenzuri. Moramo stati iza Ane Bekute, Nuccija i Mejaša, a duboko u sebi znamo da ovo nije borba za Rage Against the Machine, nego za "đavolu bi dušu dao za merak, ja ga volim što je takav veseljak", čak tri nastavka pjesme Bebo i "a u zoru Zorica me budi, hopa cupa cijelu noć je bilo".

Ali moraš. Lako je braniti izvođače iza kojih stojiš. Treba biti jak i to učiniti i onda kad netko u pulskoj Areni učini isto ono što si ti odavno učinio na svom Spotifyu. Ali zeznuto je i u sjećanje odmah dolazi ona stara: "Kad su gradonačelnici došli po Anu Bekutu, ja sam šutio jer nisam Ana Bekuta. Kada su zabranili Nuccija, nisam rekao ništa jer nisam Nucci, bebo. Kad su došli po Mejaše, šutio sam jer... Mejaši, jebi ga. Kad su došli po mene, više nije bilo nikog da se pobuni jer su svi bili na koncertu Ane Bekute, par kilometara dalje... A bio je i gradonačelnik."

Hrvatski herpes

No, to i jest najveći dio problema ovog ladičenja glazbe i određivanja toga što jest, a što nije zamislivo vidjeti u prostorima kulturno-povijesnih spomenika. Bezvezni ljudi rade bezvezne poteze oko bezvezne glazbe i onda svi pričamo o tim bezvezarijama kao da su bitne i kao da će bilo koji ishod osjetno promijeniti situaciju. Cajke će ostati tu gdje su oduvijek bile. Možda ne u pulskoj Areni ili Gradskom vrtu, ali na svim ostalim lokacijama bilo gdje u Hrvatskoj.

Bezbroj sam puta čuo priče o vremenima "kada se u Hrvatskoj cajke nisu slušale", ali nikada nisam živio u tim vremenima iako nisam mlad. Kad sam bio klinac, jedan od najvećih hitova na ovim prostorima bila su tri nastavka filma Hajde da se volimo najveće zvijezde s ovih prostora, Lepe Brene, a sad kad sam stariji, Lepa Brena ima hit predstavu jer... nisu se slušale.

Međutim, najsmješniji u ovoj priči je taj stav da se danas moramo zauzeti za narodnjake kako nam danas-sutra ne bi došli po metal, punk ili rock. Hej, šaljivi ljudi, možemo si pričati laži o koječemu i vjerovati u te seksi bajke, ali budimo realni.

Nitko neće zabraniti metal koncert u Areni jer je nemoguće da se takvo što dogodi. Cajke su doslovno jedini "underground" žanr koji je u ovoj državi toliko popularan da bi im uopće palo na pamet organizirati nastupe u pulskoj Areni.

Cajke su hrvatski herpes koji uporno i neuspješno skrivamo rock šminkom i punk flasterima, ali znamo da je samo pitanje vremena kad će ponovno buknuti u svoj herpesavoj raskoši i sve oko nas podsjetiti tko nam je na usnama kad imunitet popusti.  

Bitno je da smo se izborili za ono do čega nam je najviše stalo - glazbu

Mislite li da će ove zabrane naštetiti izvođačima? Sjetite se samo koliko je zabrana nastupa u Puli "naštetila" Thompsonu. Lik je dobio tjedan dana besplatne promocije u svim medijima, nakon čega je odradio bezbroj nastupa diljem zemlje.

Ovaj neodržani u Puli nije ni osjetio i danas ga se sjete samo desničari u komentarima, kad prozivaju medije koji su stali u obranu srpskih izvođača, a ne ovih "pravih", "domaćih", "domoljubnih".

Na ovo se vraćamo neprekidno i sve što se moglo reći i napisati rečeno je i napisano. Ovo nije više priča o glazbi i zabranama, ovo je priča o našim dosezima jer masovne rasprave o glazbi i kulturi moguće su samo ako su vezane za nešto što nam je stvarno bitno i poznato, a to su, koliko god to bilo teško priznati - cajke.

Ali svakako je lijepo vidjeti da smo se ovako hrabro i jasno izborili za sve ostale žanrove i zabranama napokon stali na kraj. Alternativna glazba napokon ima svijetlu budućnost u ovoj državi. Baš kao što ju je oduvijek i imala.  

(Index.hr/DEPO PORTAL/jk)