U razgovoru za “Hello!” proslavljeni umjetnik evocira sjećanja na blagdanske dane u roditeljskom domu, govori o svojim strahovima, željama i iskušenjima i otkriva kada je shvatio da stari brže od svojih pjesama.

Kakvi su Vaši konačni dojmovi o 2014. godini?
- Bila je ovo vrlo dinamična godina, uzbudljiva, nepredvidiva i krcata obvezama, ali je meni i mojoj obitelji donijela prekrasne trenutke. Smatram da bi se svatko od nas trebao fokusirati na lijepe stvari. Loših je svakako previše na svakom koraku i u svakom danu, a snagu možemo crpiti jedino iz trenutaka koji su vrijedni sjećanja.

Što Vam kvari dojam zadovoljstva?
- Dovoljno je samo pogledati oko sebe, prošetati se ulicom, porazgovarati s ljudima, pročitati dnevne novine ili pregledati internet portale i imat ćete pregršt razloga za nezadovoljstvo i brigu. Bez obzira na sve pozitivne strane godine na izmaku, ne mogu smetnuti s uma poplave koje su u svibnju pogodile regiju, ljude koji se i danas, po zimi i hladnoći, bore za svoje domove i egzistenciju. Ljude koji su bili zanimljivi samo u vrijeme predizborne kampanje, dok su danas, kao i ranije, prepušteni sebi.

Doživljavate li Novu godinu kao neki novi početak?
- Svaki dan doživljavam kao novi početak, a Nova godina je blagdan koji, po pravilu, provodim radno, družeći se sa svojom publikom. Svakako da nije loše s vremena na vrijeme ili bar jednom godišnje preispitati vlastite prioritete, jer nekako najlakše i najčešće zanemarimo ono što je suština našeg bića i našeg života.

U kakvom su Vam sjećanju ostali blagdanski dani u roditeljskom domu?
- Bezuvjetna ljubav uvijek je prva asocijacija na moju majku. Bez obzira je li riječ o blagdanu ili običnom danu.

Kako bi danas izgledao Vaš život da niste uspjeli u glazbi?
- Tko zna. Možda bih nastavio raditi u Tvornici ležajeva “Vogošća”. Sigurno ne bih, budući da je riječ o još jednoj u nizu tvornica uništenih nemarom vlasti i države. Ne razmišljam previše o tome, ali ne zato što je moj život prije glazbe razdoblje koje želim zaboraviti. Ne, i u mom, kao i u vašem životu, postoje trenuci koji su manje dragi, za koje bismo voljeli da je naše životno iskustvo siromašnije, ali ne bih ih mijenjao ili zaboravio, jer svaki taj tren učinio me onakvim kakav sam danas.

Što najviše zamjerate Vašoj generaciji?
- Što ništa nismo naučili od prethodnih generacija, što smo, kao i svaka prošla i buduća generacija, mislili da svijet počinje od nas. Znate kako kažu: “Prije mene mrak, poslije mene potop.” Tako se ponaša i moja i svaka nova generacija, a što manje godina imaju, sve su uvjereniji u vlastitu bezgrešnost. Valjda je nužno odrasti, doći u pozne godine, kada vaše vrijeme u pravilu već prođe, kako bismo shvatili da prošlost služi da se iz nje uči i da starije generacije posjeduju mudrost koju im nisu donijele knjige i znanost, ali jest život. Trebalo ih je pažljivije slušati, kad smo imali priliku za to.

Po čemu ste tipična horoskopska Djevica?
- Ne znam previše o astrologiji, ali znam da sam tipična Djevica. Doduše, kod nas u Bosni se kaže “ters”, ali astrologija voli koristiti eufemizme i kaže da su Djevice perfekcionisti koji su previše kritični, sitničavi i uvijek misle da se sve može uraditi i napraviti bolje nego što jest. Osobno, to ne smatram manom, s čime se moji najbliži vjerojatno ne bi složili.

Što Vašoj supruzi najviše smeta kod Vas?
- Što god da joj smeta, mislim da joj ne smeta previše. I dalje smo zajedno. Amela se punih trideset godina uspješno nosi s mojim manama i vrlinama, a to, priznat će te, nije mala stvar.

U kojem ste kućnom poslu najvještiji?
- Sad ste me našli na krivoj nozi. Nisam pretjerano vješt u kućnim poslovima. Supruga me razmazila, sve ih je preuzela na sebe i tako me poštedjela.

Da ste neženja u Hollywoodu, koju biste glumicu najradije izveli na večeru?
- Ja vam baš i nisam neki fan Hollywooda i tog svijeta.

Što je najgora laž koju ste o sebi čuli?
- Što ste uspješniji u poslu kojim se bavite, to o sebi čujete više laži, ali ja imam dovoljno godina i iskustva da me se gluposti ne dotiču. Smetale su mi kad sam bio mlad, dok se danas, kada čujem neku malicioznu izmišljotinu, trudim ostati ravnodušan i ne dopustiti da me dotakne zlo drugih.

Kako bi glasio idealan naslov Vaše biografije?
- Do posljednjeg daha. Šalu na stranu, rano je za biografije, imam još želja i planova.

Kada ste shvatili da starite brže od svojih pjesama?
- Kada sam shvatio da moje pjesme pjeva i publika koja je mlađa od moje djece.

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo?
- Nije, kao što nisu ni Berlin, ni Beograd, ni London. Svaki se grad s vremenom promijeni. To je potpuno razumljivo i neizbježno, a imajući u vidu izrazito burne devedesete, možda se Sarajevo promijenilo manje nego što bismo očekivali.

Po čemu ste tipičan Sarajlija?
- Po tome što ne prođe ni jedan dan da se ne prošećem čaršijom, osim ako fizički nisam u Sarajevu. Moj grad ima poseban miris, posebnu čaroliju, koju ne umijem opisati, ali malo ko joj može odoljeti.

Kada biste godinu na izmaku mogli opisati u jednoj riječi, kako bi ona glasila?
- Prošlost.

(dnevni-list.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)