Piše: Prof. dr. Vedad SMAILAGIĆ

Dvadesettrećeg aprila ove godine Kantonalno ministarstvo obrazovanja u Sarajevu donijelo je odluku o nerealizaciji eksterne mature obrazlažući to brigom za sigurnost učenika te želeći izbjeći dodatni psihološki pritisak prije svega na učenike, a zatim na roditelje i nastavnike, kao i izbjeći dodatno opterećenje za sve aktere procesa eksterne mature u vrijeme opće pandemije.

Uz ovu odluku Ministarstvo je dalo uputu da će škole za učenike određenim algoritmom izvšiti ekvivalent mature u maksimalnoj visini od predviđenih 30 bodova što odgovara broju bodova predviđenih za eksterne maturu.

Navodeni razlozi na prvi pogled svjedoče o brizi Ministarstva za učenike, njihove roditelje i nastavnike, što ovim ni ne želim dovesti u pitanje. Međutim, iz odluke Vlade Kantona Sarajevo proizilazi i nešto drugo, na prvi pogled nevidljivo, a jako bitno u odnosu Vlade prema građanima odnosno školstvu i općem djelovanju Vlade u vrijeme krize.

Kao prvo, vanredno stanje traje šest sedmica i u toku tih šest sedmica Vlada je imala vremena da razmisli o modalitetim održavanja eksterne mature, da razmotri moguće scenarije i šta je potrebno kako bi učenici u praznim školama sa mnogo više prostora i nakon dezinfekcije prostorija, uz obezbjeđenje dezinfekcionih sredstava za ruke i maske, osmišljavanje koridora za ulaske i izlaske učenice, ipak mogli uraditi predviđenu eksternu maturu.

Te planove je trebalo javno prezentirati kako bi se mogli eventualno dopuniti ili korigirati. Pogotovo nakon naglog slabljenja mjera od 24. aprila čini se kako je organizacija maturskog ispita postala izglednija, a naravno da je i pomjerenja termina za juni pa sve do augusta moglo biti predmet razmišljanja. Ne isključujem mogućnost da bi sve pripreme možda, ipak, pokazale kako maturski ispit nije moguće organizirati, ali bi se prethodno jasno i javno vidjelo da su Vlada i Ministarstvo razmišljali KAKO da se organizira taj ispit, a ne samo da su se pitali DA LI da ga organiziraju.

Da se vratimo obrazloženjima Vlade: Sigurnost učenika i čuvanje od stresa. Postoje roditelji, a i nastavnici, koji djecu odgajaju tako što im brane sve, što ih autom dovoze pred vrata škole, što im prave sendviče za užinu, što im ne daju da rade sport kako se ne bi oznojili ili povrijedili, što im rade zadaću ili se žale na previše zadaće, a postoje roditelji i nastavnici koji djecu odgajaju tako da im postepeno daju sve više slobode i uče djecu da sagledajavaju izazove i opasnosti, uče ih da budu samostalni i uče ih kako se donose vlasite odluke i na taj način vrše aktivni odgoj sa ciljem odrastanja njihov djece u sposobne, odgovorne, agilne mlade ljude, koji će u punom kapacitetu moći preuzeti predstojeće društvene uloge, koji neće bježati od problema i izazova i čije će životno djelovanje biti obilježeno rješavanjem a ne bježanjem od problema.

Otkazivanje eksterne mature bez pokušaja plana organizacije pod vanrednim okolnostima i bez razmišljanja o pomjeranju mature za jun, juli ili čak kraj augusta, ne samo da govori o povlačenju pred izazovom, nego govori o nepovjerenju Vlade prema uposlenicima u školstvu te ostavlja jak dojam da Vlada ne zna šta je smisao eksterne mature i koju ona ima društvenu i obrazovnu vrijednost. A upravu su nastavnice i nastavnici u Bosni i Hercegovini oni koji su se preko noći morali prestrojiti na potpuno drugi kolosijek i organizirati nastavu na potpuno drugi način, dovijajući se kako da s jedne strane odrade nastavu što bolje, a s druge strane obezbijede objektivost ocjene i spriječe (a što je praktično nemoguće) bilo koju vrstu nekorektnog rješavanja pismenih radova ili usmenog odgovaranja.

U dopisu također piše kako Vlada ovom odlukom čuva sve aktere (nepotrebnog) stresa. Ali, ako slušamo neke roditelje, onda u školi više ni nema uživanja i zabave nego samo stres: stres kad se upisuju u prvi razred, srtes od prve učiteljice, stres kad se mijenja učiteljica, stres kad se dobija razrednik, stres kad učenici dobijaju njemački jezik pa stres kad dobijaju hemiju, pa kad imaju eksternu maturu, pa stres kod upisa u srednju školu itd.

Istina je, ipak, da je čitav život stresan, pun izazova i da istinski odgoj i obrazovanje nisu način za izbjegavanje stresa nego put za učenje kako savladati stres, kako mu hrabro prići, kako kroz stres izaći jači i naučiti nešto novo, što nas opet vraća na vječitu metaforu koju koriste današnji nastavnici da više ne školuju „običnu“ djecu, nego prinčeve i princeze.

A što se tiče stresa za nastavnice i nastavnike – iskreno me čudi da se bilo koja vlada brine za stres nastavnica i nastavnika. Čudi me da neko misli da nije stres kad nastavnici plaćaju kaznu zbog unesene neke treće ocjene istoga dana, kad plaćaju kaznu zbog pogrešnog datuma, pogrešne boje hemijske olovke. Da im nije stresno kad u 15:45 u elektronski dnevnik unesu ocjenu 4, a već u 15:46 im na viber stigne poruka zabrinutog roditelja: „Nastavnice, zašto 4?“

Ili kako „sistem“ nije zabrinut za stres nastavnica i nastavnika kada im po školi hodaju roditelji i mole za ocjenu, naravno peticu. Ili kako nismo zabrinuti za stres nastavnika kada nastavnicu kod koje je opći prosjek 4,86 svi gledaju nakrivo, a direktor razočarano jer ima najlošiji prosjek u školi ili čak u kantonu?

Ili, kako ne brinemo za stres nastavnika koji nakon šest časova umjesto da u pola osam ide kući svojoj djeci, sa nezadovoljnim roditeljima raspravlja kako je napravio skalu za ocjenjivanje?!

Ne, ne bih ja rekao da se otkazivanjem eksterne mature nastavnici čuvaju od stresa, više bih rekao da otkazivanjem ovako bitnih procesa Vlada čuva sebe od stresa oko organizacije eksterne mature.

E sad, zašto je toliko bitno da se održi eksterna matura? Maturski ispit na kraju osnovne škole, koji postoji svega nekoliko godina u Kantonu Sarajevo, ne smijemo razumijevati kao neko međuučeničko takmičenje kojim se želi pokazati da učenici jako puno znaju, što također proizilazi iz javno objavljene odluke Vlade. Maturski ispit je jedina državna institucija kontrole školstva, jedina objektivna državna kontrola svih aktera i svih aspekata u školstvu koja nam treba dati informacije o kvaliteti školstva. Ovaj nam test daje ukupne informacija o znanju učenika, kvalitetu organizacije nastave, nedostacima i slabostima kako učenika a tako i sistema – za razliku od Pisa studije koja nam daje informacije samo o kvalitetu sistema u općem obrazovnom smislu.

Maturski ispit je institucija kontrole kvaliteta i sigurnosti da nam se školstvo kreće u željenom pravcu. Otkazivanje maturskog ispita jednako je otkazivanju kontrole hrane, tehničkog pregleda vozila ili zdravstvenih pregleda ljudi.

Otkazivanje eksterne mature u Kantonu Sarajevo dodatno pokazuje slabost školskog sistema i nedovoljnu hrabrost i želju Vlade Kantona Sarajevo da se upusti u sve aspekte zalaganja za održavanje funkcioniranja upravljačkih i kontrolnih državnih instrumenata.

A najbitniji razlog za održavanje eksterne mature je to što je to održavanje dokaz da država funkcionira i to ne u smislu „Ma šta nam može corona!“, nego u smislu „Mislimo, organiziramo, radimo: tu smo za učenice i učenike!“

Ovo povlačenje Vlade bez borbe predstavlja predaju koja na građane ostavlja dodatni dojam slabosti i to ne slabosti neke konkretne vlade, što je manji problem, nego slabosti sistema, što je problem zbog koji će oni koje danas čuvamo od stresa uskoro donijeti odluku o ostavljanju svega iza sebe i odlaska negdje gdje je država prisutna kad je najteže, gdje država neprestano daje do znanja da je tu, da brine kako o samoj sebi a tako i o građanima, gdje država svoje aktivnosti prilagođava datim okolnostima a ne ukida ih.

Otkazivanje mature, naglašavam bez razmatranja svih modaliteta njenog održavanja, potvrđuje i širi stav o njenoj nepotrebnosti, suvišnosti.

Odluka Vlade završava uvjerenjem da bi rezultati na maturi bili „izvanredni“ (sic), iako smo samo prije nekoliko mjeseci imali rezultate Pisa studije koji su nam rekli da nam je obrazovanje jako jako loše – prije svega zbog bježanja od odgovornosti onih koji predstavljaju državu.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)