Za Hanu Hadžiavdagić Tabaković (37), koliko god se oko nje kontraverzi plelo, jedno je sigurno: ona je svestrana i samopouzdana žena, poduzetnica, influenserica, vlasnica firme i brenda #OpetNajljepša. Nedvojbeno je i da je kroz svoju dugogodišnju karijeru ostala pristupačna i dosljedna sebi. Uvijek zrači pozitivnom energijom i harizmom, a inspiracija je na društvenim mrežama za više od 630 hiljada svojih pratitelja. Otvorena i bez dlake na jeziku govori o svemu, ne bježi ni od jednog pitanja, a ne obazire se na negativne reakcije.
Nakon dužeg izbivanja iz bh. medija, Hana je u velikom intervjuu za magazin Azra upravo tako, bez uvijanja i zadrške, govorila o sebi, poslu, braku, suprugu Tariku, koji se, također, uključio u naš razgovor. Hana je pričala i o svojoj borbi za potomstvo, ali i otkrila je koji najskuplji komad ima u ormaru...
Nerijetko govorite o temama koje se na Balkanu smatraju tabuom. S javnošću ste podijelili i svoje iskustvo kada ste se prošle godine podvrgli operaciji razbijajući tabue o ženskom reproduktivnom zdravlju. Zašto se kod nas o tome i dalje tiše priča?
– Zato što smo licemjerno društvo. Ne znam da li smo više licemjerni ili primitivni. Ima divnih stvari, naravno, ali kod nas se smatra da žena ako nije rodila i ako nije majka – nije žena. I to je ono što je pogrešno i to je ono što mi moramo da shvatimo u svojim glavama da žena prije svega nije majka, ne mora biti. Žena je žena. Mogla sam, recimo, da ne želim da imam djecu i hoću da se moja odluka poštuje. I moja majka i moja svekrva i moji prijatelji, nemojte me pitati da li želim da imam djecu i tačka, i ne želim više o tome pričati. I na to bi uslijedila paljba osuda sa svih strana, jer kakva je to osoba koja ne želi djecu, nego, recimo, karijeru. Mislim da se moramo okrenuti tome da poštujemo prvo ženu kao osobu, kao jedinku, kao nekoga ko može sve. Može ona biti predsjednik države, može biti najbolja kancelarka na svijetu, astronautkinja, pilot vojnog aviona, žena može sve. Prema tome, žena nije dana ovom svijetu da bude majka i da bude reproduktivni sistem. Pustite žene da budu vrhunske u svom poslu! I bez obzira, evo ako mi dragi Bog ne da, ako ne mogu da uspijem da postanem majka, pa možda postoji razlog zašto je tako. Možda bi se nešto strašno desilo, možda je zaista Bog odlučio kako je najbolje za mene i ako On misli da je za mene najbolje da nemam djecu, ja ću to prihvatiti i bit ću i dalje najbolja u svom poslu koji radim i bit ću najbolja supruga svom mužu.
Kakve ste operacije prošli?
– Moja dijagnoza je vrlo rijetka i zove se adenomioza. Dugo je smatrano da se adenomioza javlja samo kod žena koje su rađale, ali nakon godina istraživanja ispostavilo se da je ona urođena. Mislim da sam to povukla od svoje nane, koja je jako teško dobila moju mamu i znate kako to obično ide, na drugo koljeno. A nana mi je imala rak na obje dojke tako da se mnogo plašim toga, pazim i često sam na pregledima. Ta adenomioza je teška dijagnoza. To se može prepoznati na 4D ultrazvuku i samo vrhunsko liječničko oko uopće može prepoznati tu dijagnozu zato što je rijetka. Drugačija sam po svemu, pa i po tome (smijeh). Nisam bila svjesna, razmišljala sam na način: pokušavaš dobiti bebu, sve je okej, Tarik dobro pliva na svim testovima (smijeh), ja sam krivac. A pogotovo je tabu tema pričati ako muškarac ne može. Zamislite te sramote reći da muškarac ne može da pravi djecu, to je još gore, o tome se posebno ne priča. Tokom prve operacije, jedan dio je urađen laparoskopski, kroz stomak, a drugi kroz matericu. Trajala je tri i po sata, umjesto sat. Svašta je tu bilo, od mojih polipa po mjehuru, jajnicima i materici do slijepog crijeva koje mi je puklo u ratu dok sam bila dijete… Sve su to poskidali. Nedavno sam imala i drugu operaciju koja je bila slična prvoj, a nekad najesen bih trebala ići na prvi pokušaj vantjelesne oplodnje i ja se nadam da će biti prvi i posljednji.
Ukoliko ne uspijete ostati u drugom stanju, jeste li razmišljali o usvajanju?
– Ja sam pozitivna. Općenito, u životu, šta god da mi kažu, kakva god da je dijagnoza, šta god da se desi, nema suza, nema plača. Kada su mi rekli nakon operacije da su mi izvadili jajovode i da neću prirodnim putem moći ostati trudna, više je bio tužan moj muž nego ja. Jednostavno, sve podnosim stoički i stojim čvrsto na zemlji i uvijek kažem, toliko je divne djece po domovima, usvojit ćemo bebu ako ne bude išlo. Nije kraj svijeta, Bože moj.
Odgovarajuči na pitanje koliko je za ženu važno pronaći životnog partnera i srodnu dušu te je li teško danas pronaći pravu osobu, Hana kaže:
– Užasno je teško. Teško je općenito zato što su ljudi strašno jadni, ljubomorni i zločesti. Od mame sam usvojila fantastičan savjet da je divno imati zavist, ali biti pozitivno zavidan. Ako neko kaže: „Vidi one Hane, ako ona može biti uspješna, imati uspješan biznis i brend, pa mogu i ja, jer što je to neka Hana bolja od mene“, to znači da treba biti pozitivno zavidan. Nemoj reći: „Joj, vidi one Hane, znam ja o njoj sve, nemoj da ja o njoj pričam kad je bila po gradu, hodala, ‘ta će ona…“ Zašto ići u tom smjeru, umjesto u fazonu: meni je ta cura super, svaka čast, izdigla se, otišla u drugu državu, sama, napravila svoj biznis, ima divnog muža, svaka joj čast. Kada čujem takvu priču, pitam ljude: „Je li moguće da ste tako nesretni?“ Ljudi moji, prestanite biti negativni, zločesti, jer zato i nemate posla, jer vam niko ne valja! Treba uvijek krenuti od sebe, probati sebe promijeniti. I ti hejterski komentari. Zašto ne bismo kada dobijemo nagon da napišemo nešto ružno, napisali nešto lijepo, pa da vidimo šta će se desiti. Svaki hejterski komentar je odraz nezadovoljstva osobe koja ga daje.
Kompletan intervju čitajte u magazinu Azra.
(DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook