U martu ove godine, bh. akademik Esad Duraković u jednoj od svojih kolumni osvrnuo se na mentalno, političko, a na koncu i urbanističko urušavanje glavnog grada Bosne i Hercegovine. Kolumna je nastala u vrijeme tadašnjeg skandala oko (ne)izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva, odnosno u vrijeme iščekivanja konačne odluke.

U svemu tome, kako je tada pisao autor, dodatnu sramotu na čitavu situaciju bacio je pokušaj da se "uprlja moralni integritet najvišega reda Bogića Bogićevća".

U svjetlu višegodišnjih zbivanja oko atraktivnog prostora u centru Sarajeva, na Marijin Dvoru, i grčevite borbe građana za očuvanje "Hastahana Parka", borbe protiv odluke bivšeg načelnika Općine Centar i izgradnje novog poslovnog objekta Centralne banke BiH baš na ovom prostoru, komentar prof. Esada Durakovića reaktueliziramo i podsjećamo na tadašnje svojevrsno upozorenje...

Pokazali su da da im nije stalo do Grada niti do autoriteta; da su spremni poniziti i Grad i onoga čovjeka koji je prije više od četvrt vijeka rekao NE četvrtoj armijskoj sili u Evropi zato da bi spasio BiH pa i taj Grad koji oni sada pustoše na sve moguće načine. Pokazali su da su i ovaj put nedostojni birača koji su im dali vlast. Taj divni Grad, s velikom i znamenitom poviješću, Grad koji je uspješno pružao otpor tokom povijesti i najvećim agresorima, sada su oni okupirali – anonimni i neuki, beskrajno samoživi i licemjerni.

Jesmo tužni i unesrećeni, ali – šta preduzimamo za spasenje?! Šutimo, trpimo kao marva. Gdje su toliki profesori, intelektualci, novinari, vjernici?! Nisu ti okupatori našeg duha i uma toliko moćni koliko smo mi, sramno, sami sebe prepustili njihovoj bezočnosti. Nije riječ samo o političkom i mentalnom pustošenju Grada nego i o urbanističkom. To pokazuje kako je, zapravo, isti mentalitet na djelu – oni nigdje ne djeluju progresivno, naprotiv.

Dakle, Sarajevo je i urbanistički unakaženo. Pogledajte samo koliko je u njemu parkova i dječijih igrališta uništeno da bi oni, zbog profita, tu gradili betonske monstrume! Te parkove ne možemo više vratiti. Povijesni spomenik kod hotela Evropa uspjeli smo barem za neko vrijeme spasiti; Hastahanu – taj divni slobodni prostor usred grada, prostor za DJEČIJE RADOSTI! – također ćemo izgubiti... Takvih primjera premnogo je u Sarajevu.

Zašto to čine?

Zbog profita! Sjetimo se parabole o Zlatnom Teletu koja je toliko aktualna u našem Sarajevu! Kao da je sami Đavo zaposjeo njihova srca pa nam uništavaju i moralne i fizičke vrijednosti!

Sada kidišu i na naše planine – da nam zagade i zauvijek zatruju čak i vode! Oni ne podnose u gradu zelenu travu, parkove za djecu, avenije a upravo time se diče svi normalni gradovi kakav bijaše i Sarajevo dok ga oni ne okupiraše. Oni ne žele svijetle trgove jer ih marljivo uništavaju soliterima; parkove smatraju nepotrebnim luksuzom jer njihovi umovi i duše pojma nemaju o prednostima prozračnoga, zelenoga grada, s obiljem trgova i parkova...

Uvode nas u mentalne i urbanističke klisure...

Glodari vole tjesnace, procijepe; umjesto prozračnosti i svjetla, vole mrak i vlagu, u prenesenom i u doslovnom smislu: U takvome ambijentu najbolje se osjećaju i snalaze.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook