Izvor: Antikorupcija.info

Piše: Dijana Radović

Građani okupljeni oko inicijative “Spas u zadnji čas – Spasimo Dobrinju” su predali krivične prijave protiv načelnika Općine Novi Grad i njegovih pomoćnika, a došli su i do informacija o nezakonitostima i propustima koje su napravljene od strane: Agencije za vodno područje rijeke Save, Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BIH, Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, Općine Novi Grad Sarajevo, Međunarodnog aerodroma Sarajevo, Inspektorata privredne, vodne i šumarske inspekcije KS, Federalne uprave za inspekcijske poslove...

Slučaj gradnje terminala kerozina u sarajevskom naselju Dobrinja je jedan od primjera koji pokazuju da je Bosna i Hercegovina možda u teoriji pravna država, ali da je u praksi daleko od toga.

Krenimo od početka, stanovnici naselja Dobrinja su, odmah po saznanju šta se počinje graditi u njihovom naselju, počeli sa upozoravanjem javnosti da se kompleks Hifa Oil gradi na samo nekoliko desetina metara od stambenih zgrada te da strahuju da će isparavanje benzina, nafte i kerozina ozbiljno ugroziti njihovo zdravlje kao i izvorište sa kojeg se vodom snadbijeva većina građana Sarajeva. Obratili su se i nadležnim, lokalnim i kantonalnim, institucijama i inspekcijama. Međutim, umjesto zaštite, dobili su uvjeravanje da je sve uredu, da će gradnja terminala za kerozin biti dobra za njih, da dižu paniku bez potrebe i da ugrožavaju jedan jako bitan projekat.

Da je „nešto trulo u državi Danskoj“, postalo je još jasnije kada se otkrilo da se lokalitet, gdje se planira gradnja kompleksa koji uključuje terminal kerozina, benzinsku pumpu te hotel, ne nalazi u obuhvatu bilo kakve provedbeno-planske dokumentacije, iz razloga što se ova lokacija od izgradnje aerodroma Sarajevo u svim prostornim planovima definiše kao zona zračnog saobraćaja. Od 2009. godine, ta lokacija je unesena u plan razvoja aerodoroma kroz dokument “Master plan razvoja Međunarodnog Aerodroma Sarajevo”. Prema navedenom dokumentu ovo zemljište je previđeno za eksproprijaciju za potrebe proširenja aerodroma, a isto se navodi i u Prostornom Planu Kantona Sarajevo.

Da je „nešto trulo u državi Danskoj“, postalo je još jasnije kada se otkrilo da se lokalitet, gdje se planira gradnja kompleksa koji uključuje terminal kerozina, benzinsku pumpu te hotel, ne nalazi u obuhvatu bilo kakve provedbeno-planske dokumentacije

Međutim, u oktobru 2019. godine Opština Novi Grad Sarajevo se obraća Zavodu za planiranje razvoja KS tražeći mišljenje prije izdavanja urbanističke saglasnosti. Zavod uopšte ne daje pozitivno stručno mišljenje, već ih upoznaje da je lokalitet obuhvaćen Master planom aerodroma te ih upućuje da se obrate Federalnom ministarstvu prostornog uređenja uz pribavljanje uslova i saglasnosti od strane JP Međunarodni aerodrom Sarajevo i Direkcije za civilno zrakoplovstvo BIH. Nakon ovoga, investitor traži saglasnost Direkcije za civilno zrakoplovstvo BHDCA koji daje saglasnost, te Međunarodnog aerodroma Sarajevo koji odgovara da nije nadležan da izda saglasnost.

Iako Federalno ministarstvo prostornog uređenja u svom odgovoru naglašava da se treba uzeti u obzir mišljenje Zavoda za planiranje razvoja KS, tj. da je izdavanje dozvola u nadležnosti Federalnog ministarstva prostornog uređenja, Općina Novi Grad Sarajevo to zanemaruje i nastavlja sa procesom izdavanja urbanističke saglasnosti.

Obzirom da je opštinski urbanista utvrdio da je stvarna korisna površina veća od 10.000 metara kvadratnih, Općina Novi Grad Sarajevo traži od Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS, da se predmet prepusti Općini. Ministarstvo, nakon dodatne dokumentacije koju je dobilo od Investitora, obavještava Opštinu da je izdavanje urbanističke saglasnosti u isključivoj nadležnosti Općinskog načelnika s obzirom na to da je Ministarstvo utvrdilo da je korisna površina planiranih objekata ipak manja od 10.000 m2.

Međutim, u dopisu koji je upućen Kantonalnom ministarstvu navode se samo 4 parcele i dostavlja se bilans površina na kojem su umanjene tlocrtne površine objekata kako bi ukupna korisna površina naizgled bila manja od 10.000 m2. Da stvar bude još gora, za potrebe izdavanja okolinske dozvole, investitor istom Ministarstvu dostavlja situacioni nacrt i netehnički rezime u kojem su date stvarne tlocrtne površine objekata i kojim je obuhvaćeno svih 7 parcela na kojima se gradi kompleks.

Iako Federalno ministarstvo prostornog uređenja u svom odgovoru naglašava da se treba uzeti u obzir mišljenje Zavoda za planiranje razvoja KS, tj. da je izdavanje dozvola u nadležnosti Federalnog ministarstva prostornog uređenja, Općina Novi Grad Sarajevo to zanemaruje i nastavlja sa procesom izdavanja urbanističke saglasnosti

Općina Novi Grad Sarajevo, ignorišući odgovore Zavoda za planiranje razvoja KS, ignorišući odgovor Federalnog ministarstva prostornog uređenja, privatajući nenadležnost Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS, bazirano na netačnom bilansu površina, izdaje Urbanističku saglasnost a zatim i građevinsku dozvolu.

I ovdje nije kraj kršenjima procedura, od kojih svi okreću glavu. Urbanističku saglasnost je opština Novi Grad Sarajevo, očigledno u žurbi, izdala prije izdavanja okolinske dozvole, što po  Zakonu o prostornom uređenju nije dozvoljeno. Naime, Okolinsku dozvolu je izdalo Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS-a tek u julu 2021. – dakle, 18 mjeseci nakon izdavanja urbanističke saglasnosti. A čak ni okolinska dozvola nije izdata u skladu sa zakonom, jer nije organizovana javna rasprava na području opštine Novi Grad Sarajevo gdje se sporni objekat gradi niti su oglasili vrijeme i mjesto održavanja javne rasprave putem pisanih i online medija, već su samo organizovali javni uvid.

No, ni na šta od ovog niko odnadležnih ne reaguje.

Okolinska dozvola se nije mogla izdati i zbog činjenice da se objekti za skladištenje i pretakanje otrovnih supstanci, kao što su planirana benzinska pumpa i terminal kerozina, nalaze u III vodozaštitnoj zoni što je potvrdila i Federalna uprava za inspekcijske poslove – Federalni vodni inspektor. Naime, prema Zakonu o vodama iz 1975. koji još uvijek vrijedi za tu zonu, na području Treće vodozaštitne zone zabranjuje se građenje skladišta za smještaj nafte i njenih derivata, i drugih materija koje bi mogle uticati na režim voda. Međutim, ni KJKP Vodovod i kanalizacija, ni Agencija za vodno područje rijeke Save, ni MInistarstvo privrede KS, u saglasnostima koje su izdale ne spominju da radi o III vodozaštitnoj zoni, što znači da nisu utvrdili činjenično stanje prije izdavanja svojih akata čime su ponovo prekršili zakon.

Dakle, dokazi o kršenjima zakona se gomilaju, a reakcije i dalje izostaju.

Prema Zakonu o vodama iz 1975. koji još uvijek vrijedi za tu zonu, na području Treće vodozaštitne zone zabranjuje se građenje skladišta za smještaj nafte i njenih derivata, i drugih materija koje bi mogle uticati na režim voda

Ipak, u priči se pojavljuje i izuzetak od pravila. U novembru prošle godine, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, svojim dopisima prema Ministarstvu privrede KS i Agenciji za vodno područje rijeke Save, navodi da je, u općinskim i kantonalnim službama, prilikom izdavanja saglasnosti i dozvola, napravljen niz propusta, te tim povodom traži njihovo povlačenje.

U međuvremenu 1.500 građana Sarajeva je potpisalo i predalo peticiju kojom se od Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo traži da, u skladu sa zakonom, izvrši preispitivanje okolinske dozvole izdate za gradnju skladišta kerozina i benzinske pumpe sa pratećim objektima, koji se grade u sarajevskom naselju Dobrinja.

U pravnoj državi bi odavno sve dozvole bile poništene, a nadležni odgovarali za učinjene propuste, međutim u Bosni i Hercegovini se ignoriše sve kako bi se investitoru omogućilo da što prije izgradi objekte za koje su izdate upitne dozvole, računajući da će javnost i država suočeni sa „svršenim činom“ na kraju pristati na njihovu legalizaciju. I naravno da je prva sumnje koja se u javnosti pojavljuje u ovakvim slučajevima eklatantnog zanemarivanja interesa zajednice zarad pohlepe pojedinaca, ona o sistemskoj korupciji.

No, da nije sve tako crno, mogla bi pokazati reakcija Tužilaštva Kantona Sarajevo, koje je, navodno, prema neslužbenim informacijama, pokrenulo istragu protiv odgovornih u ovom slučaju, po krivičnim prijavama predatim od građama.

U pravnoj državi bi odavno sve dozvole bile poništene, a nadležni odgovarali za učinjene propuste, međutim u Bosni i Hercegovini se ignoriše sve kako bi se investitoru omogućilo da što prije izgradi objekte za koje su izdate upitne dozvole

Naime, građani okupljeni oko inicijative “Spas u zadnji čas – Spasimo Dobrinju” su predali krivične prijave protiv načelnika Općine Novi Grad i njegovih pomoćnika, a onda su, nakon uvida u naknadno pribavljenu dokumetaciju i istraživanja, došli do novih informacija i saznanja koje su takođe priložili Kantonalnom Tužilaštvu Kantona Sarajevo, a tiču se nezakonitosti i propusta koje su napravljene od strane: Agencije za vodno područje rijeke Save, Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BIH, Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, Općine Novi Grad Sarajevo, Međunarodnog aerodroma Sarajevo, Inspektorata privredne, vodne i šumarske inspekcije KS – inspektorica Indira Kozica, Federalna uprava za inspekcijske poslove – inspektor Ejub Salkić, kao i Investitora (odnosno projektanske kuće koja je izradila glavni projekat).

I sada čekaju onaj ponedjeljak kada će početi  da funkcioniše pravna država.

(Antikorupcija.info/DEPO PORTAL/ad)