Izvor. Vijesti.ba
Piše: Mirnes Sokolović

Do prije četiri godine angažman je u sarajevskoj književnoj čaršiji bio najskuplja riječ. Pisci su potpisivali peticije, držali okrugle stolove, reagirali pismima i na najmanje društvene gadosti, iz sesije u sesiju uživo pred publikom egzorcirali nacionalizam.
Sve je to bilo podržano novcima fondova, niko nije uprazno pričao. 

Ko god bi okrenuo glavu ili ga ta rabota nije interesovala, pomalo netaknut ovom brižnošću, bio je angažovanim vazdušnim užetom pisca i intelektualca – ili blaženom rukom fondova – upozoren na skrušenost i požrtvovanost. Fijukalo je na sve strane.

Sada je došlo drugo vrijeme. Trojica dojučerašnjih zakonodavaca sarajevskog književnog mikrokosmosa, Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović i Željko Ivanković, uz Ivicu Đikića kao pridruženog člana, jučer su istupili iz PEN-a jer je taj centar bio angažovan i povodom Dana pobjede nad fašizmom, objavio protestno pismo protiv ideje da se u Sarajevu organizira komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere koji su nastradali u povlačenju fašističkih i nacističkih snaga prema Bleiburgu.

Tu misu su ocijenili sramotnom za ovaj grad i za ovu zemlju i iskoristili priliku da potvrde odanost antifašističkim vrijednostima slobode, jednakosti i tolerancije, koje su istovremeno vrijednosti koje zagovara Povelja Međunarodnog PEN-a.

I to je bilo to. To će, međutim, biti dovoljno da se trojica osnivača tog udruženja javno distanciraju od četrdesetak kolega po penu, među kojima ima i njihovih saboraca i verziranih promotora i tumača.

Da nisu ta četiri najpoznatija pera izveli tu visoko provokativnu intervenciju pred milionskim publikumom, to pismo PEN-centra ne bi niko ni primijetio. Tako su pomogli još jednom, možda po posljednji put, da taj PEN Centar ovjeri svoju humanu misiju.

To je izazvalo u književnoj zajednici izvjesnu zbrku. I predsjednik i neki članovi PEN Centra počeli su brzinski svoditi odgovornost za antifašističko pismo samo na potpisnike, kao da su uhvaćeni u ilegali, u diverziji. Neki članovi su najavili sjednice na kojima će se ovo pismo dodatno pretresati, jer je velika šteta što prije objavljivanja ovo delikatno “saopćenje nije pogledao neki član od katolika”. Sljedeće što se valjda  očekuje – to je uvođenje nacionalnog veta na polemiku i promicanje legitimnih nacionalnih predstavnika u literaturi. Sve dok ne dođemo do onog žuđenog dogovora među narodima, svezemaljske relaksacije odnosa i smirivanja tenzija među našim ustavnim nacionalnim bićima, na što je ovih dana pozvao predsjednik Preporoda Sanjin Kodrić u ekumenskom duhu, pišući potresno pismo predsjedniku Napretka.

Jer ne radi se o bilo kome: među tim književnicima su i najprevođeniji i najpopularniji, i najiskusniji, i najgilniji kulturni poslenici i urednici, i najveće uzdanice i publike i institucija, čija se vrijednost može mjeriti mnogo više nego sa onih nekoliko stotina hiljada maraka, koliko je u njih uloženo. Trojica među njima su laureati naše najveće književne nagrade, ugledni članovi upravnih odbora i fondova, brojni žiranti raznih nagrada, od kojih su neke sami sebi davali.

Kako je to moguće? Tim najprisutnijim književnicima zasmetao je, kažu, način na koje je artikulirano protestno pismo. Šta je tu moglo biti artikulirano? Cijelo pismo se, zapravo, vrti oko jednog creda, koji nije pitanje artikulacije, nego boljeg po-etičkog ukusa i književnog odgoja, bar kada su u pitanju angažovanici. Ta sentenca kaže da je antifašistička pozicija koju u pismu zastupa PEN Centar bolja i humanija strana povijesti, a u to u ime, kao i iz poštovanja prema brojnim nevinim žrtvama ustaških zločina, PEN Centar je i pozvao da se misa otkaže.

I ništa više. Kako je moguće da su na tu najordinarniju stvar, na to okretanje lica sa pijetetom prema žrtvama zločina, ovi naši ovozemaljski namjesnici po-etike svojim kolegama uzvratili javnim šamarom? Zašto su takav primjer dali svojim sljedbenicima? Vjerujem da su se već ispleli raznoliki scenariji.

Nastavak komentara čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)