Izvor: Zuladigest.ba

Razgovarala: Amela Keserović Polić

Promjene u društvu, neovisno o tome da li su akcije koje se poduzimaju male ili velike, prave pojedinci. Hrabri i sa stavom o stvari za koju se bore. Nekadašnja novinarka, a danas pedagogica u Srednjoj ekonomskoj školi u Sarajevu Elvira Velić-Muftić ovih dana u fokusu je medija zbog odmora u Neumu. Iako je prvobitna odluka hotela u kojem je odsjela bila da nije dozvoljeno kupanje u bazenu u burkiniju (zbog kako su naveli ne razumijevanja drugih gostiju za ovom vrstom kupaćeg odijela), odluku su brzo promijenili i Elvira je na kraju u burkiniju ipak zaplivala i kući ponijela lijepe uspomene kako iz hotela, tako i razgovora sa svim uposlenim, ali i našeg grada na moru. Ova situacija zapravo je otvorila mnogo značajniju temu o kojoj treba razmisliti, a to je, ne zvuči li gotovo nevjerovatno da 2021., živimo realnost u kojoj neko nešto ne može? I pitanje je: Imamo li uopće pravo, nakon svih borbi za razna prava, ne samo žena, djece, drugih, drugačijih, miriti se i pristati na takvu realnost.

Da razjasnimo za one koji ne znaju, šta je burkini, ako je to kupaći kostim (ili plivačko odijelo) za pokrivene žene, zašto bi uopće bio sporan za kupanje u bilo kojem bazenu, ili u bilo kojem hotelu?

Ljudi su navikli da sve stave u neke foldere i u neke matrice. U socijalnoj psihologiji postoji teorija koja se zove atribucijska teorija gdje zapravo svakoj pojavi pridajemo značenje, a pridajemo joj značenje da bismo sami lakše razumjeli svijet. Zbog toga se uglavnom dešava da mnogim stvarima pristupamo sa predrasudama. Znači ne poznavajući detaljno priču o pojedincu ili o nekoj pojavi mi već unaprijed pridajemo značenje na osnovu nekih svojih ranijih iskustava na osnovu iskustava drugih ljudi iz naše okoline, ili zbog nametnutih stavova od strane medija. Zato dolazi do stvaranja predrasuda i stereotipa jer mi ne znamo dovoljno o tom nečemu pojedinačnom i tom nečem individualnom. Zato možda ljudi očekuju da pokrivene žene ne trebaju da se kupaju i ne trebaju da idu na bazene te da im je svako odudaranje od onoga šta oni misle o pokrivenim ženama zaista za njih nekako preplavljujuće i previše. Međutim činjenica je da je sve individualno i da svaki pojedinac zaslužuje da živi život onako kako želi a da pri tome, naravno, ne ugrožava druge ljude.

Moram istaći da je pitanje pokrivanja žena pitanje življenja po jednom načinu filozofije, pitanje jednog načina života i to pitanje nikako ne zaslužuje da se kao takvo svodi samo na izvanjsko reflektovanje poimanja svijeta sa islamskog aspekta, odnosno na osnovu onoga šta ta žena na sebi nosi, zapravo da se ne svodi samo na mahramu, pogotovo da joj se upravo zbog toga ne nameće da ispunjava tuđa očekivanja o tome šta bi kao takva smjela ili ne. Zar ne bismo trebali pričati o mnogo važnijim, dubljim stvarima, a to je šta podrazumijeva činjenica da neka osoba nastoji da živi islam u smislu odnosa prema drugima, činjenja dobrih dijela i svega onoga što ta filozofija u osnovi jeste. Međutm, većina nas je naučena da pridajemo pažnju banalnim stvarima. Umjesto da sada razgovaramo o tome koju su novu vrijednost pokrivene žene unijele u našu zajednicu, na koji način doprinose boljitku ovog društva mi pričamo o burkiniju. Vjerujte da je priča o pokrivenim ženama mnogo veća i značajnija od priče šta one nose na sebi. No, nažlost najviše zbog toga što su odlučile da uz sve druge aspekte oživljavanja islamske filozofije, koju svaka od nas razumijeva i živi djelomično na isti način ali u mogim sferama vlastitog života ipak svaka od nas međusobno islamski svjetonazor doživljavamo dosta različito, jer širina islama to dozvoljava. Čak i potiče jer islam insistira na individualnosti, na spoznaji i samospoznaji, s tim što smo se sve obavezale na poštovanje temeljnih principa islama,  pokrivena žena biva svedena samo na svoj vizuelni identitet.

Sada bih se više dotakla kupanja u bazenima ili na plažama žena koje su pokrivene. Baš na ovom primjeru možemo najbolje predočiti tu individualnost. Dosta pokrivenih žena islam doživljavaju na način da im je strogo zabranjeno kupanje na svim mjestima na kojima se mogu pojaviti prije svega muškarci a nekada i žene nemuslimanke. Najveći broj nas nastoji da pronađe, objekte i mjesta, na kojima ne vladaju velike gužve i da imamo što više mira i privatnosti. Možda sada zvuči nevjerovatno, no upravo sama pripadam toj populaciji pokrivenih žena. Ali određeni broj žena idu i u najveće gužve, što ponekad I sama činim kada nisam u prilici drugačije i na bilo koja mjesta za kupanje, osim ne na plaže za nudiste, i to smatraju veoma legitimnim i sa svjetskog i sa vjerskog nazora. Nažalost, ovu moju borbu mnogi su sveli na borbu za borbu kupanja u burkiniju pored žena  koje nose badiće i ne shvatajući da se ovdje radi o metafori borbe za ljudska prava.

Imate li informaciju, postoje li turistički objekti u našoj zemlji u kojima je burkini dozvoljen?

Postoje. U tekstu kojeg je prvo objavila Patria a u kome se donosi vijest o tome da na našem primorju postoje hoteli koji osporavaju kupanje u „odjeći“ naveden je i hotel u kome je dozvoljeno kupanje u burkiniju. Međutim, nigdje nema turističkog objekta koji bi poticao prijem takvih gostiju. Vidite, kupanje u drugačijim kupaćim kostimima od nametnutih, sad se postavlja pitanje ko je trendovske kostime nametnuo te zašto baš kao takve i jedine poželjne, ali to je jedna zasebna i veoma široka tema, nije samo stvar potrebe i htijenja pokrivenih žena. Na kugli zemaljskoj postoji ogroman broj osoba, prije svega žena, koje iz različitih razloga ne žele svoje tijelo izvrgavati pogledima i sudu javnosti a da ti razlozi nemaju nikakvog utemeljenja u bilo kakvoj religiji a napose ne u islamu.

Kompletan intervju pročitajte na portalu Zuladigest.ba.

(DEPO PORTAL/dg)