Piše: Maja RUČEVIĆ
Foto: Amer BEGANOVIĆ
Šta je umjetnost i kulturna baština državi Bosni i Hercegovini? Šta pomišlja građanin iste kada čuje sintagmu 'sedma umjetnost'? Kakvi god odgovori na ova dva pitanja bili, jedno je sigurno: BiH se može i mora pohvaliti itekako bogatom kinematografskom historijom, a jedno od njenih najvećih dobara svakako je filmska umjetnost unazad posljednjih sedamdesetak godina. Međutim, šta sve to vrijedi ako je briga za javno kulturno dobro ove vrste svedena na minimum, relikvije tog impozantnog arhiva prepuštene truležu, a poriv za uzdizanjem ovog bh. kulturnog Feniksa na savremeni svjetski nivo svojstven tek malobrojnim entuzijastima? Kako bilo, nije sve izgubljeno.
DEPO portal donosi vam priču o ponovnom rađanju nekadašnjeg bh. filmskog studija Jagomir, kao i javnog preduzeća Filmski centar Sarajevo, dvije središnje tačke bh. povijesti filmske industrije.
TUŽNA SLIKA NEKADAŠNJEG MINI BH. HOLLYWOODA: Krenete li put adrese Fadila Jahića Španca 1, zateći ćete neobičan prizor. Na prostranom lokalitetu od čak 20 duluma zemlje, nalaze se ostaci nekadašnjeg filmskog studia Jagomir koji datira iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Tu je prvotno bio Bosna film, potom su ga naslijedile filmske kuće Studio film pa Sutjeska film, poznata po čuvenim ostvarenjima kao što su Bitka na Neretvi, Valter brani Sarajevo, Sjećaš li se Dolly Bell, Miris dunja itd. Kako je mali bh. Hollywood dospio u poražavajuće stanje u kojem je danas, više od dvadeset godina nakon rata, pojašnjava nam Jasmin Duraković, bh. filmski režiser i aktuelni direktor Filmskog centra Sarajevo.
- Sve je ovo u lošem stanju i zapušteno jer se niko nije brinuo o tome osim dvoje ljudi, jedan je Velija Sakota – direktor Sutjeska filma i Fahro Hadžanović, dugogodišnji filmski radnik i arhivar. Jedno vrijeme govorilo se i o privatizaciji. Zahvaljujući Fahri i Veliji, ovo je sačuvano, a poslije kad se uključilo Federalno Ministarstvo kulture i sporta i ministar Gavrilo Grahovac, pokrenut je proces da ovaj lokalitet ne bude privatiziran, nego da ga preuzme JP FCS i na taj način sačuvano je državno javno dobro. Čitav lokalitet je u groznom i neuslovnom stanju, ostala je samo jedna baraka, sve drugo uništeno je u ratu. Kulturna je grehota da jedan od najpoznatijih i najproduktivnijih prostora u Sarajevu toliko godina u ovakvom stanju! - objašnjava Duraković i vodi nas prema baraci izrešetanoj mecima pred kojom nas čeka Fahrudin Hadžanović.
Fahro Hadžanović, svojevrsni 'gvardijan' bh. filmske arhive koju čuva u opskurnom derutnom objektu, ovdje je svaki dan, već trideset godina. Pitamo ga šta je sve tačno bilo ovdje prije rata i kako se kalio domaći filmski čelik.
- Druga su to vremena bila. Sve što je bilo potrebno za snimanje jednog igranog filma, tada se nalazilo ovdje. Od filmske rasvjete, studija, stolarije gdje se radila filmska scenografija, vozni park gdje su bili agregati za filmsku rasvjetu, Brute - reflektori s ugljenim strujnim lukom, stari tip rasvjete koji se i danas upotrebljava u Hollywoodu. Bile su tu i mehaničke radionice gdje su se pravili stativi za rasvjetu, za far. Sve je to izgorjelo. Postojao je i opremljen objekat u kojem je bio smješten arhiv i svi materijali. Kako se i to ne bi zapalilo u ratu, izmješteno je na televiziju pa je sačuvano, poslije rata smo to vratili. Imali smo i sinedžip, filmski kran na koji se stavi kamera i snimatelj u pokretu za određene kadrove, a sve je to otuđeno od strane agresora- kaže Hadžanović.
Ulazimo u baraku s nekoliko prostorija, vani je sunčan dan, ali unutra mrkli mrak. Poneka prostorija sada ima svjetlo, u ostalima se treba potruditi. Fahrudin nas razvodi kroz bezbroj uskladištenih filmskih traka, zaostalih rekvizita, stativa... Ima tu i zapaljivog materijala!
- Do prije par mjeseci, ovdje nije bilo struje ni vode, firma nije imala tri godine direktora, sve je bilo neuslovno. Namjeravamo uz finansijsku pomoć ovaj objekat okrečiti i u potpunosti urediti. U ovakvim uslovima trenutno tavore brojni naslovi, neki su pregledani i obrađeni, ali ima i onih za koje praktično ne znamo šta su. Prema našoj evidenciji, tu je 70 igranih filmova, blizu 700 autorskih dokumentarnih djela, i na hiljade drugih namjenskih materijala (praćenje raznih događaja, historijskih, kulturnih itd.) koji svjedoče o neosporno ogromnoj bh. baštini od 1945. do 1992. Od prvog dugometražnog filma u BiH, 'Major Bauk' u režiji Nikole Popovića, do posljednjeg u 1991. 'Vanbračna putovanja' u režiji Ratka Orozovića. 95 % bh. igranih filmova je tu. 'Beli vukovi', kaubojac iz 1969., potom 'Kuća na obali', 'Velika turneja', 'Nokaut', 'Pet minuta raja', 'Pod sumnjom'... – nabraja Duraković.
Nabrajanje naslova moglo bi se oduljiti unedogled, ali prilazi nam Fahro i pokazuje stare, sada očišćene, kamere od 16 i 35 mm. Dok nam objašnjava proces snimanja s tim kultnim aparatima iz nekih boljih dana, ne izostaje osjećaj nostalgije. Pitamo ga kako se osjeća danas. Komentar kratak i jasan govori sam za sebe:
- 'Grozno! Katastrofa, i to tolika da je sramota pričati o tome. Ali nadamo se da dolaze bolji dani.'
JP Filmski centar Sarajevo je pravni nasljednik nekadašnjih filmskih kuća "Bosna film", "Studio film", "Sutjeska film". Sjedište Filmskog centra Sarajevo danas se nalazi u ulici Dženetića Čikme 12. U novim obnovljenim prostorijama planirane su raznovrsne zanimljive aktivnosti ovog javnog preduzeća, a direktor ove ustanove najavljuje dva projekta od izuzetnog kulturnog značaja za domaće i strane ljubitelje filmske umjetnosti.MULTIMEDIJALNI MUZEJ 'VALTER BRANI SARAJEVO' I DRIVE IN KINO 'DOLLY BELL'– Ovaj kultni film Hajrudina Šibe Krvavca postao je jedan od naprepoznatljivijih brendova i simbola bh. prijestonice. Distribuirat ćemo turističke suvenire, kape, bedževe, majice, razglednice, postere. Bit će najviše posvećen brendu tog filma, ali i drugim filmovima bh. kinematografije poput Sjećaš li se Dolly Bell, Bitka na Neretvi itd. Tražimo sponzore, firme, podršku od države, ali ići će i fund raising kampanja gdje će ljudi moći dati svoj prilog za razvoj ovog projekta, a svaki učesnik koji ga pomaže, nešto dobija i zauzvrat.- Drugi projekat koji Filmski centar Sarajevo planira pokrenuti u narednom periodu je Drive In kino "Dolly Bell", također u prostoru nekadašnjeg filmskog studija Jagomir. Drive In kina ponovo oživljavaju u čitavom svijetu, pa i u našem susjedstvu (Slovenija i Hrvatska). Naziv ovoga autokina posvećen je klasiku bh. kinematografije "Sjećaš li se Dolly Bell". Ovi projekti bit će i sastavni dio velike javne akcije "Sačuvaj filmsko blago BiH" koja je pokrenuta u cilju očuvanja, zaštite i digitalizacije filmskog i kuturnog nasljeđa BiH - najavljuje Duraković. |
Izlazimo iz trošne barake, prati nas osjećaj zaprepaštenosti, ali i entuzijazam zbog ideje o mogućoj revitalizaciji ovakve jedne impozantne baštine. Ispred nas je golema nepokošena ledina i okolni prostor koja čekaju svoju svrhu. Duraković iznosi planove za budućnost, misija je obećavajuća, no u njoj moraju učestvovati svi.
OD KULTURNE GREHOTE DO MODERNOG FILMSKOG CENTRA: - Ministar Grahovac svojedobno je pokrenuo projekat idejnog rješenja kako bi sve ovo izgledalo obnovljeno. Zamisao je da se kroz izvjestan oblik javno – privatnog partnerstva na ovom mjestu napravi filmski centar unutar kojeg bi bila moderna digitalizirana arhiva filmskog blaga u adekvatnim uslovima, studija za snimanje, kino sale, prostori namijenjeni radu drugih producentskih kuća, zabavni park i muzej historije bh. filma, gdje bi muzej Valter brani Sarajevo unutar FCS-a funkcionisao kao dio veće postavke na ovom mjestu - pojašnjava Duraković i nastavlja:
- Namjera je povezati ovaj prostor i s drugim kreativnim industrijama, a potencijalni privatni investitor bi ovdje mogao dobiti dio prostora za projekat koji želi raditi. Rad i buduće aktivnosti na ovom prostoru prije svega moraju težiti veličanju prošlosti bh. kinematografije, ali istovremeno poticati i pratiti razvoj savremene filmske industrije.
DIGITALIZACIJA JE IMPERATIV: - Dok firma nije upala u krizu, rukovodstvo u tadašnjem mandatu je uspjelo da digitalizira osam igranih filmova, među kojima Valter brani Sarajevo, Partizanska eskadrila, Bitka na Neretvi, Bitka na Sutjesci, Sjećaš li se Dolly Bell...
ZAŠTO JE VAŽNA UREDBA O POTICAJIMAPrijedlog je predat na razmatranje u Vladu FBIH, Uredba je prošla Ured za zakonodavstvo koji je dao pozitivno mišljenje o tome i trenutno je u proceduri. Iskreno se nadamo se da će i krajnji ishod biti pozitivan - kaže Duraković.- Kada krene prva produkcija i investitor koji opravda propisane troškove (a sve to smo uradili po uzoru na ostale zemlje u Evropi i svijetu koje već imaju tu Uredbu), država tj. Federalna vlada njemu bi trebala vratiti 20 % (U Srbiji je čak 25 %). Korist za državu od takvog nečeg je po svim osnovama višestruka – od finansijske injekcije budžetu, do koristi za filmsku industriju, zapošljavaju se ljudi, kulturološka i turistička promocija zemlje kroz koju ljudi upoznaju BiH, uče o njoj i dolaze u nju (pogledajte npr. Hrvatsku u kojoj se snimaju veliki filmovi), potom ugostiteljski i hotelijerski sektor itd. BiH je idealna za to, interesantna je geografski, historijski, spoj je istoka i zapada kroz razne civilizacijske aspekte. Posjedujemo apsolutno sve argumente da se takvo nešto događa i kod nas, a povrh svega imamo i odlične filmske radnike svjetskog kalibra koji su spremni da rade takve projekte. S aspekta stranaca, pogoduje nam i to što smo povoljni na tržištu, jeftiniji od npr. Mađarske, Rumunije, Hrvatske itd., a ni boravak u našoj zemlji nije skup. Strani producent koji dolazi u BiH definitivno dobro prolazi uzevši u obzir sve faktore projekta na kojem radi.ZAŠTO UREDBA, A NE ZAKON: Zakon obuhvata nešto šire polje, a zove se Zakon o audiovizualnoj djelatnosti, i tu dolazi do problema u političkom smislu potraživanja svog dijela kolača i pitanja gdje se novac raspoređuje, dok ova Uredba odgovara svima, nije sporna nijednoj političkoj liniji jer koristi svima. I filmskom radniku ovdje i onome koji dolazi iz inostranstva da svoj novac za projekt potroši u BiH, a za njega dobija povrat sredstava.Uloga FCS-a je da postane tehnički servis tih budućih projekata. Preko javnog preduzeća FCS bi se strani projekti prijavljivali, vršila kontrola sredstava od Ministarstva finansija i sve ostalo što ulazi u proceduru. |
Međutim, digitalizacija je složen proces; materijal sa filma potrebno je prebaciti na telekino, sa filmske trake na kvalitetne digitalne formate... Tu ima ozbiljnog posla za narednih deset godina. Najprije krećemo s igranima, a onda i s dokumentarnim. Istovremeno, pokrenuli smo javnu akciju Sačuvaj filmsko blago BiH s ciljem animacije javnosti ne bi li se osvijestio značaj kulturne baštine i pokrenuo projekat restauracije starih bh. filmova. Želimo da restauriramo i koloriziramo i jedan crnobijeli film iz 1955. naslova 'Hanka'. Ove godine uz podršku Fondacije za kinematografiju i drugih institucija, pa i privatnih kompanija namjeravamo aktivirati proces digitalizacije ne bi li javnosti što prije postali dostupni- kaže Duraković.
SANIRANJE OGROMNIH DUGOVA: - Nakon krize kroz koju je prošao FCS, bio je period u kojem je ukupno sufinasiranje aktivnosti bilo svedeno na 40 000 KM godišnje, sada je bitno da smo dobili djelomično podršku Ministarstva kulture i sporta, godišnje finansiranje od 100 000 KM. Trenutno imamo i plan finansijske konsolidacije i tražimo jednokratnu intervenciju Vlade FBiH, jer i ona ima svoj dio odgovornosti za situaciju u kojoj ovo javno preduzeće sa liste od strateškog značaja za Federaciju BiH bilo bez uprave i direktora, da nam pomognu da se dugovi nagomilani u proteklom kriznom periodu vrate. Kada sam došao na čelo ove funkcije, osim neadekvatnih uslova prostora, blokiranih računa, ukupan dug je bio preko 350 000 KM, u roku od par mjeseci smo uspjeli sanirati dio dugovanja, a do kraja godine uz pomoć Vlade Federacije i vlastih poslovnih aktivnosti kanimo u potpunosti sanirati sva dugovanja. U kratkom roku uspjeli smo riješiti sve zaostale poreske obaveze za uposlenike, što je dovelo do normalizacije radnih procesa u samom preduzeću i motiviranosti usposlenika da u budućnost gledaju sa većim optimizmom- pojasnio je Duraković.
Nakon svega, šta reći? Plakati za prolivenim mlijekom ne vrijedi, sve što je propušteno treba ostaviti postrani i gledati u budućnost. Bh. filmsko blago može i mora ponovno oživjeti, a BiH ima sve uslove da postane snažno poprište filmskih dešavanja. Uz zajednički trud državnih institucija, kulturnih radnika i entuzijasta te njenih građana širom BiH, zapušteno bogatstvo filmske baštine ponovo će zadobiti vrijednost koja mu pripada, a naša zemlja otvoriti vrata stranim investicijama.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook