U islamskoj tradiciji bojenje kože, noktiju i kose kanom poseban je ritual uljepšavanja žena, a naročito se prakticira za vjenčanja ili blagdane, poput ramazana, Bajrama... 

Kana se od davnina koristi za uljepšavanje žena u državama Bliskog Istoka, Azije, Afrike, Amerike. U Evropu su prve biljke kane došle čak u 16. stoljeću. 

Henna&makeup-artist Šejla Uzunović - kana majstor u razgovoru za Fenu kaže da je umjetnost crtanja kanom naučila u Libiji, gdje je živjela s porodicom sve do rata, a sada žive u Sarajevu. 

Kaže da je svaki potez kistom kane podsjeća na Libiju u koju jedva čeka da se vrati. 

Ona pojašnjava da je kana stopostotni prirodni proizvod, listovi biljke su krupni, a cvjetovi nalik na gladiole. Kana se dobija sušenjem i drobljenjem listova, a u kombinaciji sa drugim biljkama dobijaju se različite nijanse boje. 

- Kana blagotvorno djeluje, rashlađujue, umiruje, njeguje kosu, kožu i nokte. Žene je vole koristiti tako što ukrašavaju ruke raznim dizajnima, a u kombinaciji s nakitom i odjećom postaju ženstvenije - ocijenila je. 

Pojašnjava da se kana nanosi direktno na kožu pomoću tanke tube i ostavlja na koži obično dva sata. 

Za dobro urađen rad, ističe Uzunović, potrebna je preciznost, vještina slikanja. Ona koristi nekoliko vrsta kane različitih boja, neke sadrže i zlatni prah, ali najviše smeđu i crnu boju. 

- Iako rijetko, koristi se i bijela kana za neka vjenčanja, photo shooting, modne revije. Bijela kana jako lijepo izgleda, vrlo je dekorativna, ali na žalost nije postojana na koži – istaknula je Uzunović. 

Kana je najbolja alternativa trajnoj tetovaži tintom, koja sadrži titanij dioksid. Tetovaže tintom se moraju odstranjivati laserskim ili hirurškim zahvatom, a kana se sama ispire. 

Ona navodi da je tetovaža tintom trajna, bolna, mogu se pojaviti infekcije usljed kontaminiranosti tinte bakterijom, može izazvati alergiju, sprječava da se na vrijeme primijete zdravstveni problemi, a veliki je rizik izlaganja suncu. Osobe koje imaju tetovaže mogu imati probleme ako im zatreba magnetna rezonanca. 

Prije i tokom ramazana Uzunović je imala najviše posla, jer se ovdašnje žene vole kniti za blagdane. Najdraža mušterija joj je bila stara nana koja je došla da joj oknije ruke i nokte, jer kaže da se ne može u ramazanu biti neokniven, to je sunnet. 

Posebno joj je drago iscrtavati djevojčice, koje traže da im se crtaju bubamare, leptirići i slični motivi. 

U budućnosti planira da drži i kurs crtanja kanom, jer ima puno zainteresiranih koji su dolazili na njen štand postavljen u okviru 7. Ramazanskog sajma knjige na Trgu djece Sarajeva. 

(FENA/ad)