Sve je više indicija o tome da je arbitražni spor protiv BiH koji je pokrenuo slovenski Viaduct i vođen na način da ga Bosna i Hercegovina izgubi i da se u konačnici oštete budžeti i entiteta RS i BiH.

Odbrana tužene BiH u ovom slučaju vođena je u režiji Vlade entiteta Republika Srpska, jer su se oni potpisivanjem sporazuma s Vijećem ministara BiH o eventualnim posljedicama ovog spora prihvatili obaveza za preuzimanje svih troškova i odštete, ali su i tražili i dobili pravo da oni angažuju advokatski tim.

Čak je Vlada RS tražila da se Pravobranilaštvo BiH izuzme iz ovog slučaja u čemu im je udovoljeno.

U konačnici, arbitražna odluka u korist 'Viaducta' pokazuje kako su 'branjeni' interesi BiH u ovom slučaju i kako bi SNSD i bjegunac od bh. pravosuđa Milorad Dodik sada da greške svojih kadrova i svoje vlade fakturisali na račun države BiH.

Već smo pisali da je pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Washingtonu BiH zastupala advokatska kuća Karanović & Nikolić iz Beograda.

Tajanstvena advokatska kuća iz Beča

Sada je ta informacija i potvrđena uvidom u izvještaje o ovom sporu na stranici ICSID-a gdje se pored beogradske advokatske kuće navodi i advokatski ured zeiler.partners Rechtsanwälte GmbH, iz Beča.

Zanimljivo je da je austrijsku advokatsku kuću pod ovim nazivom nemoguće naći na internetskim pretraživačima na kojima je dostupno stotine drugih advokatskih kuća u Austriji.

Postoji jedna advokatska kancelarija sličnog naziva koja za sebe navodi da je specijalizirana za arbitražne sporove, ali pod nazivom navedenim na stranici ICSID-a podataka nema.

I kao što je čitav slučaj s 'Viaductom' obavijen velom tajne, tako do danas nije poznato jesu li advokatske kuće koje su zastupale BiH u Washingtonu izabrane javnim pozivom i transparentno ili su taj posao dobile 'preko veze'.

Ne zna se ni koliko će koštati angažman tih advokata koji su po nekim informacijama koje Raport istražuje, sve činili u korist štete BiH.

Mlađan Mandić, bivši pravobranioc BiH u vrijeme kada je vođen spor s 'Viaductom' u izjavi za Raport je kazao da je traženo izuzeće Pravobranilaštva BiH iz tog spora, ali da su oni koji su zastupali BiH bili u obavezi da ga izvještavaju o toku postupka, što oni nisu poštovali.

- Bili su dužni da me izvještavaju, ali me nisu izvještavali, jer su smatrali da oni to mogu završiti bez mene. Onda se pokazalo da ne mogu. I vidjelo se da su svojom pameću upropastili 100 miliona KM - kaže Mandić.

Kako su se oni koji su navodno branili interese BiH u sporu s 'Viaductom' odnosili prema tužbi govori i to da nisu uopće otišli na glavnu raspravu, nego su kako tvrdi Mandić učešće na tako važnom sporu uzeli putem videolinka.

Na upit Raporta, je li uobičajeno u arbitražnim postupcima da jedna od strana u postupku u raspravi učestvuje videolinkom, Mandić kaže: "Ni slučajno, to je glupost."

Mandić je za Raport potvrdio da je on autor teksta Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u vezi sa arbitražnim postupkom u predmetu 'Viaduct' d.o.o. Portorož, protiv tužene Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Washingtonu.

Hoće li reagirati Tužilaštvo BiH u aferi Viaduct?

Iako Mandić ističe da je arbitražna odluka u ovom slučaju konačna i izvršna i da BiH treba platiti dug 'Viaductom', a onda regresnom tužbom može tražiti naplatu tužbe od RS, ipak na naše insistiranje da odgovori postoji li mogućnost da se u ovom trenutku utvrdi barem kršenje Sporazuma koji su potpisali 2017. godine Vlada RS, tada na čelu s Željkom Cvijanović i Vijeće ministara BiH, odgovorio je potvrdno.

- Ali, ako se prekrši ugovor, onda je to stvar tužilaštva, a ne pravobranilaštva - kaže Mandić.

Sada se postavlja pitanje, zašto ne reagira Tužilaštvo BiH?

Uvidom u Sporazum iz 2017. godine i pravni laik može utvrditi da je taj sporazum prekršen i da je pozivanje na poštivanje tog sporazuma ili provođenje mjera kojim će se RS natjerati da ispoštuje ono što je potpisala prvi korak da se budžet BiH spasi od štete.

Zašto bi BiH platila dug za koji su krive vlasti RS, pa onda podnosila regresnu tužbu, a da prije toga nije ni pokušala iskoristiti mehanizme za plaćanje štete iz RS po osnovu potpisanog Sporazuma?

Jer, zašto je Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade RS uopće potpisivan ako se po njemu ne može postupiti i ako nema pravnu snagu, a ima?

Kakva je pravna snaga Sporazuma

Jer, BiH je regresnu tužbu mogla pokrenuti i bez potpisanog sporazuma, ako je vidljivo iz same tužbe i arbitražne odluke ko je tužen i odgovoran za nastalu štetu.

Sve dok ne vidimo korake poduzete u pravcu da se sporazum ispoštuje, dojam je da neko pokušava zaštiti Vladu RS od obaveze koju je preuzela na sebe Sporazumom.

U tom sporazumu je jasno precizirano da će Vlada Republike Srpske bezuslovno isplatiti Viaductu svu odštetu utvrđenu na osnovu konačne arbitražne odluke, koju bi u Arbitražnom postupku Viaductu bila dužna isplatiti Bosna i Hercegovina u određenom roku.

Taj rok je prošao, a niko ne povlači pitanje sankcija za kršenje odredbi sporazuma koji je na snazi od jula 2017. godine.

(Raport.ba/DEPO PORTAL/au/Foto: Screenshot)