'Umjesto mojih portreta, ukrasite svoje urede slikama vaše djece. I prije nego donesete bilo koju odluku, pogledajte u njihove oči' – Izvod iz nastupnog obraćanja  6. predsjednika Ukrajine, Volodimira Zelenskog na inauguralnoj ceremoniji u državnom parlamentu, 20. maja 2019. godine.  

1. Na vazda zanimljivim bilateralnim sesijama sa mojim susjedom Nevenom Kazazovićem u Petrakijinoj ulici u Sarajevu, na ratnoj i poratnoj muci potvrđenim djelatnikom i ekspertom u domenu sigurnosti i geopolitike, tu i tamo bismo se dotakli i non plus ultra složenih *rusko-ukrajinskih odnosa. Kao i moguće eskalacije sukoba na notornim žarištima u toj zemlji. Ali, poput svih ljudi pristojno upućenih u materiju, pa i onih na najodgovornijim pozicijama u ostatku svijetu izvan zidina Kremlja, nismo očekivali da će se neprikosnoveni predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin odlučiti za 'specijalnu vojnu operaciju' kakvu danas gledamo uživo.

Doskora se još  činilo da ćemo sa kakvim-takvim diplomatskim rješenjem ukrajinske krize imati samo još jedan u nizu zamrznutih konflikata na euroazijskim prostoru. Tako da sam si taman posložio građu za novu kolumnu i drugu Nevenu, inače vrlo navježbanom i produktivnom publicisti na slične teme, nesmotreno obećao da će, za koji dan, ista osvanuti pod dosta intrigantnim radnim naslovom: 'Taiwan, slijedeće najopasnije mjesto na svijetu(!)'. Pisanje mi je išlo sasvim glatko i sa ekstra guštom, obzirom na dragocijeno radno iskustvo nekad u Upravi za Daleki Istok SSIP-a (Savezni sekretarijat za spoljne poslove bivše SFRJ). Sve fino začinjeno realnim utiscima iz prve ruke prigodom petodnevnog radnog boravka, plus 'slobodan vikend', u toj nevjerovatnoj zemlji u svojstvu diplomate BiH, a na poseban poziv Vlade Taiwana 2011.g. Da da, prije prihvatanja poziva, dobio sam diplomatski i politički vrlo korektna uvjeravanja da Taiwan poštuje politiku 'Jedne Kine' (neoročene kohabitacije dva različita državna sistema). So, you better hold your breath, integralan tekst sa svim zanimljivim detaljima, ide uskoro.

Poput svih ljudi pristojno upućenih u materiju, pa i onih na najodgovornijim pozicijama u ostatku svijetu izvan zidina Kremlja, nismo očekivali da će se neprikosnoveni predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin odlučiti za 'specijalnu vojnu operaciju' kakvu danas gledamo uživo

2. A sada, vratimo se  situaciji u Ukrajini koja danas, nažalost, nadilazi sve ostalo. Jer svi u nevjerici gledamo uživo brutalnu agresiju Rusije na Ukrajinu sa kopna, mora i iz vazduha u intenzitetu neviđenom u Europi od kraja Drugog svjetskog rata. Žestinom razaranja i prizorima užasa na licima nevinih civilnih žrtava (uz najnovije vijesti o navodnom masakru u gradu Buči i šire, koje su već pod lupom Međunarodnog krivičnog suda u Den Haagu), sve više nalikuje onima iz sirijskog Černobila ili onima iz 1.425 (hiljadučetiristodvadesepet) dana duge opsade Sarajeva 1992-1995. Hvala novinarskoj i ljudskoj gromadi Edu Vulliamyu koji u londonskom the Guardianu objavio gorku historijsku paralelu, dva rata - ovog u Ukrajini i onog u vrijeme dvostruke agresije na bivšu Republiku Bosnu i Hercegovinu (hyperlink na https://www.klix.ba/vijesti/svijet/ed-vulliamy-zasto-je-zapad-odmah-pomogao-ukrajini-a-nije-bih-ni-nakon-tri-godine-agresije/220403067).

3. Vrijedi nakratko pogledati u retrovizor, od 2014-e do danas u svijetu se izdešavalo dosta toga bitnog. Prvo, odahnulo se  duboko i široko nakon smjene i odlaska iz Bijele kuće  'predsjednika koji nije započeo nijedan rat', osim što je ozbiljno zakuhao sve što se moglo zakuhati i unerediti po plavoj planeti. Vakseri i antivakseri, bacili ne bacili zaštitne maske (ovih dana, konačno!) svi pamtimo onu njegovu stand-up sprdačinu u Ovalnom uredu kada je preporučio kućni deterdžent kao savršen lijek kontra pandemije C19.

Vrijedi nakratko pogledati u retrovizor, od 2014-e do danas u svijetu se izdešavalo dosta toga bitnog. Prvo, odahnulo se  duboko i široko nakon smjene i odlaska iz Bijele kuće  'predsjednika koji nije započeo nijedan rat', osim što je ozbiljno zakuhao sve što se moglo zakuhati i unerediti po plavoj planeti

Unatoč, dubokom žalu notornih trumpoljuba naših i njihovih, promiskuitetnih sputnjikovih pudlica ovdje i šire u regionu (koje su malo živnule otkako se Beograd očitovao vizavi karaktera rata u Ukrajini), tog 'državnika' nema više na kormilu prve svjetske sile. Što je definitivno dobra vijest, ne samo za SAD koje je zamalo doveo na ivicu građanskog rata. Nažalost, nered koji koji posijao valja dalje pospremati. Toliko ovom prigodom o 45. predsjedniku SAD, tom prononsiranom admiratoru lika i djela doduše nakratko kolege mu - predsjednika Vladimira Putina (hyperlink na Helsinki Summit 2017 http://depo.ba/clanak/178224/helsinki-summit-trumpokalipsa-sad-a).

4, Masovno gomilanje rusko-bjeloruskih trupa u duž granica Ukrajine početkom o.g. u cilju 'redovnih vojnih vježbi' nije baš slutilo na dobro. Sve to kombinovano sa neobičnom hladnoratovskom retorikom zvanične Moskve glede 'patetike zapadnog carstva zla' sa datumima otpočinjanja 'navodne' imanentne invazije na Ukrajinu. Nažalost, procjene CIA & Co potvrdile su se stravično preciznim: od 24. februara u toliko i toliko časova ujutro, u Europi bukti ovaj zloguki rat. Ni  EU ni SAD, pa ni sam predsjednik Vladimir Putin, sa najužim timom saradnika nisu imali u vidu ovako žestok odgovor Ukrajine - kao ni flagrantno odsustvo značajnije pete kolone na koju se u Kremlju itekako računalo.

Prethodno, Rusija je otkazala učešće na godišnjoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji (februar 2022.) tom tradicionalnom međunarodnom skupu na visokoj i najvišoj razini. Plus, hladno  je odbila poziv sa tog foruma na ozbiljne pregovore (za razliku od onih jalovih u Minsku) o međunarodnom sigurnosnom statusu Ukrajine 'na razini i u formatu po volji Rusije'!. Zauzvrat Moskva je postavila dva nemoguća uslova za koje se znalo da ih Zapad neće i ne može prihvatiti, ni pod razno: prvi, pismena potvrda o neširenju NATO; i drugi, brisanje članstva svih zemalja koje su primljene u NATO poslije ujedinjenja dvije Njemačke (1990) i pada željezne zavjese čime je okončan Prvi hladni rat.

Ni sam predsjednik Vladimir Putin, sa najužim timom saradnika nisu imali u vidu ovako žestok odgovor Ukrajine - kao ni flagrantno odsustvo značajnije pete kolone na koju se u Kremlju itekako računalo

4. Potom su došla ona dva medijska obračanja to-whom- it-may-concern predsjednika Rusije, kada je u neviđenom emotivno našpanovanom maniru Vaseljenu ostavio u šoku porukama: (a) o tome šta misli o pravu na postojanje, o suverenitetu i teritorijalnom integritetu susjedne ne-države, nacističke etc. - Ukrajine; (b) šta će se desiti onima koji samo pomisle da se umiješaju; i da ne bude zabune, (c) otvoreno zaprijetio, ukoliko zatreba, upotrebom nuklearnog oružja(!).

Naknadna pojašnjenja visokih ruskih dužnosnika kako ne treba miješati specijalnu vojnu operaciju sa spremnošću Rusije da svoj integritet, suverenitet i opstojnost brani svim sredstvima, uključujući i ona za masovno uništenje - došla su monumentalno prekasno.

Jer vrag je odnio šalu. EU, NATO i SAD  su već (in no time) uključili sve crvene i ultra-crvene alarme. Zapadna alijansa je unutar mjesec dana postigla gotovo sve ono što nakon pobjede u Prvom hladnom ratu nije uspijevala u minule tri decenije, o čemu je ovdje ranije pisano. Vidjeli smo eskpresno organizirano zasjedanje i za Rusiju nikad gori rejting u Generalnoj skupštini UN-a i osudu invazije na Ukrajinu: 141 za, 35 uzdržano, i 'dream team' 5 protiv - Rusija, Bjelorusija, Sirija, Sjeverna Koreja i Eritreja. Da bi prije dva dana uslijedilo glasanje za brisanje članstva Rusije u Komisije za ljudska prava UN.

Jer vrag je odnio šalu. EU, NATO i SAD  su već (in no time) uključili sve crvene i ultra-crvene alarme. Zapadna alijansa je unutar mjesec dana postigla gotovo sve ono što nakon pobjede u Prvom hladnom ratu nije uspijevala u minule tri decenije

Odmah je neumoljivo  krenuo gotovo unisoni **cunami sankcija prema Rusiji, za koje su one iz 2014-te - luk i voda. A hrabra i ozbiljno otporna Ukrajina promptno dobija ozbiljnu obavještajnu i pomoć u modernom oružju, hrani, sanitarijama i sl. koju treba i može joj se realno pružiti. Naravno, bez otvorenog ulaska u arenu i, daleko bilo, ratnog sudara Titana - NATO (čitaj: SAD sa saveznicima) kontra Rusije. To se do daljnjeg neće, niti se desilo u modernoj historiji ratovanja. O čemu dovoljno govore slične krize najvišeg stepena usijanja – Berlin (1948/9), Korejski rat (1950/53), Kuba (1962), Kosovo (1999) etc.

V.

Umjesto preuranjenih zaključaka, bolje da ovom prigodom poredamo  nekoliko bitnih i neupitnih činjenica. Ukrajina jeste imala ozbiljnih unutrašnjih  problema (hyperlink na https://digitalnademokracija.com/2019/10/10/hijerarhija-kontra-anarhije-i-obratno/)

Ali njene primarne vanjskopolitičke aspiracije nisu išle u pravcu članstva u NATO. U potrazi za emancipacijom od ruske dominacije, bile su očajnički usmjerene na integraciju u predugo - inertnu i groteskno uobraženu - Europsku uniju. Predsjednik Putin to zna, ali 'NATO opasnost' zvuči i mobilizira javno domaće mnijenje neuporedivo jače. Jer nezaboravimo da iz rakursa Kremlja: Ukrajina nije ni Poljska ni Rumunija koje ostaju pod NATO kišobranom. U prevodu, Ukrajina je - sa svekolikim (neprocjenjivim) resursima kao i Bjelorusija, samo slavenski proscenijum jedne te iste države – Rusije.

Dakle, na početku treće dekade 21. stoljeća svjedočimo globalnom preslagivanju moći u kojem se vodi apsolutno epohalna bitka između dva dominantna politička sistema u današnjem svijetu - demokracije sa slobodnim tržištem i vladavinom prava kontra autokratije, makar se ova zaogurnula modernim suverenizmom i(li) dubioznim građanlukom.

Mudro rukovodstvo Narodne republike Kine (iz VIP lože) pomno prati rusko-ukrajinsku dramu koja grozomorno eskalira i traje - ne znamo do kada. Ali znamo da se danas, 10. aprila  održavaju prevažni, predsjednički izbori u Francuskoj. Po posljednjim brojevima u kampanji, biće to repriza prošlog finala, ali ovoga puta dosta tijesnog, između Emmanuela Macrona i Marine Le Pen, nekadašnje favoritkinje i Washingtona i  Moskve. Ovoga puta, samo Moskve.

Na početku treće dekade 21. stoljeća svjedočimo globalnom preslagivanju moći u kojem se vodi apsolutno epohalna bitka između dva dominantna politička sistema u današnjem svijetu - demokracije sa slobodnim tržištem i vladavinom prava kontra autokratije

A iduće sedmice kreće nova,  n-ta runda pregovora o nužnim izmjenama paleolitskog Izbornog zakona  i daytonskog ustava BiH koji su inkopatibilni ne samo sa njenom euro-atlantskim aspiracijama, nego i sa njenom opstojnošću. Za istima (promjenama) vrišti svaki ubogi dan života u ovoj zemlji, predugo podjeljenoj na tri neprikosnovena feuda i njenim pustim hoću-neću-u-penziju-parlamentima. Zemlji koja je nekad sa Hrvatskom bila odlikaš na čelu regionalne kolone prema Bruxellesu (hyperlink na http://analiziraj.ba/2018/03/04/eu-i-zapadni-balkan-u-potrazi-za-izgubljenim-vremenom/?utm_campaign=shareaholic&utm_medium=facebook&utm_source=socialnetwork).

Biće to posljednja kušnja u ovoj izbornoj godini za decenijama žilavu vladajuću garnituru da makar (u 5 do 12) prije zakazivanja izbora konstruktivno demonstrira posvećenost famoznom euro-atlantskom putu, inače im se slabo piše. Nešto kao Aprilski paket 2, ali amandiran sa pametnim osiguračima koje je nedavno ponudila Naša stranka jeste najbolje rješenje, provjereno. Prvenstveno zbog izbora jednog predsjednika BiH u parlamentu zemlje, umjesto karikaturnog triumvirata koji jednostavno ne štima.

Jer vrijeme nije na strani očuvanja hiljadugodišnje multi-kulti nam domovine hinjenim i stvarnim svađama sa domaćim i stranim političkim subjektima. U tom svijetlu, najbolje preporuke i političke poene kod EU, NATO i trećih strateških partnera (čitaj: investitora) donose pošteni, stabilni odnosi sa susjedima i komšijama. Nota bene: bez klasičnog dodatka na ovim prostorima - 'pa ko koga prevari'.

Spavajte mirno jer Rusi ne nadiru, nema njihovog 'desanta' na Brčko, Banjaluku i Trebinje u ovom Stoljeću mira na Balkanu, i neće ga ni biti. Ko ih priziva, neka ide na Istočni front da savjetuje ili ratuje

Ako ne bude pomaka u tekućim pregovorima onda ništa, idu izbori po starom. Ali će Visoki predstavnik BiH sa Posebnim predstavnikom EU, u svakom slučaju morati da djelima potvrde svoju misiju i raison d’être ovdje - do i nakon narednih izbora svih izbora.

Do tada, spavajte mirno jer Rusi ne nadiru, nema njihovog 'desanta' na Brčko, Banjaluku i Trebinje u ovom Stoljeću mira na Balkanu, i neće ga ni biti. Ko ih priziva, neka ide na Istočni front da savjetuje ili ratuje.

Također znamo da nema niti govora o naprasnoj građanskoj BiH, prije nego se svim njenim žiteljima trajno osiguraju individualna i kolektivna prava, kao nekad prije Trećeg balkanskog rata. To neće ići pomoću štapa i kanapa ili masovnih protesta protiv 'finalne podjele BiH i njene državne imovine', nego upravo kroz nezaobilazne promjene njenog egzotičnog Izbornog zakona i daytonskog Ustava kako je gore navedeno, ali vrijedi to ponoviti po tisuću i hiljadu puta. Kao što neće ići bez proaktivne pomoći (štapa i mrkve) onih koji su ga osmislili i oktroisali, te i te godine u Daytonu. Dok su tu njihovi uvaženi predstavnici, umjesto drskih i primitivnih tračeva po (ne)zavisnim medijima i treba im pomoći da nam pomognu kako treba - prije nego li bude kasno.

_____________________         

/*'U šestoj sedmici od izbijanja rata između Rusije i Ukrajine, počinjem se pitati nije li ovaj sukob naš prvi pravi svjetski rat - puno više nego što su to ikada bili Prvi ili Drugi svjetski rat. Jer, svi smo na ovaj ili onaj način u ovom 'žicom omeđenom svjetskom ratu'. - Thomas L. Friedmann, New York Times Opinion, 3. April 2022.g

/** Rusko-ukrajinski konflikt  **panoramski obrađen na ozbiljnim (i) danas validnim historijskim premisama, objavljen je izvorno 2014-e je pod naslovom 'Nima Krima do Krima' u Slobodnoj Bosni, potom prenešen u drugim medijima:  '...Razvoj situacije prije i nakon referenduma na Krimu ne ide u prilog smirivanju - naprotiv, obzirom na realne političko-ekonomske gabarite Ukrajine, globalno raste zabrinutost i množe se otvorena pitanja o mogućim poslijedicama eskalacije krize koja bi vodila u podjelu zemlje: (1) u kojoj mjeri će ruski odgovor na gubitak kontrole u Kijevu u korist Zapada izazvati poremećaje i pogoditi strateške interese Evrope, SAD i ostatka svijeta u snabdijevanju energentima i žitom; (2) da li će brutalna demonstracija ruske sile na Krimu stvoriti presedane za slične pohode u zaštiti demokratskih aspiracija ruskog stanovništva u ostalim zemljama bivšeg sovjetskog lagera, prije svih one u Baltičkom pojasu; (3) da li je NATO (politički) spreman da se tome suprotstavi i t.d.' https://digitalnademokracija.com/2019/10/10/hijerarhija-kontra-anarhije-i-obratno/

/*** Nobless et l'amitié oblige, in memoriam: 'Nisam bio u najboljoj kondiciji proteklih dana, pa sam se tek sad posvetio Tvom novom-starom napisu. Čovječe, to nije samo analiza već prava "mala" studija. Drago mi je da je naš Zoran Bibanović našao mjesta u tom tekstu. Svaka čast, majstore' - Srdačno svima, Zija Dizdarević.

/****Prema GeoEconomics Centru Atlantic Councila, prvih šest zemalja u kojima su pohranjena devizna sredstva ruske središnje banke su: Kina, 17,7 posto; Francuska, 15,6 posto; Japan, 12,8 posto; Njemačka, 12,2 posto; SAD, 8,5 posto; i Britanija, 5,8 posto. Također, Banka za međunarodnu nagodbu i Međunarodni monetarni fond ima 6,4 posto. Svaka od ovih zemalja/institucija, osim Kine, sada je zamrznula ruske rezerve koje drži - tako da je oko 330 milijardi dolara postalo nedostupno vlasniku do daljnjeg. U prevodu, poruka Kremlju glasi: “Hvala na saradnji s nama. Znamo da nas čeka teška pravna bitka kako bi se vaši depoziti kod nas iskoristili za odštetu i oporavak razorene Ukrajine, neka vaši odvjetnici budu spremni.”

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook