Kada je Ognjen Valjić u aprilu 2013. godine prekinuo susret na Koševu između Sarajeva i Leotara, zbog transparenta kojim je odata počast Armiji RBiH, jedinoj legitimnoj vojnoj formaciji tokom agresije na našu državu, bilo je dosta polemika u javnosti. Mnogi su smatrali da je internacionalac iz Banje Luke pogriješio, dok su drugi smatrali da je to početak "obračuna" sa bilo kakvim povicima sa tribina u kojim su pominjani ratni zločinci, ljudi koji su presuđeni pred Međunarodnim tribunalom u Haagu i da će se fudbalom baviti isključivo na zelenom terenu, dok će tribine davati podršku svojim ljubimcima, piše Oslobođenje.

Godina je 2025. Pomaka na ovom planu nema, a slobodno možemo reći da smo i nazadovali, pa tako možemo na velikom broju utakmica vidjeti izvješene fotografije i poruke podrške ratnim zločincima. Znači stanje je puno gore, od onog što je očekivano. Prosto nevjerovatno izgleda, koliko zdušno momci koji su rođeni i po desetak godina i više nakon završetka rata, pominju ime i skandiraju krvnicima i zločincima.

Fudbal u Bosni i Hercegovini i ono što se dešava na terenima, a pogotovo tribinama diljem naše države, postaje sve više poligon za izricanje naopakih stavova i zabrinjavajuće je ponašanje određenih skupina, koje kako se čini ne namjeravaju stati.

U vikendu iza nas počeo je proljetni dio sezone u kojem smo se konačno vratili našem klupskom fudbalu. Kažemo konačno, jer bez obzira na sve mane koje ima i sa kojim se susrećemo, ima nas dosta koji jedva čekamo da pratimo dešavanja na terenima, na kojim se igra domaće takmičenje.

Nažalost, kako su se vratile Selectove lopte na hibridne terene, na tribine su se vratili i oni koji na svaki mogući način skrnave našu svakodnevnicu. Prizivanje ratnih zločinaca, dozivanje Kosova u granice Srbije, vrijeđanje protivnika na nacionalnoj osnovi, samo su nastavljeni, tamo gdje su stali nekad sredinom decembra.

I nećete vjerovati, na niti jednoj utakmici nije došlo do reakcije službenih lica, koji kao i obično "nisu čuli" povike sa tribina, vjerovatno "fokusirani" na dešavanja na terenu.

Nisu čuli delegati, a ni sudije povike tokom cijele jeseni, kada je u 18 odigranih kola bilo otvorenih prizivanja i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, a da se nije prekidala utakmica. Jedini koji su to uradili su bili Frano Jelić iz Širokog Brijega i Siniša Stojčić iz Laktaša, kada su na utakmicu 12. kola Wwin lige BiH između FK Velež i FK Borac zaustavili utakmicu u 81. minuti, nakon što se sa dijela tribina začula pjesma "Moj mitraljez", zbog koje su reagovali sa klupe Banjalučana. Za taj prekid, Velež je novčano kažnjen sa 3.000 KM.  

Ipak, ono što može da raduje sve nas koji se gnušamo takvih stvari i pokušavamo koliko je u našoj moći da se borimo protiv takvih stvari, je saznanje da bi se neke stvari mogle u budućnosti promijeniti.

Kako saznaje Oslobođenje, pokrenuta je velika akcija u kojoj se prikupljaju dokazi o skandiranjima na utakmicama, postavljenim trasparentima sa sramnim porukama, koje će biti daljnji predmet istrage. Naš izvor, koji je želio ostati anoniman, nam je rekao da se radi o opsežnoj akciji u kojoj niko neće biti izostavljen.

Prema nekim informacijama, neki delegati i sudije iz našeg najvišeg ranga već su pozvani da daju iskaze i mogli bi biti oštro sankcionisani. Očekuje se da u narednih mjesec dana bude saslušan veliki broj sudija i delegata, koji će morati objasniti zašto nisu postupili prema pravilniku, koji je izričit u ovakvim situacijama. Barem na papiru. Ali je pitanje zašto nije sproveden u praksi? 

Ostatak teksta pročitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/mm)