Objavivši na Facebooku post u kojem tvrdi da je Čajničko evanđelje nestalo  Erma Ramić-Kunić, doktor nauka iz oblasti ligvističke bosnistike i autorica dvije knjige koje se direktno bave Čajničkim evanđeljem je upozorila na mogući nestanak ovog spomenika bosanskog kulturnog naslijeđa.

“Nakon niza obavljenih razgovora zapravo sam saznala da je rukopis zaista nestao iz crkve”, kaže Erma Ramić-Kunić, naučni saradnik u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2013. godine donijela je odluku kako je iznošenje ovog nacionalnog spomenika iz BiH zabranjeno.

U kratkom intervju za Al Jazeera Balkans Ramić – Kunić pojašnjava o čemu je riječ.

Kako ste došli do informacije o “nestanku” Čajničkog evanđelja?

– Prema nezvaničnim informacijama Institut za jezik i ja smo dobivali stalne upite da li je rukopis Čajničkog evanđelja još uvijek u crkvi u Čajniču, gdje se čuva već duže vremena.

Nismo imali konkretne informacije i nismo se mogli obratiti na pravi način, međutim kao jedna od naučnih institucija koja je i pozvana da se bavi pitanjima starih rukopisa, a posebno ja jer sam radila na tom rukopisu, pokušala sam saznati da li je rukopis izmješten da li je to tačna informacija.

Da li je Komisija za očuvanje spomenika bila upoznata sa dešavanjima?

– Nakon niza obavljenih razgovora zapravo sam saznala da je rukopis zaista nestao iz crkve, što po zakonu nije moguće, jer i u njegovoj odluci stoji da rukopis nije moguće iznositi iz države BiH. Očito da je to urađeno bez znanja Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, jer je i Faruk Kapidžić potvrdio da je rukopis nestao i poziva sve odgovorne i pri tome tvrdi da su dva člana komisije, pretpostavljam Kapidžić i Zoran Mikulić, obavijestili sve nadležne institucije da je rukopis nestao.

Ko je “oduzeo” Čajničko evanđelje

– Srbija je uvela neki zakon, ne znam tačno koje godine, o kulturnim granicama koje podrazumijevaju šire granice u odnosu na državu Srbiju. Po tom zakonu, ako sam u pravu, oni sav prostor podrazumijevaju srpskim kulturnim prostorom i po tom zakonu oni su oduzeli Čajničko evanđelje. Ono što mene zabrinjava jeste da je to urađeno bez znanja Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, jer su oni nadležni za nacionalne spomenike i njihovo čuvanje i ne postoji odluka, koliko znam, da je rukopis odnesen zbog potreba restauracije.

Je li moguće da se rukopis nalazi negdje drugo u Bosni i Hercegovini?

– Dakle ako rukopis izlazi iz države BiH, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika mora obavijestiti sve državne i bezbjednosne institucije i javnost. Na stranici Komisije to se nije desilo. Kažem i bez znanja Komisije rukopis je iznesen iz crkve i o daljoj njegovoj sudbini ništa ne znamo. Pretpostavljam da je on u Srbiji, evenutalno ili je u Srbiji ili su ga u Republici Srpskoj negdje premjestili, a što mi opet nema smisla jer je Čajniče u Republici Srpskoj. Zato pretpostavljam da je rukopis završio u Republici Srbiji.

Čajničko evanđelje, ćirilični spomenik iz jugoistočne Bosne i Hercegovine, pisan je na pergameni potkraj XIV. ili početkom XV. vijeka.

Po zapisima na margini rukopisa drži se da je pripadao vlastelinskoj porodici Rađenović. Čuva se u srpskoj pravoslavnoj crkvi u Čajniču. Očuvano je 167 listova; početak i kraj su izgubljeni.

Komisija za očuvanje spomenika Bosne i Hercegovine odlukom iz 2013. Čajničko evanđelje proglasila je pokretnim dobrom i rukopis se treba tretirati u skladu sa propisanim zakonskim normama.

“Pokretno dobro – Čajničko jevanđelje koje se čuva u Muzeju Crkve Uspenja Bogorodice i Crkve Vaznesenja Hristovog u Čajniču, Republika Srpska, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 9/02, 70/06 i 64/08)”, stoji u odluci.

(AJB, DEPO PORTAL/mr)