Izvor: Al Jazeera Balkans

Piše: Edin Subašić

Fenomen stranih boraca u redovima sukobljenih strana u Bosni i Hercegovini i 25 godina poslije rata zaokuplja pažnju javnosti i političko-analitičkih krugova, kako zbog činjenice da su geneze njihovog dolaska sasvim različite, tako i zbog posljedica i efekata koji ne prestaju, posebno u slučaju mudžahedina.

Vrlo pojednostavljena tumačenja razloga i smisla boravka stranih plaćenika ili dobrovoljaca označavaju ih kao avanturiste, „pse rata“ za novac, kao produžene ruke stranih agentura ili kao neinstitucionalnu podršku država iz kojih su došli. Ovisi da li su sa zapada stigli u postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ili su kao „pravoslavni prijatelji“ Srbije i bh. Srba došli u Vojsku Republike Srpske (VRS) iz Rusije, Grčke itd. Međutim, pozadina dolaska islamskih boraca ostala je najkontraverznija i nikako se ne može pokriti objašnjenjem da se radilo samo o „pomoći ugroženoj muslimanskoj braći u BiH“.

S obzirom na pravne, kulturološke, diplomatske posljedice njihovog dolaska i boravka te na međunacionalne i međumuslimanske odnose koji i danas opterećuju bh. društvo može reći da je pomoć ovih „dobrovoljaca“ i njihova proislamska motivacija, zapravo bila više politički štetna i kompromitirajuća za Bosnu i Hercegovinu, nego vojno korisna. Zato je neophodno rasvijetliti razne aspekte njihovog dolaska i djelovanja, a posebno u kontekstu aktuelne antiislamske histerije na globalnom nivou i mogućih reperkusija po BiH.

'Osnova za nešto drugo'

Dolazak mudžahedina u manjim grupama zabilježen je već od prvih mjeseci rata. Afganistanski borci, pripadnici radikalnih islamističkih grupa iz nekoliko zemalja širom islamskog afro-azijskog pojasa uglavnom su stizali u dolinu Lašve oko Travnika i Novog Travnika i na područja oko Bugojna i Zenice. Prvo i najvažnije njihovo odredište bila su sela Mehurići i Guča Gora sa čijeg područja su vrlo brzo nakon izbijanja sukoba i napada mudžahedina protjerani svi Hrvati.

Međutim, njihovo prisustvo, izgled, ponašanje i način prakticiranja vjere ubrzo su postali izvor čestih konflikata i sa muslimanskim stanovništvom i pripadnicima ARBiH, kojima su navodno došli pomoći.

„Pomoć muslimanskoj braći“ u Bosni ubrzo je postala teret jer su mudžahedini iz Egipta, Saudijske Arabije, Sudana, Jemena, Alžira... pokušavali vrlo agresivno promijeniti sekularni način života stanovništva, navike i sistem vrijednosti naturajući sasvim nepoznate oblike ponašanja ovdašnjem stanovništvu.

Nekadašnji pripadnik odreda El mudžahid Adnan Mešanović koji im se priključio kao maloljetnik o tome je već svjedočio u medijima: "Ideja koju je je propagirao džemat je bila ideja pokreta Džema islamija, ekstremističke muslimanske organizacije, kasnije blisko vezane sa Al-Kaidom. Te vehabije su imale finansijsku pomoć od Saudijske Arabije, Egipta i Alžira. Naročito se gajio kult emira, kult vođe. Naši muslimani ih nisu odmah prepoznali kao opasnost, mislili su da je u pitanju grupa ljudi koji su samo klanjali drugačije. Ali oni su temelje vjere površno tumačili. Koncentracija je bila fokusirana na džihad, globalnu politiku itd. U principu, to je bila polazna stanica za nešto drugo. U to vrijeme je bilo vrlo tvrdo nastrojenih. Takav je, recimo, bio i Abu Hamza Al Masri, koji je bio jedan od vođa“.

Da je njihov dolazak bio „osnova za nešto drugo“ vrlo brzo se ispostavilo, a kako vrijeme prolazi, njihove i krajnje nakane autora čitavog projekta sve jasnije su se razotkrivale. One se danas artikuliraju npr. kroz „tumačenja“ karaktera rata u BiH kao džihada, kroz sudske procese bosanskim oficirima za zločine mudžahedina, današnja etiketiranja Bosne i Hercegovine kao riziko-faktora u svjetlu globalnih sigurnosnih prijetnji, a zatim i kroz sumnjive političke koncepte nacionalnih elita u BiH itd.

Nastavak teksta i priloženu dokumentaciju pogčedajte ovdje.

(AJB/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)