Srđan Janković, jedan od dvojice osumnjičenih za ubistvo dvogodišnje djevojčice Danke Ilić iz Srbije, tokom istrage saslušan je četiri puta. Jednom u policiji i tri puta u Višem javnom tužilaštvu, piše Blic.

Njegov iskaz nalazi se na osam stranica optužnice koja ga tereti za ubistvo djevojčice zajedno s kolegom Dejanom Dragijevićem, no ona još nije potvrđena.

Janković, inače zaposlenik Vodovoda u Boru, ispričao je da je kobnog 26. marta u Banjskom Polju s Dragijevićem došao po šaht.

- Stigli smo oko 13.20 sati, a posao smo završili za pola sata. Izašli smo na glavnu ulicu i nastavili uzbrdo do jedne napuštene kuće. Zaustavio sam vozilo i izašli smo obaviti nuždu. Nismo nikoga ni vidjeli ni čuli - rekao je Janković na ispitivanju u policiji.

Krenuli su u rikverc kako bi se okrenuli, a onda mu je Dejan rekao da su udarili u nešto. Dragijević je izašao iz automobila.

- Vidio sam da otvara zadnja desna vrata i da preko alata ubacuje dijete koje je bilo bez svijesti, no micalo je ruke, a onda je sjeo u auto i rekao mi da vozim. Vidio sam da je djevojčica, duže kose i obučena u maslinasto zelenu jaknu i roza hlače. Pitao sam Dejana što da radim, a on je rekao: "Ona je već gotova, smislit ćemo nešto, da je negdje bacimo" - ispričao je Janković.

Tada je Dragijević izašao iz automobila, a kad se Janković okrenuo, vidio je ruke oko djetetovog vrata i da je gornji dio tijela djevojčice podignut desetak centimetara s alata na koji je bilo položeno.

Nastavili su potom voziti, a vozač jednog bijelog automobila pitao ih je jesu li vidjeli neko dijete, a oni su odgovorili da nisu.

- Kad smo došli do deponije, Dejan mi je rekao da stanem. Prošetao se po deponiji, a onda mi je rekao da uzmem djevojčicu. Lijevu ruku sam prebacio ispod gornjeg dijela tijela djeteta, a desnu ispod donjeg. Više nije davala znakove života. Dejan je išao ispred mene i rukom mi pokazao gdje da je ostavim. Gledao je da neko ne naiđe - ispričao je Janković.

Prišao je hrpi smeća i tijelo djevojčice spustio među njega, nakon čega su otišli u kompaniju.

Kasnije je s direktorom otišao u Banjsko Polje tražiti djevojčicu koja je nestala, iako je, kako je rekao, znao šta se s njom dogodilo.

Kada je idućeg dana s Dragijevićem išao istim vozilom po radnom nalogu u Banjsko Polje, on mu je rekao da moraju ukloniti tijelo djevojčice s deponije.

- Rekao sam mu da ne smijemo jer ima previše policije - kazao je.

Dragijević mu je 28. marta rekao da je on to "riješio".

- Pitao sam ga gdje je sklonio tijelo, no on je rekao da to nije moja briga. Nisam znao da je dijete ugušeno do trenutka kad mi je to rekao u policijskoj stanici - rekao je Janković u svom iskazu.

Istog dana saslušan je u Višem javnom tužilaštvu u prisustvu advokata gdje je rekao da se želi braniti šutnjom.

Ali početkom juna predomislio se i ispričao novu verziju događaja, u kojoj je negirao da su udarili djevojčicu, odnosno da su je uopće vidjeli.

- Dejan nije ubio dijete dok je bio sa mnom. Na karti mogu pokazati kretanje službenog automobila koji sam taj dan vozio. Dijete nije postojalo, a ovo za šta me se tereti nije tačno. U policiji u Boru su me tukli i prijetili mi. To mi je bio najteži trenutak u životu. Ne znam ko me je tukao, imao sam kapuljaču na glavi. U policiji sam priznao da sam izvršio ubistvo jer sam bio na granici smrti - zaključio je Janković svoju odbranu.

Odgovarajući na pitanja tužitelja zašto nije ranije svom advokatu rekao da su ga tukli, kazao je da nije znao za sebe, ali i da se ne sjeća da je advokat bio prisutan.

Podsjetimo, dvogodišnja Danka Ilić nestala je 26. marta dok je s majkom bila u Banjskom Polju u vikendici.

Uslijedila je velika potraga, a nakon deset dana uhapšena su dvojica radnika Vodovoda, Dejan Dragijević i Srđan Janković, za koje se sumnja da su je udarili službenim vozilom, tijelo stavili u vozilo i odvezli ga na deponiju.

Tijelo djevojčice do danas nije pronađeno.

(Blic.rs/DEPO PORTAL/au)