www.upoznajtesvijetokonas.com

Najnovije odluke NSRS u Banjaluci usklađene sa Deklaracijom Svesrpskog sabora koju su usvojile vlade RS-a i R Srbije je posljednji u nizu dokumenata donesenih sa ciljem alave pljačke tuđe imovine. Posljedice ekstremno uspješne ratne pljačke Bosne i Hercegovine ne može zasjeniti nepravomoćna presuda notornom Miloradu Dodiku i politički pad uzurpatora Aleksandra Vučića. Najava  povratku na tzv. izvorni Dejtonski mirovni sporazum je nepriznavanje svih donesenih presuda međunacionalnih sudova, što je očigledno antidejtonsko djelovanje. Za svaku stvorenu instituciju Bosne i Hercegovine u posljednjih trideset godina, bila je potrebna saglasnost entiteta Republike Srpske. Za njihovo današnje rušenje ne traži se ničija saglasnost!?

Po presudama Međunacionalnog krivičnog suda u Hagu, u Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat već agresija susjednih zemalja. Po procjeni Privredne komore Kantona Sarajevo iz 1998. godine, koja je objavljena u knjizi „Privreda u opkoljenom Sarajevu“ (OKO Sarajevo, 1998.), procjenjena šteta samo privredi Sarajeva je iskazana znatno preko današnjih 100 milijardi BAM, bez štete privrednoj i saobraćajnoj infrastrukturi, privatnom vlasništvu građana i kulturnom naslijeđu u širem „obuhvatnom značenju“. Procjena štete pričinjene ratnom agresijom na privredu Bosne i Hercegovine se može utvrditi po pronađenim Privrednim adresarima SFR Jugoslavije.

Štete kulturnom naslijeđu od ratne agresije nikada nisu iskazane.

Prema nepotpunim podacima u ratnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu uništeno je 2771 dobro graditeljskog naslijeđa. Razorene su gradske jezgre Sarajeva, Mostara i Jajca, sa brojnim pojedinačnim građevinama. Gradske jezgre vrednovane kao naslijeđe svjetskog značaja, Stolac, Banjaluka i Foča su potpuno uništene, a Trebinje, Tešanj, Maglaj, Bihać, Travnik i Livno su teško oštećene. Od ukupno 60 gradskih jezgri 49 je uništeno ili teško oštećeno. Svih 9 vrijednih urbanih cjelina je teško oštećeno, a najviše Počitelj, Blagaj, Prusac, Jeleč, Jezero i Kraljeva Sutjeska. Uništavanja su vršena sistematski, isključivo na teritorijama van kontrole Armije RBiH. U međuvremenu ni jedan administrativni nivo vlasti u Bosni i Hercegovini nije educirao sudske vještake za pokretno i nepokretno kulturno naslijeđe, koji bi mogli dati procjenu uništenog ili otuđenog naslijeđa. Uz sve pobrojano Bosnu i Hercegovinu očekuje veliki finansijski udar u postupku restitucije imovine.

Posljednja procjena australske kompanije KEY Petroleum je da samo FBiH raspolaže sa rezervama oko 600 miliona tona nafte u Dinaridima i Posavini

Šta se još može opljačkati iz opustošene Bosne i Hercegovine mogu odgovoriti naftni geolozi i stručnjaci za zasebna područja unutar geologije, hidrolozi energetičari, stručnjaci za građansko (imovinsko) pravo i dr.? Građanin novinar na svjetlost dana može samo izvući neke od općepoznatih činjenica.

Štete nanesene bosanskohercegovačkoj privredi moguće je okvirno utvrditi po pronađenim Privrednim adresarima SFRJ

Svojevremeno je provedeno istraživanje u Bosni i Hercegovini američke naftne kompanije Amoco (1989.), zajedno sa britanskom konsultantskom kućom Exsploration Consultants Limited – ECL, koji su na zahtijev sarajevskog Energoinvesta utvrdili četiri pouzdana nalazišta nafte i to: Bosanski Šamac sa oko 9,2 miliona tona nafte; Orašje sa oko 6,1 i 15,5 miliona tona, Tuzlanski bazen oko Tinje sa oko 14,3 i Lopare sa oko 11,9 miliona tona nafte. Posljednja procjena australske kompanije KEY Petroleum je da samo FBiH raspolaže sa rezervama oko 600 miliona tona nafte u Dinaridima i Posavini.

U modernom dobu bosanski ugljen je pokretao čeličane širom K. und K. Monarhije, željeznice, parne mlinove po Mađarskim ravnicama, brodove na Jadranu… Postkarbonski svijet u kojem danas živimo se još uvijek ne odriče uglja, nafte i plina, a veliku vrijednost imaju neki od rijetkih ruda i minerala.

Bosanskohercegovačka imovina u Hrvatskoj se daje u dugoročni zakup trećim licima bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine. Uzurpirana su pomorska prava Bosne i Hercegovine (26,2 km morske obale) iako je jedna trećina luke u Rijeci, dvije trećine luke u Zadru, 100% luke u Šibeniku i 97% luke u Pločama u vlasništvu Bosne i Hercegovine

Raspadom ex. Jugoslavije formirano je pet (R Slovenija, R Hrvatska, BiH, R Makedonija i Savezna R Jugoslavija) međunacionalno priznatih država koje su 29. 6. 2001. godine, u Beču potpisale Multilateralni međunacionalni sporazum o pitanjima sukcesije sa anex-ima od A do G. Međunacionalni sporazum su ratificirali parlamenti navedenih zemalja, a disolucijom države SRJ na R Srbiju i Crnu Goru međusobnim ugovorima između njih su regulirana sva pitanja, pa i pitanje sukcesije. U međuvremenu BiH je vratila sve tražene nekretnine dok R Hrvatska i R Srbija nisu ispoštovale potpisani reciprocitet. Procjenjuje se da BiH potražuje od R Hrvatske oko 10 milijardi eura, a od R Srbije oko 8 milijardi eura imovine. Bosanskohercegovačka imovina u Hrvatskoj se daje u dugoročni zakup trećim licima bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine. Uzurpirana su pomorska prava Bosne i Hercegovine (26,2 km morske obale) iako je jedna trećina luke u Rijeci, dvije trećine luke u Zadru, 100% luke u Šibeniku i 97% luke u Pločama u vlasništvu Bosne i Hercegovine.

Elektroprivreda BiH je davne 2006. godine objavila Studiju o dugovanjima od rada pograničnih hidroelektrana (HE Bajina Bašta, HE Zvornik, HE Dubrovnik, HE Orlovac) u većinskom vlasništvu BiH. Prije dvije decenije R Srbija je dugovala oko 4,8 milijardi, a Hrvatska oko 1,16 milijardi eura za uzurpiranu energiju i neplaćanje naknade za potopljeno zemljište. Potrebno je pomenuti i dugovanja za naftovod Rijeka – Pančevo (JANAF) u čijoj izgradnji je učestvovao Energoinvest sa 27% vlasništva, plus što je Energoinvest platio prvo punjenje naftovoda. Pravo upravljanja navedenim postrojenjima može da ima samo buduća bosanskohercegovačka državna kompanija.

Po presudi Okružnog suda u New Yorku (R. Karadžić, Republika Srpska i drugi mentori) iz 2000. godine, za odštete silovanim ženama u agresiji na RBiH (1992/95.) presuđeni iznos je sa kamatama narastao na fantastičnih 129 milijardi USD. Vjeruje se da sud može izvršenje presude „ustupiti“ jednom od investicijskih fondova od kojih se često pominje i američki BlackRock – BLK, u kojem je budući njemački kancelar Friedrich Merz bio član Nadzornog odbora.

Napokon pljačka epskih razmjera se priprema u slivu rijeke Drine čije energetske i vodoprivredne mogućnosti su uobličavane još od 1961. godine, kroz Osnovni projekat I, zatim Osnovnim projektom II (1970.), a potom u Dopunskoj investiciono-tehničkoj dokumentaciji iz 1976. godine – (Energija i razvoj, „Nikola Tesla“, Beograd, 1986.)

Posebna priča je uzurpirana državna imovina koja ima poseban status. Koliko je javnosti poznato, do sada država BiH kao vlasnik državne imovine (presuda Ustavnog suda U-1/11), nije potpisala niti je dala pismenu saglasnost ni za jedan ugovor o koncesijama. Sve koncesije su odobrili niži entitetski administrativni nivoi vlasti što predstavlja akte uzurpacije državne imovine.

Mukotrpni oporavak je moguć samo u građanskoj Bosni i Hercegovini

Napokon pljačka epskih razmjera se priprema u slivu rijeke Drine čije energetske i vodoprivredne mogućnosti su uobličavane još od 1961. godine, kroz Osnovni projekat I, zatim Osnovnim projektom II (1970.), a potom u Dopunskoj investiciono-tehničkoj dokumentaciji iz 1976. godine – (Energija i razvoj, „Nikola Tesla“, Beograd, 1986.). Još tada je utvrđeno da energetska vrijednost drinskih akumulacija iznosi 36,1% svih akumulacija u ex. Jugoslaviji. Osnov rješenja toka Drine je čeona akumulacija Buk Bijela koja sa akumulacijama Mratinje i Bijeli Brijeg čini čvorište kod Šćepan Polja. Riješeni su Uvac, Bistrica, Čehotina, Lim, Tara, Piva, Drinjača… sa nizovima HE. U slivu rijeke Drine do sada je izgrađeno 9 velikih brana, a planirana je izgradnja dodatnih 37 velikih brana i 75 malih hidroelektrana. Procjenjena proizvodnja od oko 15.000 GWh se može znatno uvećati primjenom savremenih tehnologija. Novija shvatanja da voda nema alternativu, a da se energetski problemi mogu rješavati i na druge načine, došlo je i do usklađivanja vodoprivrednih grana i hidroenergetike. Snabdijevanja vodom uz energiju i proizvodnju hrane su ključni problemi XXI stoljeća. Sava i Dunav su manje pogodni za obezbjeđivanje potrebnih količina vode u XXI vijeku, dok vode Drine mogu navodnjavati Mačvu, Semberiju, Srijem i Posavinu. Napokon od sliva rijeke Drine zavise najkrupnija razvojna kretanja u budućnosti.  

Ratnoprofiterske bosanskohercegovačke alave etničke „elite“ i poratni tajkuni moraju da shvate da su pljačkaški motivi susjednih država za rušenje BiH ogromni, a da bez države Bosne i Hercegovine nema ni njih ni njihovog „bogatstva“. Građanska javnost sa druge strane mora da shvati da sva potraživanja i svi oblici imovine pripadaju svima nama podjednako. Napokon, najavljeno „strateško okretanje“ dijelova opozicije i vladajuće koalicije Turskoj i Saudijskoj Arabiji je žalosna ideja i u potpunosti neupotrebljiva u bilo kakvim analitičkim geopolitičkim promišljanjima.

Javnost očekuje ličnosti, političke stranke ili političke pokrete koje će znati izraziti epohu.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/dg)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook