Izvor: The Bosnia Times

Posjeta Šemsudina Mehmedovića Prištini u vrijeme obilježavanja genocida u Srebrenici nije baš dobila adekvatan medijski prostor kakav zaslužuje. A mnogo je razloga da se na taj događaj gleda sa većom dozom ozbiljnosti.

NOVO PANBOŠNJAŠTVO

Da je Mehmedović putovao u Prištinu u svojstvo držvanog parlamentarca, što mu je sada jedina politička referenca, njegova posjeta bi bila nižeg ranga. Međutim, on je obznanjeni protivkandidat Bakiru Izetbegoviću i u tom svojstvu je bio primljen na najvišem državnom nivou. Sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem razgovarao je oko sahat vremena.

Potom je Mehemdović putovao u Prištinu u vrijeme kulminacije krize kako na Kosovu tako i u Bosni i Herecgovini, za koje postoji opća saglasnost kod političkih analitičara da su uvjetovane i čak koordinirane. Sam Milorad Dodik se u svojim posljednim medijskim istupima predstavlja više kao spasilac Srba na Kosovu nego Srba u Republici Srpskoj. Jer niko Srbima u RS-u ne pravi probleme, već Srbi iz RS-a prave problema svima ostalima, kako u netitetu tako i u Federaciji BiH.

Već od ranije se Mehmedović aktivirao kao parlamentarac pa je svojim posjetama Crnoj Gori, Sandžaku i Sjevernoj Makedoniji inicirao uvezivanje bošnjačkih parlamentaraca u jedinstvenu mrežu. Navodno je u izradi i platforma po kojoj bi bošnjački politički predstavnici radili na objedinjavanju političkih, nacionalnih i kulturnih institucija Bošnjaka na Balkanu. Iako je do sada bilo nekih inicijativa, kakav je bio Svjetski bošnjački kongres (SBK), koje je predvodio Mustafa Cerić, sve je to bilo kratkog daha i bez vidnih rezultata.

Ako se ima u vidu da je trend vjerskih i političkih aktivnosti rezultirao rasjedinjenosti i rascjepkanosti Bošnjaka, od Velike Kladuše, preko Novog Pazara do Skoplja, te da toga nije bila pošteđena ni Islamska zajednica, ovakve inicijative su veoma važne, posebno ako se ima u vidu da međunarodna zajednica sve agilnije radi na regionalnim projektima. Takav projekat je, ne primjer, i Otvoreni Balkan za koji se tvrdi da ga podržavaju Amerikanci. Stoga je jako važno da Bošnjaci takvim regionalnim inicijativama pristupaju koliko je tomoguće sa jedinstvenim ili bar usaglašenim stavovima.

KOMPLEKS DODIKA

Pošto se SDA svojim osnutkom nametnula kao nacionalna stranka balkanskih muslimana, njeni lideri su u bitnom i doprinijeli toj političkoj razjedinjenosti. Mnogobrojni raskoli unutar SDA iznjedrili su desetak drugih političkih stranaka, pa tako i lidera, koji su svoje personalne animozitete prenosili na svoje pristalice, odnosno narod. Tako da su danas predsjednici SDA Bakir Izetbegović i Sulejman Ugljanin, ljudi sa najdužim liderskim stažom. Iako gube na izborima, a biračko tijelo ove stranke je desetkovano, oni se predstavljaju nezamjenjivima. Stoga bi promjena na vrhu SDA u Sarajevu otvorila vrata za saradnju sa liderima drugih bošnjačkih stranaka u regionu.

Ali, sve su to samo inicijative i SDA je ostala najmoćnija bošnjačka stranka. To treba zahvaliti ubojitom populističko spinu da SDA nema alternativu. Tim prije što se opozicija koja i otme vlast od SDA pokaže gora od te stranke, kakav dojam trenutno ostavlja famozna „Trojka“.

Ali, ako je Sulejman Tihić bio alternativa Aliji Izetbegoviću, kojeg je on izabrao za svog nasljendika, zar Šemsudin Mehmedović ne bi bio ubjedljivija alternativa Bakiru Izetbegoviću.

Bošnjaci su dobili kompleks Milorada Dodika i velika većina njih priželjkuje da ima takvog nacionalnog vođu. U ovom trenutku, ako iko ima refenrence da se suprostavi Dodiku, onda je to Mehmedović. Za razliku od Bakira Izetbegovića, koji još nije otklonio spin od sebe da je „rat proveo u trezoru“, Mehmedović se proslavio u ratnoj uniformi. On je razoružao HVO Usora i naredio im da stave ambleme sa oznakama države, potom je kao ministar MUP-a uhapsio jednog od najopasnijih terorista Lionela Dimona, koji se bio infiltrirao među tzv. „mudžahedine“ u Zenici. Ali je zato i pendrecima zaustavio rudare koji su se bili uputili iz Zenice za Sarajevo itd.

Ako se imaju stvarni problemi sa čime se politički suočavaju Bošnjaci, od drčnih secesionista, do kriminogenih koruptivnih hobotnica koje stvorila SDA, do unutar stranačkih mafijaških klanova, možda ova stranka upravo treba lidera sa ovakvim referencama. Mnogi kad govore o nužnosti transformacije SDA, prije svega misle na ideološki profil stranke koji je pod utjecajem pobratimske stranke Recepa Tayipa Erdogana poprimila antizapadni narativ, pa tako previđaju da je krucijalni problem te stranke kadrovska zapuštenost. Tu transformaciju stranke neće i(li) ne može se izvesti ni u ideološkom ni u kadrovskom smislu. Nema sumnje da bi Mehmedović to želio, smio i mogao izvesti.

Na žalost, dio međunarodne zajednice iz tih razloga ne bi podržao Mehemedovića jer smatraju da bi dvojica Dodika za jednu Bosnu bilo previše.

(/DEPO PORTAL/ad)