Piše: Pavle PAVLOVIĆ

Nedavno sam hodio po gradovima i selima regiona nam. Ponovo susretao djecu koja imaju kao što smo mi godina pedesetih imali. Sanjaju baš kao mi u taj davni vakat o nekoj novoj petodinarki i još jednom sladolednom uživanju. Vidio sam i tugu u očima njihovih majki i očeva što u još težoj sirotinji od one naše broje dane.

Mi smo imali nadu, koja je donijela bolje sutra, što smo ga nepovratno izgubili u ratu, čije rane još zadugo zacijelite neće. Mi smo onda imali ćiru i Vilu Kabogu, Zeleniku. Prvi put sa pet, šest godina vidjeli more.

Zato sam tada ponovo mislio na Raziju i Miru Nossea. Nisam vrtio film uspomena na nama ondašnjim dječacima, zavodljivog brujanja Mirinog auspuha, na škripu guma i brzinu ruku, što vladaju volanom, dok kao raketa ulijeće u zavoje, krivine, uzbrdice, nizbrdice.

Nisam mislio na blještavilo niza raznih šampionskih pokala i pehara, nego na one nedavne godine, jedinstvena ljeta kada su neki novi poratni mališani prvi put vidjeli plavi beskraj i okusili sol u modroj vodi.

U vale i žale Biograda na moru nisu stigli zahvaljujući nekim društvima za brigu o djeci ili drugim humanitarnim organizacijama koje danas na prste možeš prebrojati, nego na radost srca i teret novčanika supružnika Razije i Mira Nossea. Prepoznali su bračni drugovi tešku današnjicu i pokrenuli akciju koja je trajala nekoliko godina sve dok su Razija i Miro imali snage i dobrog zdravlja. Pozivali su i druge imućnijeg stanja u pomoć najmlađima kojima roditelji često ne mogu priuštiti ni sladolede iz naših godina odrastanja.

Danas kada je zauvijek svojim pobjedničkim bolidom na posljednju trku vječnosti odjurio Miroslav Nosse, čovjek zlatnog sarajevskog srca, bojim se da će mnoga djeca iz mog zavičaja i nekada zajedničkih prostora proživjeti cijeli život bez okusa morske soli na svojim rukama i ramenima. Da nikada neće vidjeti koliko je ta beskrajna vodena ploha veća od njihovih potoka i rječica.

Ostaje samo slika da nam priča kako je bilo kada se spoje humanost supružnika Nosse i radost najmlađih koji nose jednu od najljepših uspomena u sadašnjem i budućem životu.

(DEPO PORTAL/ad)