Preko dvije hiljade (tačno - 2012) čitalaca i pratilaca DEPO Portala uzelo je učešće u našoj novogodišnjoj anketi koja se bavila najvećim aferama i slučajevima u Bosni i Hercegovini tokom 2020. godine.

Očito je ovo bila godina koju su pojeli virusi, ali je u BiH bila godina koju će građani zapamtiti i po velikim aferama i slučajevima.
Naši čitaoci i pratioci mogli su sami da rangiraju brojne afere i slučajeve koji su protekle godine bili na naslovnima stranama medija, i na kraju smo došli do sljedećih rezultata:

1. SREBRENA MALINA: Afera koja najbolje oslikava društveni i politički glib u kojem živimo... Jeste da je bila globalna panika, jeste da je cijeli svijet bio zbunjen pojavom nepoznate i opasne bolesti, ali vlada koja sebi dozvoli to da joj jedna firma, prilično propala u tome trenutku, koja se bavi razvojem poljoprivrede i uzgojem malina, vodi posao nabavke toliko potrebnih raspiratora, pokazuje koliko nije bila dorasla trenutku u kojem se sve to događalo. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović na sve to kaže – premijer Novalić je najpošteniji premijer kojeg smo do sada imali. Možda, ali onda je stvar još gora – ne zna raditi svoj posao ili sluša one koji ne poštuju posao i odgovornost jednog premijera.

Sve u svemu – grozno je završilo. Respiratori manje-više ne rade, bačeno je u vjetar preko 10 miliona KM, a premijer Novalić i ekipa oko afere „Srebrena malina“ u novu 2021. godinu ulaze sa potvrđenom otpužnicom.

2. AFERA „ASIM“: Sa ovom aferom počeo je unutarstranački obračun u SDA, sukob koji još traje. Ova afera  je otkrila sve ono što smo svakako znali – kako funkcionira SDA u Sarajevu. Red korupcije, red zapošljavanja u državnim firmama, red laži i prevara svih vrsta. Glavni akter ove afere, Asim Sarajlić, je „kao“ dao stavku na funkcije u SDA, „glumac“ koji je trebao zapošljavati nije postao ministar kulture, međutim najveći značaj ove afere bio je u tome što je otvorio unutarstranački sukob u SDA u kojem su se „mladi lavovi“ Semir Efendić i Aljoša Čampara usprotivili porodičnoj halki Izetbegović i njihovom načinu vođenja kadrovske politike.

Rezultat ovoga sukoba je bio katastrofalan za SDA u Sarajevu, gdje je izgubila izbore i svoju čast.  Jedinu pobjedu izvojevala je u Općini Novi Grad, dok je Čampara Izetbegovićima pokazao kako se vlada „društvenim mrežama“ i političkim procesima u kritičnim trenucima. Posljedice ove afere još traju i ne zna se kako će se završiti.

3. SLUČAJ KCUS: Iako je za direktoricu najveće zdravstvene ustanove u Sarajevu stanje „normalno“, ipak su događanja oko KCUS-a bila tema svih tema čitave 2020-te. I ne samo ove godine. Borba Sebije Izetbegović za uspostavu svoje potpune kontrole nad ovom ustanovom, prelila se na čitav zdravstveni, medicinski, univerzitetski i politički život u Sarajevu. Neke bitke Sebija Izetbegović je dobila, ali je većinu ove godine izgubila (pravna pobjeda dr. Gavrankapetanovića i njegovo imenovanje za direktora Opće bolnice, izbor rektora Škrijelja i druge).

4. AFERA „DODIKOVA IKONA“: Da je Dušan Kovačević pisao zaplet oko dolaska ministra vanjskih poslova Rusije Sergeya Lavrova u BiH, teško bi ovakav crnohumorni scenarij ispisao. Prvo je javnost bila svjedokom rusko-srpskog drugovanja, i bez bosanske zastave, u Istočnom Sarajevu, potom su Džaferović i Komšić odbili da prime visokog ruskog gosta u zgradi Predsjedništva BiH, te je Lavrov otišao ljut i ponižen iz BiH. Ali onda je pažnju javnost zaokupirala ukradena ukrajinska ikona, koju je Milorad Dodik poklonio Lavrovu. Izbio je skandal u kojem Ukrajinci traže istragu o porijeklu ikone, Lavrov je vratio poklon u Banju Luku, dok se Dodik naprasno razbolio i već danima ne izlazi pred ovdašnju javnost. Mnogi sve ovo tumače kao kraj njegove političke karijere, uzimajući u obzir i blam koji je napravio pred Vijećem sigurnosti, opet u režiji Rusa, ali i uz svesrdnu podršku svog pobratima iz Hercegovine Dragana Čovića.

5. SLUŠAJ „OSMICA“: Direktor OSA-e Osman Mehmadagić čitavu je ovu godinu bio pod udarom medija zbog svoje sumnjive diplome, ali i nekih drugih poteza koji su na meti novinara. Onda se on odlučio baviti novinarima i počeo da ih tajno prati i snima. Dovoljno je to bilo za sudski proces, ali i situaciju u kojoj jedan ozbiljan direktor obavještajne službe nikad ne bi trebao da se nađe. Sam je u medijsku jamu (u)skočio, sada će trebati puno vremena da se iz nje (iz)čupa. Pod uslovom da više uopće ima vremena.

6. PRODAJA GLASOVA U SREBRNICI: Ozbiljna bruka za kadrovsku politiku SDP-a BiH... Iako su se vadili kako nisu znali profil svog prvog čovjeka u ovom gradu Bege Bektića, neupitno je da sebi nisu nikako smjeli dozvoliti da budu u situaciji u kojoj njihov kadar kupuje glasove za političke predstavnike koji ne priznaju genocid u Srebrenici. Osim elemenata za krivično gonjenje, ovo je primjer moralnog dna u kojem se može naći jedan politačar u BiH, a sve zarad svog toliko željenog komada političke moći i priviligija.

7. SLUČAJ „TEGELTIJA“: Ovaj „harmonikaš“ još je jedna zvijezda uzavrele političke scene u BiH. Predsjednik VSTV-a morao je krajem godine podnijeti ostavku zbog niza koruptivnih i medijskih afera u koje je bio upetljan. Nije ga mogla spasiti ni Dodikova podrška, a očito da je „katil-ferman“ za uklanjanje MIlana Tegeltije sa scene urađen uz blagoslov međunarodne zajednice.

8. PREDIZBORNA RETORIKA FIKRETA PREVLJAKA: On je bio najveća zvijezda lokalnih izbora; njegovi govori koje su bilježili SDA snimatelji, ali i oni iz tabora političkih protivnika, bili su upravo glavni motiv koji je mobilizirao hiljade glasača da glasaju za promjene - na Ilidži, ali i u čitavom Sarajevu. On je očiti dokaz kako je primitivna patriotsko-bošnjačka matrica, na kojoj je SDA jahala decenijama u borbi za svoje glasove, sada definitivno potrošena. Na predsjedniku, Bakiru Izetbegoviću, sada je ogromno breme - kako da mijenja kurs ove stranke, ukoliko ne želi da sa kadrovima poput Prevljaka doživi još veći potop na izborima 2022. godine.

9. MIGRANSTSKA KRIZA U BIHAĆU: Imali smo nimalo lijep kraj godine sa humanitarnom katastrofom u Bihaću. Evropski mediji danima su izvještavali o pomrzlim migrantima u okolini Bihaća: slike su to koje ne idu na čast EU, ali ni ovdašnjim političarima - od Dodika i Čovića pa do bošnjačkih lidera, koji sebi to nisu smjeli dozvoliti. Tako smo na djelu još jednom mogli da vidimo svo ludilo dejtonskog koncepta BiH, ali i pogubnost djelovanja ovdašnje vlasti. Zbog svega ovoga ni ministru Selmi Cikotiću sigurno nije bilo nimalo „seksi“ kraj godine u kojem je očajnički pokušavao da, stiješnjen sa svih strana, osigura migrantima kakav-takav smještaj u novogodišnjoj noći.

Tu noć migranti su ipak spavali na otvorenom, ali su im, za utjehu, prvog dana 2021. godine osigurani vojnički šatori i smještaj.

Obzirom u kakvom je društveno-političkom glibu BiH dočekala kraj godine, vjerovatno je ovo najviše to su mogli dobiti.

(DEPO PORTAL/ak)