www.upoznajtesvijetokonas.com

U Bošnjačkom institutu – Fondacija Adil Zulfikarpašić je nedavno održan Okrugli sto na temu mogućnosti, potreba i značaj osnivanja Muzeja zdravstva u Bosni i Hercegovini. Šta to mala Bosna i Hercegovina može da ponudi javnosti u oblasti historije zdravstvene kulture – pitate se?

Počeci historije zdravstvene kulture zapadne civilizacije vezani su za naše terene. Po legendi koju je zapisao prvi historičar Herodot u V stoljeću pr.n.e. feničanski mitski kralj Kadmos sa suprugom Harmonijom je nakon izgona iz Tebe osnovao Epidauros (današnji Cavtat) u Kronovom moru (današnje Jadransko more), gradove Risan u Bokokotorskom zalivu i Ohrid na Ohridskom jezeru. Pošto su neumrli (kralj Kadmos je unuk Posejdona, a kraljica Harmonija kći boga Aresa i Afrodite), pretvaraju se u zmije, bolje reći zmajeve i žive u bosanskohercegovačkim planinama. Njih čuva ljekar Asklepije okružen zmijama. Grčki kroničar Pseudo-Skilax u IV stoljeću pr.n.e. u djelu Peripla (oplovdbe) Konavoske stijene naziva hridi Kadmosa.

U V stoljeću pr.n.e. u donjem toku rijeke Neretve pominje se helenizirano ilirsko pleme Daorsi sa centrom u gradu Daorson kod Stoca. Tu su pronađeni kalupi i najfinije izrađeni nakit u čitavom helenskom svijetu. Daorsi su kovali i svoj novac u III stoljeću pr.n.e. Ako pretpostavimo da Daorsima nisu bili poznati Shin-nongovi opisi oko 200 biljaka iz 3700. godina, pr.n.e., egipatska zbirka Papirus Erbes sa opisom od oko 700 vrsta biljaka ili staroindijska sa oko 1000 vrsta, vjerovatno im je bio poznat Hipokratov Corpus Hippocraticum sa opisom oko 200 biljaka. Vaša hrana neka bude vaš lijek, a vaš lijek neka bude hrana – poručio je Hipokrat.

Prof. dr. Adnan Busuladžić je 2016. postavio sjajnu izložbu u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine sa sondama, pincetama, kašikama, tarionicama, iglama, staklenim posudama… iz Mogorjela, Zenice, Livna, Srebrenice, Sarajeva, Stoca, Travnika, Drvara… pod nazivom „Kako su se liječili i uljepšavali stari Rimljani“

Helenski Asklepijev kult, tada već Eskulapov, Rim zvanično uvodi 293. godine, pr.n.e. kada traži savjete za suzbijanje kuge. Osvajanjem rimskog Ilirika 9. godine, n.e. grade se rimske ceste po provinciji Dalmaciji kojoj je i teritorija današnje Bosne i Hercegovina pripadala. Tim cestama su prošli vojnici, trgovci, roba i civilizacijske tekovine, prošla je rimska kultura i potom kršćanstvo, ali i barbari koji su okončali jednu fazu svjetske historije (Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta, Sarajevo, 1974.).

Prof. dr. Adnan Busuladžić je 2016. postavio sjajnu izložbu u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine sa sondama, pincetama, kašikama, tarionicama, iglama, staklenim posudama… iz Mogorjela, Zenice, Livna, Srebrenice, Sarajeva, Stoca, Travnika, Drvara… pod nazivom „Kako su se liječili i uljepšavali stari Rimljani“.

Propašću mnogobožačkih religija i propašću Epidaura nestaje kult Eskulapa (Asklepija) ali se zadržava kult zmije, odnosno zmaja iz špilje Šipun u Cavtatu. Sveti Ilar između 362. i 366. po legendi koju je zabilježio Junije Palmotić, ubija zmaja Voaza i spaljuje ga u Mlinima kraj Cavtata od kada počinje kult sv. Ilara (Ilije) do danas. Zabilježeno je da je u tom vremenu u Epidaurusu (Cavtat) boravio palestinski biskup (sv. Hilarion) koji je umro kao biskup Kipra.

U XII i XIII stoljeću obnavljaju se bosanski rudnici i otvaraju novi. Kulin ban piše Povelju Dubrovniku na narodnom jeziku 29. avgusta 1189. godine. U Bosnu stižu i prvi franjevci (1291.) koji su bili sljednici dominikanaca. Do otkrića Amerike i do priliva iz Novog svijeta velikih količina zlata i srebra u Evropu, iz srednjovjekovnih rudnika Bosne i zapadne Srbije se dobivalo  oko polovine (25 tona) srebra čitave Evrope. U Dubrovniku se otvara prva (1317.) franjevačka apoteka/ljekarna. Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci se gradi u prvoj polovini, a samostani u Kreševu i Fojnici krajem XIV stoljeća. Franjevci pišu ljekaruše i školuju prve poznate ljekare u Bosni.  U tim vremenima nastaje procvat zlatarstva, a kralj Tvrtko I postaje kralj Srbije, Bosne, Hrvatske, Dalmacije, Primorja…

Što su rudnici bili značajniji, Dubrovčani, Firentinci, Venecijanci… bili su u njima brojniji. Bosna obiluje termalnim i mineralnim vodama i ljudi su oduvijek vjerovali u njihovu ljekovitost. Putovalo se radi trgovinskih, zdravstvenih i vjerskih razloga

U XV i XVI stoljeću, u vremenu renesanse, radio se umjetnički izrađeni nakit od zlata i srebra, posuđe, zdjele, pribor i drugi umjetnički predmeti. Dubrovnik prednjači u razvoju zdravstvene kulture Evrope. Nerazumno je pomisliti da bogata banovina, a potom kraljevina Bosna nije koristila te civilizacijske tekovine. Na grbovima bosanske vlastele u tim vremenima i dalje žive ilirski simboli iz prahistorije, polumjesec sa zvijezdom, ljiljan, zmija, zmaj ili rijetko grifon.  U Dubrovniku se u XV stoljeću oživljava kult Eskulapa kada Onofrije de la Cava (1435-1442.) kleše na kapitelu Kneževa dvora Eskulapa kojem se po tradiciji žrtvovao pijetao. Ciriako d Ancona 1442. piše u tu slavu i stihove. U srednjovjekovnoj Bosni se klešu stećci sa motivom čovjeka sa knjigom i pijetlom (stećak u Botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine).

Dubrovačke trgovinske kolonije su bile širom Bosne. Što su rudnici bili značajniji, Dubrovčani, Firentinci, Venecijanci… bili su u njima brojniji. Bosna obiluje termalnim i mineralnim vodama i ljudi su oduvijek vjerovali u njihovu ljekovitost. Putovalo se radi trgovinskih, zdravstvenih i vjerskih razloga.

Osmansko carstvo (1463.) je bilo civilizacijski sljednik istočnog Rimskog carstva. Grade se vodovodi, javna i kućna kupatila (hamami i hamamdžici), dolazi stambena kultura sa odajama za spavanje i dnevni boravak. I danas je moguće u Sarajevu obići Saburinu, Svrzinu, Đerzelezovu, Despića… kuću. U Sarajevu je bilo 7 javnih kupatila (hamama), Foči i Travniku po 4, Mostaru i Banjaluci po 2, a u 52 grada širom Bosne po jedno javno kupatilo. U gradu u nastajanju – Sarajevu, pominje se 1514. prva apoteka koju je uvakufio sandžak-beg Juniz-beg i dva hirurga. U XVI stoljeću se pominje čuvena atarska čaršija sa ljekovitim biljem. Otvaranjem azila 1768. za duševne bolesnike u hadži Sinanovoj tekiji praktično počinje organizirana zdravstvena služba u današnjoj Bosni i Hercegovini. Indikativno je da pobunu bosanskih ajana protiv Osmanskog carstva koje je uništavalo bosansko plemstvo već od 1820. godine,  predvodi „zmaj od Bosne“ (Husein kapetan Gradaščević, 1831/32., sportske reprezentacije BiH…) Posljednji bosanski guverner pod uticajem gradskog liječnika dr. Jozefa Kečeta (Josepf Köetschet) iz sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa gradi (1866.) građansku bolnicu sa odjeljenjem za žene, a država iz budžeta iste godine gradi vojnu bolnicu.

Osmansko carstvo (1463.) je bilo civilizacijski sljednik istočnog Rimskog carstva. Grade se vodovodi, javna i kućna kupatila (hamami i hamamdžici), dolazi stambena kultura sa odajama za spavanje i dnevni boravak. I danas je moguće u Sarajevu obići Saburinu, Svrzinu, Đerzelezovu, Despića…

U vremenu Austro-Ugarske Monarhije gradi se jedinstvena vodovodna mreža, uspostavlja se željeznica, gradi se tramvaj i električna rasvjeta ulica (1895.), industrija, Opća državna bolnica, Gradska tržnica, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, osnivaju se zdravstvene, državne, kulturne i naučne institucije, Geološki zavod, meteorološke stanice, štamparije, izdavaštvo… Naredbom Zemaljske vlade uspostavljen je 1878. Sanitet pri Zemaljskoj vladi, a u kotarima Sanitetske komisije. Dr. Risto Jeremić je u knjizi Prilozi istoriji zdravstvenih i medicinskih prilika BiH pod turskom i austrougarskom, (Beograd, 1951.) utvrdio da je u sarajevu 11. marta 1883. uspostavljena stalna institucija pod nazivom Naročita lokalna sanitetska komisija sa članovima: Vladin komesar za Sarajevo, predstojnik kotara, gradski načelnik i podnačelnici, sanitetski činovnici, oficir Komande mjesta i 2 vojna ljekara, ljekari i veterinari magistrata, magistar farmacije kojeg izaberu apoteke, jedan inžinjer Magistrata, a sve sa zadatkom da otkriva, suzbija razne bolesti, potiče zdravstvenu zaštitu, evidentira i razvija zdravstvenu kulturu. Koliko je poznato to je bila preteča modernih Zavoda za javno zdravstvo u svijetskim razmjerama.

Rješenjem zajedničkog ministarstva 1893. postavljeni su šefovi budućih Odjeljenja u Zemaljskoj bolnici Bosne i Hercegovine u Sarajevu koja je 1894. počela sa radom. Pod vođstvom ministra Kalaja i uz saradnju univerzitetskih profesora Gustava Brauna, Rudolfa Hrobaka i Izidora Nojmana izrađen je Organizacioni statut kojim su predviđena četiri Odjeljenja: interno, kirurško-očno, dermato-venerološko i ginekološko sa porodilištem sa stotinama kreveta. Svaki sekundarni liječnik koji je reflektirao na sresko ili općinsko mjesto u Bosni i Hercegovini morao je provesti bar dvije godine u bolnici, po šest mjeseci u svakom od Odjeljenja. Sekundarni liječnik koji je želio da se specijalizira je morao da se zaustavi na jednom od Odjeljenja duže vremena. 

Zlatno doba javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini je bilo u vremenima Austro-Ugarske Monarhije i SFR Jugoslavije kada je postalo primjer organiziranosti mnogim privredno razvijenijim zemljama, a ne samo zemljama tzv. trećeg svjeta. Šta sve čuvaju obiteljski arhivi širom BiH možemo samo nagađati.

Kultna mjesta u Bosni i Hercegovini se definiraju relativno kasno, tek 1991. godine. Tada je uočeno da relativno malo zemalja u svijetu posjeduju kultna mjesta sve četiri religijske zajednice, ali vjerovatno i jedinstveno na svijetu kultno mjesto svih bosanskohercegovačkih vjeroispovijesti (islamsko turbe Sedam braće, katolička crkva sv. Ante Padovanskog i Stara pravoslavna crkva sv. Arhangela Gavrila i Mihaila) ili Ilinden u Sjevernoj Makedoniji, sv. Ilija Prorok kod pravoslavnih, sv. Ilija kod kod katolika ili Alidžun kod naših muslimana.  

Zlatno doba javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini je bilo u vremenima Austro-Ugarske Monarhije i SFR Jugoslavije kada je postalo primjer organiziranosti mnogim privredno razvijenijim zemljama, a ne samo zemljama tzv. trećeg svjeta

Mnogobrojni bosanskohercegovački mitovi, legende, obredi, običaji i utvrđene činjenice svjedoče o nevjerovatno velikim civilizacijskim dostignućima naših predaka, a njihovo poznavanje i očuvanost svjedoči o žalosnom stupnju opće kulture današnjih stanovnika i vlastodržaca. Industrije kulture, a posebno industrije filma, muzike, muzeologije i festivali donose ogromne prihode nacionalnim državama u Evropi i svijetu.

Da li nam je potreban Muzej zdravstva Bosne i Hercegovine koji će evidentirati i prikupljati baštinu zdravstvene kulture naših naroda na čijem je tlu počela historija zdravstva zapadne civilizacije? Na žalost slična pitanja: Treba li nam Muzej Ars Aevi koji bi bio umjetnički kreativni hub i nastavio sa uvećavanjem zbirki djela savremenih umjetnika svijeta ili Zašto nam treba Tehnički muzej, koji bi evidentirao i prikupljao dokaze najveće bosanskohercegovačke tehničke baštine na Balkanu, smo postavljali još daleke 2011. godine? Tada je postojala zbirka djela savremene umjetnosti bez zgrade, a za Tehnički muzej urađen je čak projekat obnove devastirane zgrade (nacionalni spomenik BiH na Hiseti) i prikupljena sredstva za njegovo osnivanje.

Na žalost, bosanskohercegovačko društvo i dalje čeka političku partiju ili koaliciju koja će znati da u potpunosti izrazi epohu

Ovih mjeseci Vlada Kantona Sarajevo vrijedno sarađuje na izradi izvedbenog projekta Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi sa Institutom Renzo Piano iz Đenove i početak izgradnje zgrade očekujemo slijedeće godine. Istovremeno Muzej tehnike BiH niko više ni ne pominje?!

Na žalost, bosanskohercegovačko društvo i dalje čeka političku partiju ili koaliciju koja će znati da u potpunosti izrazi epohu.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook