"Ne mogu čitati Handkeova djela od kada je sebe posvetio izgubljenom slučaju Miloševića i Srbije. Zahvaljujući tome što sam Bosanac, nisam dovoljno Evropljanin poput mudrih Šveđana u Nobelovom komitetu koji su Handkeu dodjelili Nobelovu nagradu za književnost," piše Aleksandar Hemon u tekstu za američki New York Times o odluci da Austrijanac Peter Handke dobije Nobelovu nagradu za književnost za 2019. godinu​.

Hemon, američko-bosanski pisac, scenarista i kolumnista, predavač na prestižnom Princeton univerzitetu u Sjedinjenim Državama, u tekstu piše o Peteru Handkeu iz svog prošlog života u Bosni i Hercegovini, austrijskom piscu koji je kasnih osamdesetih "širio granice književnosti" a devedesetih postao pristalica Slobodana Miloševića.

"Ne sjećam se kako ili kada sam čuo da je Handke, čija je majka iz Slovenije, odlučio da su Srbi stvarne žrtve ratova u Jugoslaviji i da zapadne vlade i novinari iz mržnje, lažu o njima.

Moglo bi biti da je moja prva reakcija bila puka nevjerica - jer kako bi pisac koji je zamišljao anđele na nebu iznad Berlina koji brinu o svim svojim građanima u filmu gospodina Wendersa, mogao početi vjerovati da su 'muslimani' u multietničkom Sarajevu masakrirali sami sebe kako bi optužili Srbe, da su obje strane počinile zločine u Srebrenici. Gospodin Handke je insistirao da je broj ubijenih Bosanaca preuveličan i da Srbi pate poput Jevreja pod nacistima," piše Hemon u tekstu New York Timesa.

Kontroverze koje prate Handkeovo ime, o čemu su rasprave bile česte i u međunarodnim okvirima, vezane su za njegovo javno zalaganje u ime odbrane Slobodana Miloševića, koji je tokom suđenja za najteže ratne zločine 2006. godine umro u pritvoru Haškog tribunala. Handke je govorio i na skupu Miloševićevih pristalica okupljenih na sprovodu u Požarevcu.

Hemon podsjeća da je Handke ubrzo nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini napisao knjigu pod naslovom "Putovanje kroz rijeke: Pravda za Srbiju", te da ga je Slobodan Milošević odlikovao Ordenom srpskog viteza zbog njegove 'posvećenosti srpskom slučaju'. Iako je odbio da u Hagu svjedoči za Miloševića, Handke je više puta prisustvovao suđenju kao i sprovodu Slobodana Miloševića.

"U Beogradu se Handke smatra 'prijateljem kojeg Srbi nisu morali da kupuju'. Izvan čiste srpske zemlje i glave gospodina Handkea, odgovornost Miloševića i njegovih podređenih utvrđena je van razumne sumnje: Karadžić i Mladić su osuđeni na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i genocida.

Moglo bi se pomisliti da su ti zločini postali dio neosporne historije, ali Bosanci su na težak način naučili da 'Nikad više' obično znači 'Nikad više do sljedećeg puta'. Često nailazimo na ljude koji ne znaju, koji ne žele da znaju, koji misle da je prekomplikovano ili potpuno negiraju šta se desilo u Bosni i ko je odgovoran", piše Hemon.

Dalje, Hemon piše da bilo koja osoba koja je preživjela genocid će reći da je nevjerica ili odbacivanje njihovog iskustva nastavak genocida.

"Onaj koji negira genocid daje opravdanje za naredni genocid. Čak i ukoliko bi se moglo pronaći objašnjenje za moralnu negaciju Handkea u njegovom intelektualnom skepticizmu ili sa nekritičnom sentimentacijom Balkana ukorjenjenom u njegovoj porodičnoj historiji, teško je shvatiti šta ga je moglo navesti da obožava čudovište poput Miloševića."

Hemon jedan od najcjenjenijih savremenih pisaca s područja bivše Jugoslavije i jedan od najznačajnijih modernih autora koji pišu na engleskom jeziku, u tekstu podsjeća da "očito, nepoznavanje istine o Miloševiću i genocidu nije problem za Nobelov komitet, kojeg je Alfred Nobel odredio da nagradi 'osobu koja će u polju književnosti stvoriti najistaknutije djelo u smjeru ideala.'

Iako ga kritika često označava kao jednog od najboljih savremenih pisaca u Evropi, Handkeov književni opus pao je u drugi plan nakon što je 1996. objavio putopisni esej “Jedno zimsko putovanje prema Dunavu, Savi, Moravi i Drini – ili pravda za Srbiju”, a potom i još četiri knjige intonirane na isti način.

Zbog podrške međunarodno izolovanoj Srbiji, kasnije posjete predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala, te odlaska na njegovu sahranu – Handke je uglavnom bio kritikovan, pa čak i ozloglašen u međunarodnoj javnosti, kao skoro nijedan pisac do tada.

(slobodnaevropa.org, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)