Ne stišava se bura oko naplate autorskih prava u Bosni i Hercegovini i dugogodišnjeg spora između Udruženja filmskih radnika BiH i Udruge filmske industrije, a nakon jučerašnje reakcije i novih tvrdnji direktora UFI Antonija Beusa, iz UFR stiže demant, koji prenosimo u cjelosti:
 

Dopisi kojima se pokušava skrenuti pažnja sa sukoba interesa i dosadašnjih nezakonitih radnji Udruge filmske industrije i direktora Instituta za intelektualno vlasništvo BIH više govore o autorima dopisa nego o temama na koje se odnose, sa očitim ciljem da se utiče na ishod glasanja na sjednici Predstavničkog doma PS BiH za izbor Vijeća RAK-a. Zbog toga smatramo nužnim još jednom podsjetiti da je Udruženje filmskih radnika u BIH najveće strukovno udruženje u bh. kinematografiji koje već 5 godina vodi bitku da dokaže niz nezakonitosti u otimanju Dozvole za kolektivno ostvarivanje autorskih prava na audiovizuelnim djelima putem kablovske distribucije.

Netačno je ono što tvrde Antonio Beus i Ahmed Imamović, odnosno da ne postoje sudske presude koje nalažu Institutu za intelektualno vlasništvo BiH da ponovi postupke dodjele ove dozvole. Sve presude u kojima se poništavaju odluke Instituta za intelektualno vlasništvo su javno dostupne, te vam ih u prilogu i dostavljamo.

• Presuda Suda BiH broj S1 3 U 024730 17 U od 30.10.2018. godine u korist UFR
• Presuda Suda BiH broj S1 3 U 034685 20 U od 09.09.2020. godine u korist UFR
• Presuda Suda BiH broj S1 3 U 032078 19 U od 19.02.2021. godine u korist UFR
• Presuda Suda BiH broj S1 3 U 036256 20 U od 22.04.2021. godine u korist UFR

Za razliku od paušalnih i prizemnih navoda onih koji ne žele da autori ostvaruju svoja prava već da prisvoje novac koji im ne pripada, presude najbolje dokazuju sprovedene nezakonitosti u korist Udruge filmske industrije.

Konkretno, tema press konferencije od 19.5.2021. i svih obraćanja članova našeg Udruženja u prethodnom periodu bila je sukob interesa, jer spomenuta osoba obavlja funkciju predsjednika Udruge filmske industrije koja već mjesecima nezakonito i neuspješno vrši pritisak na RAK kako bi iznudila plaćanje naknada za koje nije aktivno legitimisana. Biranjem osobe koja bi s jedne strane vršila pritisak da novac bude uplaćen udruzi koju zastupa, a s druge određivala kako se taj novac troši pokušava se obesmisliti uloga Udruženja filmskih radnika u BiH. Kada se protivimo ovim nezakonitim aktivnostima, mi štitimo članove Udruženja.

Svi drugi navodi predstavljaju pokušaj da se izbjegne jedina temu koja je u ovom momentu bitna – sukob interesa i pokušaj, te da se kolektivno prikupljanje naknada od autorskih prava stavi na raspolaganje osobi koja nema namjeru raditi u korist autora. To najbolje dokazuje zaključak revizorskog izvještaja predstavnika Instituta za intelektualno vlasništvo dostupan na sljedećem linku.

iz kojeg se zaključuje da je Udruga filmske industrije u 2019. godini:

• Ukupno naplatila 597.008,00 KM bez PDV
• Ukupno platila povezanim licima 597.008,00 KM
• Ukupno platila autorima 0 KM

Prema ovom izvještaju, novac je isplaćen pravnim licima Art Company doo čiji su vlasnici Antonio Beus i njegova (ne)vjenčana supruga Vesna Tomičić. Drugi dio novca je isplaćen na račun Planus Media doo čiji su vlasnici također porodica Tomičići, odnosno Antun i Marin Tomičić putem društva Planus Group Hrvatska.

Istovremeno Izvještaj pokazuje da UFI nije završio niti jedan posao zbog kojeg bi trebao da postoji.

Nadalje, Antonio Beus je taj koji se prilikom aplikacije za Dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava koristio lažnim podacima i nevažećim ugovorima, čime je svjesno povećao repertoar djela koja navodno zastupa. Dostavljamo Vam dokumenate koji jasno pokazuju da je UFI koristio lažne podatke prilikom apliciranja i to izjave pravnih lica EBU i MCF koji opovrgavaju da imaju s UFI-em zaključene ugovore o zastupanju autorskih prava, o čemu je Josip Merdžo, direktor Instituta pravovremeno obaviješten, ali ništa nije poduzeo.

Što se tiče djela koja je UFRBiH navodno neovlašteno uvrstio u svoj katalog, riječ je o djelima koje su kod nas prijavili sami autori i producenti tih djela, odnosno oni koji jesu naši članovi. Jedno djelo ima više autora: režiser, scenarista, kompozitor, direktor fotografije, autor prilagođavanja, autor dijaloga i drugi, a isto tako može imati i više producenata i to što Almir Šahinovič kao producent ili Adis Bakrač nisu potpisali, a što nikad nismo ni tvrdili, ne znači da drugi autori koji jesu potpisali sa UFRuBiH nisu prijavili ista ta djela na kojima su sarađivali s pomenutim dvojcem ili koja su radili s ili na FTV-u. To da li su autori prenijeli sva svoja prava na producente ili samo dio njih, da li su producenti sva prava prenijeli na emitere, da li je za neka djela stvorena u radnom odnosu prošao period u kojem isključivo poslodavac ima prava, da li su prava na kablovsku retransmisiju uopšte navedena u ugovorima i prenesena i koji zakon je bio na snazi u trenutku stvaranja djela su kompleksna pitanja u kojima dvije tendenciozne potvrde onih za koje će se naknadno ispostaviti da su direktno uključeni u konkurentsku aplikaciju, zaista ne dokazuje ništa, a pogotovo ne može biti dokaz na osnovu kojeg se bez prava na saslušanje, automatski oduzima dozvola.

Pored toga, Institut i UFI tvrde da je na snazi rješenje iz 2016. godine kojim se dodjeljuje dozvola UFI-u. Suprotno neistinama Antonia Beusa, u navedenom rješenju ne piše da je UFRuBiH-u dozvola oduzeta zbog bilo kakvih laži, već je Institut naveo da: „u predmetnom postupku dodjele dozvole za kabelsko reemitiranje audiovizualnih djela, pored postojanja većeg broja autorskih djela koja čine repertoar "UFI"-a u odnosu na repertoar Udruženja iz točke 2. dispozitiva ove odluke, (Institut) posebno cijenio efikasnije i transparentnije ubiranje naknada, iz Poslovnog plana "UFI"-a, u odnosu na isto iz Poslovnog plana prethodno navedenog Udruženja".

Znači, ne radi se ni o kakvom lažnom prijavljivanju djela, već o tome da je UFI posredstvom pojedinih članova UFRBiH, istih onih koji su tendenciozno ovjeravali izjave da nisu prenijeli svoja prava, koji su kao i svi naši članovi imali uvid u dokumentaciju za prijavu za dozvolu, nezakonito došao do Poslovnog plana UFRuBiH, prepisao značajan dio plana za svoju prijavu, a iznose prediđenih naknada napuhao kako bi izgledao bolje i to napuhao daleko preko parametara koje su postavili sam Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava i Institut, a to je prije svega da tarife moraju biti u skladu sa tarifama u okruženju i ekonomskim stanjem u državi.

Koliko su iznosi naknada koje je UFI obećao bili daleko od istine postalo je očigledno nakon što su sklopili kolektivni ugovor sa AKOP-om sa vrlo sličnom tarifom onoj koju je UFR predstavio u svom poslovnom planu i uspješno dogovorilo i naplatilo od kompletnog tržišta.
Rješenje je dostupno na ovom linku.

Ne morate da vjerujete nama, vjerujte svojim očima.

Potpuno je jasno da svi istupi pojedinaca koji rade na štetu Udruženja filmskih radnika u BiH imaju jedino za cilj da se omogući dalja zloupotreba sistema kolektivnog ostvarivanja autorskih prava koji je ustanovljen u korist autora, a ne pojedinačnih interesa za koje oni očigledno rade.

Još jednom pozivamo sve parlamentarce da ne nasjedaju na laži pojedinaca koji istupaju u javnosti i da ne glasaju za lice koje je vršilo pritisak na instituciju za koju se kandidovalo zarad ličnog interesa - navodi se u demantu Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine.

Sve dokumente pogledajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)