U Sarajevu je prije nekoliko dana održana promocija knjige akademika prof. dr. Esada Durakovića “Palestina na savjesti čovječanstva”. Knjiga je izašla u izdanju izdavačkih kuća Planjax komerc i Kult, a svjedoči o totalnom kolapsu civilizacije i pokopu humanosti i međunarodnog prava na Bliskom istoku. 

Esad Duraković ugledni je bosanskohercegovački akademik i dopisni član Akademije nauka Arapske Republike Egipat i Arapske akademije nauka u Damasku. Knjiga „Palestina na savjesti čovječanstva“ predstavlja zbirku njegovih kolumni od kojih je većina objavljivana u online medijima otkako je počeo genocid u Gazzi, a između ostalih i na DEPO Portalu.

Povod za ovaj razgovor jeste njegova nova knjiga, ali i puno više od toga...

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Gospodine Durakoviću, u knjizi „Palestina na savjesti čovječanstva“, zbirci kolumni u kojima kada govorite o stradanju Palestine i palestinskog naroda, govorite i o "totalnom kolapsu civilizacije i, kako kažete, pokopu humanosti i međunarodnog prava na Bliskom istoku". Šta sve obuhvata taj "kolaps civilizacije" i šta on znači za budućnost ne samo Bliskog istoka, već i cijelog svijeta?

Većinu ovih kolumni pisao sam otkako je počeo ovaj cionistički genocid u Gazzi, a najveći dio njih objavljen je upravo na portalu depo.ba. Najzad sam osjetio potrebu da ih objedinim i u hronološkom slijedu objavim kao knjigu čiji izdavači su Planjax iz Tešnja i KULT-B iz Sarajeva. Knjiga je svjedočanstvo o suicidu naše civilizacije i potpunom moralnom sunovratu našega svijeta čije najveće  vrijednosti upravo skončavaju na Bliskom istoku naočigled svjetske javnosti koja danas posmatra masakr, odnosno genocid u Gazzi onako kako su antički Rimljani u Koloseumu se zabavljali posmatrajućiu ubijanje životinja i ljudi „najnižega reda“. Gazza i Koloseum zapravo su kvalitativno istovjetni jer svjedoče o neprevladanoj patološkoj „ljudskoj“ potrebi da uživaju u patnji i pogibiji nezaštićenih ljudi koje je „elita“ ocijenila kao izrazito niževrijedne, dehumanizirane. Svijet je samo tehnološki napredovao, ali etički nije ni jednoga pedlja. Gazza i odnos svijeta prema njoj neporecivo svjedoče o tome.

Taj Bliski istok je zavičaj civilizacije, i to ne samo arapske, ili orijentalno-islamske, nego i zapadnjačke. Na tome prostoru se danas pokopavaju sve te vrhovne vrijednosti...

Bliski istok je kolijevka naše civilizacije. Tu su nastajala prva pisma. Tu su nastajale monoteističke religije. Na tome prostoru je Isus, ili Isa, žrtvovao sebe za spas čovječanstva i tu je kao Božiji poslanik propovijedao ljubav prema Drugome, praštanje i td. Dakle, taj Bliski istok je zavičaj civilizacije, i to ne samo arapske, ili orijentalno-islamske, nego i zapadnjačke. Na tome prostoru se danas pokopavaju sve te vrhovne vrijednosti: međunarodno pravo i ljudska prava općenito, humanost, pobožnost, jer se tu masovno ubijaju nedužni ljudi – i stari i mladi, naročito djeca; uništavaju se čak i njihovi maslinjaci, betoniraju se njihovi bunari i td. Očigledno i bez pretjerivanja, svijet koji sebe smatra civiliziranim uništava vlastiti zavičaj i u njemu pokopava sve najveće vrijednosti civiliziranosti. Upravo svjedočimo kako je naš svijet tragično izgubio moralni kompas, a to ne može proći bez ozbiljnih posljedica za takav svijet.

Sāmō ime Gazza, mjesto jedne od najvećih tragedija savremenog svijeta, ima svoje moćno značenje, koje se često u javnosti pogrešno tumači, a pogrešno i izgovara. Šta zapravo znači toponim Gazza i kakvu istoriju nosi u sebi?  

U nas se pogrešno izgovara ovaj toponim: s dugim vokalom „ā“ i bez udvojenog „z“. Dakle izgovara se istovjetno kao sanitetski materijal: gāza. Izvorno, oba vokala „a“ su kratki a konsonant „z“ je geminiziran, udvostručen. Dakle, nije riječ ni o kakvom sanitetskom materijalu, niti o svili, kao što neki pokušavaju dokazati. 
Grad Gazza (sa dva „zz“!) je naziv od arapske riječi „gazza“ (arapska trilitera „gzz“; hebrejski: „'azza“, a hebrejski i arapski pripadaju istoj jezičkoj porodici – oba su semitski jezici) osnovali su Kenanci u 5. vijeku p. n. e. Osvajale su ga sve najveće sile antičkoga i novog, modernoga svijeta: stari Egipćani (koji su ga nazivali vrlo slično današnjem njegovom nazivu), stari Grci, Rimljani, Bizantinci, Arapi 635. g. (u Gazzi je ukopan i djed poslanika Muhameda), Osmanlije, Britanci – sve do ovih Izraelićana koji svim silama i barbarskom ostrašćenošću nastoje temeljito uništiti Gazzu. Dakle, mnoštvo moćnih carevina protutnjale su tu i nestale su, a Gazza ih je nadživjela.
U svim tim razdobljima grad je imao u osnovi isti naziv koji se fonetski i morfološki neznatno prilagođavao jezicima osvajača, ali su ti derivati ostajali u istome semantičkom polju u kome jest arapski naziv Gazza: moć, sila, snaga, izuzetnost (u antici je nazivan izuzetnim gradom), onaj koji se odlikuje od drugih i sl.

Mnoštvo moćnih carevina protutnjale su tu i nestale su, a Gazza ih je nadživjela

U jednoj od Vaših prvih kolumni, nakon što se sukob u Gazzi rasplamsao, napisali ste da se "stidite Evrope koja danas podržava one nad kojima je holokaust izvršila, da i oni sami vrše genocid nad nedužnim ljudima", uz pitanje: Zar ne shvaćaš koliko je tvoja isključivost prema Drukčijem bogohulna?!   

Evropske kolonijalne sile su širom Planete istrijebile čitave kulture i narode. Među mnogima, Karl Gustav Jung je zapisao kako je u „našoj 'hrišćanskoj' epohi religija ljubavi potpomagala najveći pokolj svetske istorije“ (u: „Psihološki tipovi“, Kosmos, Beograd, str. 159). Naravno, kršćanstvo kao vjeru ne možemo svoditi na to nego je ono samo zloupotrijebljeno! No, bilo je za očekivati da se u našem vremenu, u 21. vijeku tako nešto slično ne može i ne smije dogoditi, ali u Palestini i u Gazzi upravo vrše užasan genocid udružene evropske vlade , SAD i Kanada, pokazujući – zapravo i nažalost – da ne mogu bez masovnih i kolektivnih zločina na ovaj ili onaj način. Tako bijaše nedavno i u Bosni.

Prošlo je više od godinu dana, rat na Bliskom istoku postao je puno više od sukoba (samo) Palestine i Izraela, kako danas gledate na ponašanje Evrope, ali i cijelog svijeta, prema svemu što se događa na prostoru Bliskog istoka?

Vodeće evropske zemlje, ali i neke druge koje pripadaju tome kulturno-civilizacijskom krugu (SAD, Kanada i dr.), svim sredstvima – politički i naoružanjem – podržavaju jednu od najmoćnijih armija svijeta (izraelsku armiju) u genocidu nad Gazzom koja je najveći logor na svijetu. Pri tome arapske, ili muslimanske zemlje, šute saučesnički, prepuštene moralnoj mizeriji i lažnoj pobožnosti, ili čak sarađuju s ovim brojnim i moćnim agresorima koji vrše genocide nad nedužnim i svojoj sudbini prepuštenim Palestincima. Nezapamćeno je u povijesti, koliko znam, da jedan tako mali i bespomoćan narod bude izložen toliko brutalnoj, ubilačkoj agresiji čitavog niza najmoćnijih zemalja na svijetu. Tako nešto nema ni u epovima. Dodajmo poraznu činjenicu da najutjecajniji mediji u svijetu vjerolomno, zlikovački, iznevjeravaju vlastitu misiju jer podržavaju vlade koje vrše genocid nad Palestincima. Zlo je postalo “usavršeno“. U epskom totalitetu. Da bi paradoks i svetogrđe bili potpuni sve se to čini, uglavnom, u ime Boga. Zato na Bliskom istoku danas Zapad i „muslimanski“ svijet pokopava i vlastitu pobožnost.

Stidim se takve Evrope u kojoj živim a čije licemjerje, nažalost, postalo je naprosto čudovišno

Uprkos svemu tome, lideri (pa i mnogi obični ljudi) bezočno i licemjerno se hvastaju tzv. evropskim vrijednostima. Stidim se takve Evrope u kojoj živim a čije licemjerje, nažalost, postalo je naprosto čudovišno.
U vezi s ovim kolektivnim zločinom tako velikog broja zemalja nad bespomoćnim Palestincima (koliko jučer i u Bosni), vrijedi barem još jednom citirati autoritativnog Junga: „Nagonske snage zagađene u civilizovanom čoveku veoma su destruktivne i mnogo opasnije negoli nagoni primitivaca, koji svoje negativne nagone postojano iživljuju u skromnoj meri.“ (Isto.)

No, puno prije nego što će se rat u Gazzi ponovo rasplamsati, upozoravali ste na pogubne posljedice preseljenja Ambasade SAD u Jerusalim (2018. godine). I nastao je haos vrlo brzo... Zašto je ovaj čin bio toliko pogrešan i opasan?

Jerusalim je bio multikonfesionalni i višenacionalni grad. On je sveti prostor za sve tri abrahamske religije. Premještanjem izraelske prijestonice u Jerusalim, cionisti su odaslali poruku cijelome svijetu da Jerusalim postaje ekskluzivno židovski – u religijskom i u nacionalnom (rasnom) značenju; time se ističe da drugi nemaju budućnost u Jerusalimu. Očigledno, bio je to naročiti čin agresije na sve drugo i drukčije. No, taj čin nije neočekivan ukoliko se ima u vidu strategija i krajnji cilj cionizma. Naime, cionisti svojom politikom slijede navodne zapovijesti Jahve o stvaranju Velikog Izraela na prostoru Bliskog istoka. Oni kreiraju politiku prema biblijskim proročanstvima a budući da imaju ogromnu moć i bezrezervnu podršku SAD, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i dr., to je izuzetna opasnost ne samo po tu regiju, nego po cijeli svijet. Dakle, preseljenje prijestonice u Jerusalim je samo jedan u nizu koraka ka ostvarenju krajnjeg cilja barbarskog cionizma.

Cionisti (jevrejski i evangelistički) imaju cilj stvaranje Izraela koji će obuhvatiti cijelu Palestinu, Jordan, Liban, Siriju, dio Egipta, čak i dio Saudijske Arabije. To je za njih dogma. I oni neće odustati od toga, ni po cijenu opće kataklizme koja i jest, zapravo, njihov krajnji cilj

Sve ono što se potom desilo stvara sliku da su na Bliskom istoku danas u ratu svi sa svima, dok se u svojim govorima Benjamin Netanyhu stalno poziva na borbu Izraela protiv, kako navodi, masovnih ubica Hamasa, te na odbranu Izraela od napada Libana i Irana. Možete li pojasniti sukobe koji trenutno ključaju u ovoj regiji, zaraćene frakcije, njihove ciljeve i međuodnose?

Jevrejska država Izrael osnovan je (voljom Velike Britanije i SAD) na tuđoj zemlji. U vrijeme Nakbe (1948) preko 800.000 Palestinaca je protjerano iz svojih domova i mnoga naselja su sravnjena sa zemljom. Dakle, to je država koja je utemeljenja na nasilju i agresiji, osnovana na tuđoj, na otetoj zemlji a i danas se zaokružuje genocidom. Pozivanje na to kako je ta zemlja, navodno, bila jevrejska prije dvije hiljade ili ne znam koliko godina, naprosto je van pameti, jer – zamislite da sada i drugi, ili svi narodi počnu ispostavljati zahtjeve za teritorijem/teritorijama od prije pet stotina ili hiljadu godina. To je van pameti, ali – na to “ima pravo” samo Izrael. On je mimo cijeloga svijeta!
Dakle, cionisti (jevrejski i evangelistički) imaju cilj stvaranje Izraela koji će obuhvatiti cijelu Palestinu, Jordan, Liban, Siriju, dio Egipta, čak i dio Saudijske Arabije. To je za njih dogma. I oni neće odustati od toga, ni po cijenu opće kataklizme koja i jest, zapravo, njihov krajnji cilj. Oni koriste činjenicu da su suniti i šiiti u povijesnom srazu, da su stotinama godina, pa i danas, u konfliktu i da se vrlo često i veoma strasno mrze međusobno više nego što mrze cionizam koji je prijetnja svima njima. Cionisti vješto koriste tu konfliktnost sunita šiita, a naročito uspješno koriste činjenicu da su arapski režimi u većini, ako ne i svi (narodi se nešto drugo!), klijenti SAD i VB koji afirmiraju samo interese i ciljeve Izraela. Ti režimi veoma bi voljeli da što prije nestane i Gazze i Zapadne obale, da nestanu Palestinci općenito jer, opstajući, samo opterećuju njihove odnose sa SAD i Izraelom.

U svojim tekstovima, također, često ukazujete na moć judeo-evangelista, navodite da je "rođen novi monstrum - cionistički nacizam" te da se "istorija ponavlja u svojim najgorim izdanjima". Šta je za Vas "cionistički nacizam" i koliko on ima sličnosti sa nacizmom iz vremena Hitlera i njegovih sljedbenika?

Koliko znam, u SAD ima oko 50 miliona fundamentalističkih evangelista (poznatih i kao “teleevangelisti”). Oni imaju ogromnu moć, izuzetan utjecaj na Kongres, posebno na Republikansku stranku iako ne samo na nju, na medije, na kapital. Pod kontrolom drže Kongres. Teleevangelisti svojim ogromnim kapacitetom stoje uz cioniste i njihovu politiku. Oni to i ne kriju: javno su naglasili više puta da bezrezervno stoje uz Izrael.

To je nacizam hitlerovskog tipa, uz napomenu da je „usavršen“ fanatizmom u tolikoj mjeri da zahtijeva ubijanje čak i arapskih životinja

Kršćanski cionizam je omogućio stvaranje Izraela kao države a on i danas neprestano osnažuje tu državu, odnosno cionističku politiku koja je rasistička, apsolutno netrpeljiva prema svim Arapima na Bliskom istoku, a ne samo prema Palestincima. Današnji jevrejski cionisti imaju zahvaliti kršćanskom cionizmu na pomoći da ostvare svoj primarni plan: stvaranje židovske države koja ne prihvaća druge narode za svoje građane (G. Halsell, „Proročanstvo i politika“, 173). Šestog februara 1985. izraelski ambasador pri UN, Benjamin Natanjahu, obratio se kršćanskim cionistima: „U nama Židovima tinjala je stara čežnja za povratkom u zemlju Israilovu. Taj san, dug dvije hiljade godina, eksplodirao je u nama posredstvom kršćanskih ciona“. U tom kontekstu, spomenut ću i Lorda Lindsija koji govori krajnje afirmativno (još 1840) o židovskoj rasi. Dakle, stvorena je (pazite: polažući pravo na teritorij nakon 2000 godina!) rasistička država čiji cilj je uništenje svih Arapa na tome prostoru, i to samo zato što su Arapi, a ne Židovi. To je nacizam hitlerovskog tipa, uz napomenu da je „usavršen“ fanatizmom u tolikoj mjeri da zahtijeva ubijanje čak i arapskih životinja. 

U čemu je poenta?!

To je kolektivno ludilo, a podržavaju ga danas najmoćnije zemlje koje se hvalisaju (lažnim, naravno) humanizmom, demokratijom, ljudskim slobodama i sl. Poenta je u sljedećem: Svijet danas pokazuje upravo na Bliskom istoku, podržavajući ovu barbarsku politiku Izraela, da je u potpunom moralnom kolapsu, kao što sam već naglasio, i to najmoćnije zemlje našega svijeta. To je zastrašujuća prijetnja cijelome svijetu.

Kako se u cijelu tu priču uklapa rušenje režima Baššara al-Asada u Siriji? I ne samo njega, nego rušenje vladavine jedne despotske porodice koja je vladala više od 50 godina... Hoće li despota Asada zamijeniti novi despot i ko će od svega toga profitirati?

Taj režim bio je zaista despotski i bilo je potrebno, nesumnjivo, srušiti ga, ali na drukčiji način, u drugom kontekstu ili vremenu. Baššar i njegov otac Hafez vladali su (despotski) duže od 50 godina. Davno je trebalo oboriti ih. Zašto se ruši taj režim baš sada i na ovaj način, s ovakvim protagonistima?!

Cio-evangelisti će učiniti baš sve da uvuku SAD u rat sa Iranom, kojeg namjeravaju uništavati moćnim oružjem sa distance. Bio bih sretan da pogriješim!

Ova akcija izvedena je po scenariju cio-evangelista. Sirija je teritorij koji treba da bude dio Velikog Izraela, kao što sam već kazao – prema cionističkom projektu. Ta zemlja bila je velika prepreka ostvarenju cionističkog projekta. Imala je izvanredne odnose sa Iranom koji je na strani Hizbullaha i protiv cionizma. Rušenjem režima u Siriji u trenutku kada je Hizbullah zaustavio napredovanje cionista u Libanu osujećuje se iranska podrška Hizbullahu preko Sirije. Cionisti su postigli izuzetno važan cilj. Zato su odmah uništili sve sirijske vojne potencijale, okupirali cijeli Golan, i td. Oni neće stati na tome. Mnoštvo ljudi, naročito u tzv. muslimanskom svijetu, pa tako i u Siriji, slave obaranje ovoga režima. Ponavljam, on je bio izrazito despotski, kao takav nije zaslužio opstanak i u tom smislu mogu razumjeti radost ljudi, ali Sirija sada ulazi u fazu dugoročne nestabilnosti, međusobnih frakcijskih ratova, vjerovatno građanskog rata, a sve to ide u korist isključivo Izraela. Najzad, ovakvom destabilizacijom Sirije, Iran postaje jasnija, ranjivija i znatno bliža meta, na nišanu cionizma. Cio-evangelisti će učiniti baš sve da uvuku SAD u rat sa Iranom, kojeg namjeravaju uništavati moćnim oružjem sa distance. Bio bih sretan da pogriješim!

Kako gledate na ulogu Turske u sukobima na Bliskom istoku? Erdogan često šalje prijetnje i bijesna upozorenja, no čini se da je pozadina njegovih reakcija posve drugačija...

Mediji su obavještavali da tokom cijele agresije na Gazzu Turska nije prestala trgovati sa Izraelom. To je šokantno jer se otuda verbalizirao drugi smjer, drukčiji odnos. Također prema onome što znamo, Turska je bila jedan od ključnih faktora u rušenju al Asadova režima. Ova druga činjenica posebno me iznenadila. (Nastranu to što su, navodno, Baššar i Erdogan bili prijatelji.) Vjerujem da će se ovo Turskoj obiti o glavu – a silno bih volio da griješim – jer se sada otvara mogućnost, ozbiljno kao nikada ranije, stvaranje nove države u toj regiji – Kurdistana – koja je najozbiljnija prijetnja integritetu same Turske. Stvara se novo, vrlo opasno i dugoročno žarište. Muslimanski svijet (kome pripada i Turska) uvodi se u fazu sveopće regionalne nestabilnosti, a to je primarni interes cio-evangelista. Pokazuje se da je Erdogan samo verbalizirao kritiku Izraelu, a iza kulise stvari su se odvijale sasvim drukčije. Tako rade i arapski režimi: Turci i Arapi imaju empatiju prema stradanju Palestinaca i zato ih njihovi režimi obmanjuju verbalizacijom. 
Po mome sudu, posebno je Turskoj bila potrebna stabilnost tako važnog susjeda kakav je Sirija, a pitanje despotskog režima trebalo je rješavati na drugi način i u drugo vrijeme, u drugome kontekstu. Sve su cionisti izvanredno tempirali i sinhronizirali. 

Sada se otvara mogućnost, ozbiljno kao nikada ranije, za stvaranje nove države u toj regiji – Kurdistana – koja je najozbiljnija prijetnja integritetu same Turske. Stvara se novo, vrlo opasno i dugoročno žarište

Isto tako se čini i da je krik zvanične politike Palestine zbog stradanja njenog naroda često vrlo mlak, neodređen, nedovoljan, pa čak i nečujan... Kao da su stanovnici Gazze u svojoj borbi, na neki način, prepušteni sami sebi. Ima li istine u tome?

Sveopća fragmentacija na Bliskom istoku (to je provjerena strategija britanskoga a potom i američkog radža) nije mimoišla čak ni Palestinu. Vaše pitanje je izvrsno i veoma je važno. Postoji sraz između Hamasa i Fataha, tačnije – između Hamasa i Palestinske uprave na Zapadnoj obali. Hamas je na demokratskim izborima pobijedio (ne zaboravimo da je u njegovom nastanku ključnu ulogu odigrao Izrael, s određenim ciljem, ali se Hamas poslije otrgnuo) i onda je nastao raskol sa Fatahom kojeg danas na Zapadnoj obali predvodi Abbas, odnosno Palestinska uprava, jer se i u samome Fatahu javljaju frakcije. Palestinska uprava je – ma kako to zvučalo bolno i paradoksalno – u sferi utjecaja Amerike, dakle i cionista, a Hamas nije. Fatah (Abbas) imenuje palestinske ambasadore po svijetu, a s obzirom na ovo što rekoh o odnosu Fataha i SAD, proizlazi, nažalost, da čak ni ti ambasadori po svijetu ne rade svoj posao onako kako bi morali u interesu Palestinaca općenito. Stoga nema jedinstvene akcije.  Mefistofel ima sve razloge da likuje. Vapaji Gazze dopiru do neba, cijepaju ga (zahvaljujući u velikoj, možda u najvećoj mjeri al Jazeeri), ali nema takvoga krika niti eha tamo gdje je Abbas. Paradoks je potpun stoga što se genocid vrši i na Zapadnoj obali, što vođstvo Fataha ne vidi da i njih čeka sudbina Gazze. Na „meniju“ cio-evangelizma su, pored cijele Palestine, Liban, Jordan, Sirija je već „povaljena“…   

Ipak, unatoč svemu što se događa, smatrate da ovakva judeo-evangelistička politika, genocid i agresija ne mogu donijeti mir te da "Izrael upravo 'investira' u vlastiti nestanak"! O kakvim posljedicama govorite kada je riječ o Bliskom istoku, ali i mnogo šire od njega? Kako će svijet izgledati kada ovi ratovi jednog dana (pre)stanu?

Moguće su dvije varijante. Prvo, s obzirom da sada cionistička politika Izraela ima bezrezervnu, apsolutnu podršku najmoćnijih zemalja Zapada i kooperativnu podaničku šutnju muslimanskoga svijeta, nesumnjivo je da će ratovi i nasilje dalje eskalirati na tome prostoru, ali je moguće – s obzirom na tako velike vojne potencijale i političko-vjerski fanatizam cio-evangelista – da dođe do opće kataklizme. Istina je, ljudi to moraju znati, da je krajnji cilj tih moćnika izazivanje armagedona, sveopće kataklizme, kraja historijskog vremena da bi – po njihovom vjerovanju – bio ispunjen uslov za pojavljivanje Mesije.
Druga mogućnost je promjena režīmā u muslimanskom svijetu i aktiviranje snaga koje bi mogle stati na put cionističkoj ekspanziji i nacizmu.

Nikada u povijesti, ili u budućnosti ako je naša Planeta uopće bude imala, ovako stravični zločini neće biti zaboravljeni. Jednoga dana, sve će to doći Izraelu na naplatu. Zato velim da je ovo njegova investicija u vlastitu propast u konačnici

U svakom slučaju i u krajnjem rezultatu, Izrael ne može biti konačni pobjednik. U Izraelu je oko devet miliona stanovnika u moru 450 miliona Arapa, plus Iranci, Turci i dr. Nije moguće u takvom okruženju postići trajnu pobjedu. No, ovakvim barbarstvom, divljaštvom, ovom epskom destrukcijom, Izrael stvara neizrecivu mržnju kod više stotina miliona ljudi, i trajat će to generacijama… Nikada u povijesti, ili u budućnosti ako je naša Planeta uopće bude imala, ovako stravični zločini neće biti zaboravljeni. 
Jednoga dana, sve će to doći Izraelu na naplatu. Zato velim da je ovo njegova investicija u vlastitu propast u konačnici.

(DEPO PORTAL/ad)