Dr. Nedžad Grabus, sarajevski muftija i profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu za Preporod govori o izazovima s kojima se susreću Muftijstvo sarajevsko ali i glavni grad Bosne i Hercegovine, snažnom razvoju Islamske zajednice i novim idejama, važnosti prepoznavanja vlastitih slabosti, međureligijskom dijalogu i našoj najljepšoj i najvažnijoj temi ovog mjeseca - ramazanu, prenosi Faktor.

Poštovani muftija, kada smo posljednji put razgovarali za Preporod, u vrijeme dok ste bili ljubljanski muftija počeli smo pitanjem šta znači biti muftija u Sloveniji. S obzirom na to da ste skoro dvije godine sarajevski muftija - šta znači biti muftija u Sarajevu?

- To znači pripadati duboko ukorijenjenoj zajednici. Sarajevo je, prema historijskim podacima, već 1517. godine imalo muftiju, što znači da ta tradicija traje više od pet stoljeća. Biti muftija u Sarajevu znači biti unutar jedne autentične zajednice koja je svoje islamsko-evropsko iskustvo uspjela pretvoriti u specifični kontekst i postoje velike razlike u odnosu na to šta znači biti muftija u Sloveniji. Ovdje imamo učene ljude i najvažnije institucije Islamske zajednice; administrativne, obrazovne. Imamo tradiciju, etabliranu zajednicu vjernika, imamo džemat koji već stoljećima njeguje islamske vrijednosti, za razliku od konteksta u kojem sam ranije djelovao i u kojem smo se morali, najprije, sami artikulirati, definirati i boriti za svoje mjesto pod suncem.

Sarajevsko muftijstvo ima specifičnu poziciju, s obzirom da je u Sarajevu i sjedište Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ima li to svoje prednosti u odnosu na druga muftijstva?

Grabus: S obzirom na historiju ovog muftijstva koje je između dva svjetska rata bilo ukinuto, pa je vraćeno 1993. s novim Ustavom Islamske zajednice, područja koja pripadaju Sarajevu nisu zadobila neku vrstu zajedničkog emocionalnog identiteta ili pripadnosti pa je zbog toga bilo malo teže organizirati neke stvari. Kada govorimo o administrativnoj poziciji Sarajevskog muftijstva, to je vjerovatno jedino muftijstvo koje u odnosu na druga muftijstva nema potpun vlastiti identitet, imajući u vidu da se na području Sarajeva nalazi više naših institucija koje imaju svoje samostalne programe. Držim da bi trebalo razmišljati o nekom koordinacionom tijelu za saradnju između Rijaseta, Muftijstva i Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo. Tako bi naš rad bio efikasniji, mogli bismo uraditi puno projekata. Iako imamo velike potencijale, "tapkamo" u mjestu što nije dobro ni za nas, ni za djelovanje viših organa IZ jer otvara vrata prebacivanju odgovornosti.

Mislim da će se dugoročno morati promišljati i o samoj poziciji, kako bi sarajevski muftija u nekom kontekstu mogao sudjelovati u projektima viših organa zajednice i kako bi bio informisan o tome šta se konkretno na području grada Sarajeva radi i na koji način se planiraju projekti od interesa za muslimane na ovom području.

Šta biste kazali da su ključni izazovi u širem kontekstu, s kojima se muslimani Bosne i Hercegovine suočavaju i šta vi činite kao dio struktura Islamske zajednice kako bi se s njima lakše nosili?

- Izazovi s kojima se mi kao muslimani suočavamo u kontekstu promijenjenog društvenog djelovanja u BiH se odnose na raslojenost i fragmentiranost državnog sistema. Mi smo se tridesetak godina bavili određenim pitanjima redefiniranja našeg identiteta i djelovanja Islamske zajednice te suočavanja s različitim idejama koje su nam se sručile na glavu. Ako pogledate literaturu i knjige kojima smo se bavili do 1990. godine i literaturu koju imamo u periodu od ‘91. i ‘92. godine do danas, vidjet ćete da je to potpuno drugačiji kontekst. Po prvi put u povijesti Sarajevo je postalo glavni grad nezavisne države Bosne i Hercegovine. Glavni grad ne smije upadati u zamke da bude marginalizirano, i uvjetno kazano rubno mjesto.

Mi kao IZ i kao muslimani, kao Bošnjaci u cjelini, imamo izazov tu da Sarajevo razvijamo kao svoj ne samo politički, nego i duhovni, intelektualni i kulturni centar. Bez tog centra jedan narod ne može funkcionisati. Ovdje ima puno, kako sam primijetio, neke vrste natjecateljskog duha da se nekim rubnim gradovima u BiH da prioritet u odnosu na ono što jeste Sarajevo. Ta jedna često negativna, ja bih rekao i percepcija glavnog grada unutar našeg naroda nije dobra dugoročno za razvoj bošnjačkog bića. Ne bi trebalo ovdje praviti neki konflikt između bilo kojih dijelova BiH. Moramo tražiti neku vrstu sinteze i pokušaja da pronađemo najbolje moguće rješenje za naše vrijeme u odnosu između Sarajeva i svih drugih gradova u BiH.

Sarajevo je bilo i ostat će inkluzivno, to je priroda velikih gradova. Prirodno je da se u Sarajevu događaju najvažnije stvari jer to je centar i državnih i svih drugih ustanova. Što se tiče nekih segmenata i neusklađenosti određenih sistema kao što je zdravstveni sistem u odnosu na druge kantone koji su u nadležnosti državnih instanci - to su problemi koji se tu moraju i rješavati.

Više možete čitati ovdje, a cijeli intervju u printanom izdanju Preporoda.

(DEPO PORTAL/ad)

(DEPO PORTAL/ad)