Izvor: Al Jazeera Balkans
Piše: Mohamed Watad

Okupirani Jerusalem – Pozivi na raseljavanje Palestinaca iz Pojasa Gaze koji su tokom trenutnog rata uputili neki ministri izraelske vlade na čelu s Benjaminom Netanyahuom nisu samo ratna propaganda. Riječ je o pozivima koji datiraju iz perioda nakon Junskog rata 1967. godine, kada su vlade koje su se smjenjivale u Tel Avivu razmatrale planove za implementaciju projekta raseljavanja stanovnika Pojasa.

Uprkos neuspjehu plana prisilnog raseljavanja na početku trenutnog rata, Netanyahuova vlada nije krila pravi cilj vojnih operacija, posebno onih na sjeveru Pojasa Gaze, a ogleda se u raseljavanju palestinskog stanovništva i postavljanju temelja za izgradnju naselja na tom području, čime se oživljavaju planovi raseljavanja koje je Tel Aviv razmatrao još 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.

Na sličnost između prošlih i sadašnjih planova u vezi s raseljavanjem Palestinaca ukazala je istraga novina Haaretz, koja je analizirala suštinu i sadržaj protokola izraelskih vlada sačuvanih u državnom arhivu. Ti protokoli su nakon Šestodnevnog rata razmatrali brojne planove za provedbu raseljavanja i premještanja stanovnika Pojasa Gaze.

Tokom izraelskog rata protiv Pojasa Gaze, pozivi na raseljavanje Palestinaca nisu dolazili samo od ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben Gvira i ministra finansija Bezalela Smotricha, već i od ministara iz stranke Likud i njenog lidera Netanyahua, koji je pokazao entuzijazam i otvorenost za plan raseljavanja. Tako je na sastanku svoje stranke u decembru 2023. godine izjavio da teži ka “dobrovoljnom raseljavanju stanovnika Gaze u druge države”.

Raniji planovi za premještanje

Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća premijeri, ministri i lideri unutar vlada sastajali su se kako bi raspravljali o “gorućem problemu”, a to je palestinsko stanovništvo Pojasa Gaze. Protokoli tih rasprava otkrivaju da se njihove ideje nisu mnogo razlikovale od ideja današnje krajnje desnice.

Uvidom u te protokole jasno je da ambicije sadašnje ekstremne desnice odražavaju ideje, prijedloge i planove koje su u prošlosti iznijeli na razmatranje lideri unutar vlada cionističke ljevice, pripadnici generacije osnivača države, koja je učestvovala u provedbi Nakbe 1948. godine.

Ministri, prema onome što je otkriveno u protokolima, nisu štedjeli na idejama za rješavanje problema koji se pojavio pred njima nakon okupacije Pojasa Gaze i Zapadne obale tokom Šestodnevnog rata jer je na tom području u to vrijeme živjelo oko milion Palestinaca, od kojih je oko 400.000 bilo u Pojasu Gaze.

Ministar odbrane Moshe Dayan rekao je 25. juna 1967. godine: “Ako budemo u mogućnosti evakuirati 300.000 stanovnika iz Pojasa Gaze na druga mjesta, možemo bez problema izvršiti aneksiju Pojasa.” U ovoj izjavi spomenuo je ideju koju je tadašnja vlada prihvatila, ali ona nije u potpunosti sprovedena – da se Pojas Gaze pripoji Izraelu, da se isprazni od palestinskih izbjeglica i naseli Jevrejima.

Tadašnji premijer Levi Eshkol je rekao: “Predlažem da napravimo plan za aneksiju Jerusalema i Pojasa Gaze. Spremni smo ubijati za Jerusalem i za ovu zemlju. Kada se sjetimo da je na njoj 400.000 Arapa, osjetimo gorčinu u srcima.”

Njegovi ministri su se okupili kako bi razgovarali i pomogli te su ponudili rješenja. Ministar unutrašnjih poslova Haim-Moshe Shapira iznio je prijedlog za rješavanje pitanja izbjeglica u Pojasu Gaze: “Ako je moguće prebaciti 200.000  izbjeglica u Al-Arish ili dio njih smjestiti na Zapadnu obalu.”

Ministar policije Eliyahu Sasson predložio je “njihovo prebacivanje na istočnu obalu”, odnosno u Jordan, a njegov kolega ministar Yosef Sapir je rekao: “Moramo ih uhvatiti za vrat i protjerati daleko izvan Pojasa Gaze. Ne znam ko će ih primiti, posebno izbjeglice iz Gaze.”

Ministar Yigal Allon je rekao: “Podržavam raseljavanje na prekomorske destinacije i treba se ozbiljno pozabaviti ovim pitanjem. Mjesto koje preporučujem za njihovo raseljavanje je Sinajsko poluostrvo, a ne samo grad Al-Arish. Tamo je moguće smjestiti sve izbjeglice iz Gaze i mislim da ne bismo trebali čekati. Moramo početi čak i ako izraze protivljenje.” Allon je također predložio raseljavanje nekih Palestinaca u Kanadu i Australiju.

Premijer Eshkol je na kraju rasprave rekao: “Ovo sam rekao i kada ovaj problem još nije bio toliko ozbiljan i velik kao sada, izbjeglice moraju naći rješenje izvan Izraela.”

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)