Piše: Maja RUČEVIĆ

U nekom idealnom medijskom svijetu, funkcija novinarskih radnika trebala bi biti da objektivno informiraju pučanstvo o provjerenim informacijama te na taj način doprinose stabilnosti javnog komunikacijskog sistema. Međutim, danas dobrim dijelom svjedočimo jednoj sasvim drugoj priči. Kome ustvari i na koji način služe masovni mediji? Društvu? Tržištu? Vlastitim interesima? S aspekta recepcije, situacija je, na jedan drugi način, još i gora. Shvataju li mase ono što im se plasira, razabiru li lažno od istinitog, objektivno od pristrasnog?

U ovom istraživanju, DEPO portal se posvetio pitanjima od vitalne važnosti za prijeko potreban proces medijskog opismenjavanja stanovništva s naglaskom na mlađu bh. populaciju.  Postoji li u BiH odbrambena strategija kada govorimo o plasiranju i recepciji 'lažnih vijesti', i ko su generatori eventualnih promjena te kakav uticaj na stanovništvo vrše medijske manipulacije - neka su od pitanja na koja smo potražili odgovor kod stručnjaka. 

ŠTA NAM RADE FAKE NEWS /LAŽNE VIJESTI:  - Najveći izazov jesu  upravo dezinfomacije, poluinformacije ili lažne vijesti čiji smo svjedoci svakodnevno, koje zagađuju našu infosferu i jedini način jeste rad na medijskoj pismenosti, kao rezultatu medijskog obrazovanja, prije svih mladih ljudi. Opismenjavanjem oni stiču znanja i vještine koje im omogućavaju da se izbore  sa medijskom ponudom efikasno i na informisan način, da koriste medije u svoju korist, kritički i kreativno. Važnost medijske pismenosti ponajprije se ogleda u uticaju medija na glavne demokratske procese. Za demokratsko sudjelovanje građana potrebne su vještine kritičkog mišlјenja i samoizražavanja -  pojašnjava za DEPO portal doc. dr Slavica Išaretović, profesor na smjeru Mediji i komunikacije, Visoke škole  „Banja Luka College“ i nastavlja:

- Medijska pismenost omogućava prvenstveno mladima, budućim građanima političke odabire, shvaćanje političkog diskursa i sudjelovanje u njemu. Time će i kao punolјetni, medijski pismeni, dobro obaviješteni građani donositi samostalne odluke o demokratskom izbornom procesu i svim ostalim društvenim procesima, prepoznajući lažne vijesti i ne dozvoljavajući da one utiču na njihove odabire. Medijska pismenost postaje sastavni dio funkcionalne pismenosti, posebno u vremenu post - istine i neodgovornih medija i pojedinaca.

Opasnosti ove pojave ističu i u Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH (RAK). Kako za DEPO portal ističe Helena Mandić, pomoćnik direktora za emitovanje iz RAK-a, u Bosni i Hercegovini, jedan od većih izazova predstavljaju upravo online mediji.

– Postoji veliki broj različitih portala na kojima nema nikakvih podataka o vlasnicima ili urednicima, česti su slučajevi da jedno lice pokrene veliki broj portala na kojima se plasiraju informacije usmjerene na kreiranje javnog mnijenja vezano za jednu temu koja je u interesu tog lica, a s obzirom na to, ovi mediji također prednjače u širenju netačnih informacija. Zakonska regulacija transparentnosti vlasništva ovakvih medija predstavlja osnovu “odbrambene strategije”, ali je važan faktor i podizanje svijesti javnosti o postojanju ovakvih sadržaja, te razvijanje vještina kritičkog i angažiranog konzumiranja medijskih sadržaja- ističe Mandić. 

Mnoga istraživanja koja govore u prilog tome da masovni mediji mogu biti produžena ruka pravde te, pretpostavljajući slobodu svog djelovanja, pomagati u identifikaciji i objavljivanju aktualnih problema i anomalija društva, ostaju na deklarativnoj razini. U sveopćoj kapitalističkoj utrci za novcem, primat edukativnom i časnom odabiru medijskog sadržaja oduzele su profitabilne i učinkovite tehnike kontrole mišljenja raznolikim manipulacijama, ponavljanjem, igranjem na emocije, lišavanjem odgovornosti, strahovladom, spinom itd. Tržište sve okrutnije diktira sadržaj, isti ne prolazi kroz adekvatan ili nikakav kritički filter, cvate diletantizam masovnih medija. Posljedično, u nedostaku medijske pismenosti, otvara se golem prostor za manipulaciju neosviještenom masom. Na udaru su najviše mladi ljudi.

Prije nekoliko godina, u BiH je pokrenut USAID- ov projekat jačanja nezavisnih medija u BIH kojeg je provodio Internews, u sklopu kojega su provedene brojne aktivnosti (tribine, edukacijski treninzi i mnoge druge aktivnosti usmjerene ka razvoju medijske zajednice). 2013. tome u prilog izdata je i knjiga autorice Lee Tajić pod naslovom „Medijska pismenost u Bosni i Hercegovini“. Isto tako, "Mladi, politika i mediji" naziv je priručnika za razvijanje političke i medijske pismenosti mladih u BiH, autora dr.sc. Lejle Turčilo, mr.sc. Amera Osmića i prof. dr. Jusufa Žige, izdatog ove godine. Studija je to o mladima u Bosni i Hercegovini, koju je u saradnji sa Fondacijom Friedrich Ebert Siftung radio tim istraživača s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Svi zainteresovani priručnik mogu skinuti u PDF formatu na službenoj stranici fondacije www.fes.ba.

Započelo PISA testiranje u Bosni i Hercegovini uz podršku EU - Programme for International Student Assessment je međunarodno istraživanje i predstavlja procjenu znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika iz čitalačke pismenosti, matematičke pismenosti I pismenosti iz prirodnih nauka. Najveće je obrazovno istraživanje na svijetu u kojem je do sada učestvovalo više od milion učenika. Osnovni ciljevi PISA istraživanja usmjereni su na obrazovnu politiku. PISA nema fokus na nastavnim planovima i programima i reprodukciji usvojenih znanja, nego na sposobnostima učenika da rimijene usvojena znanja i vještine u životnim situacijama. Cilj je ispitati u kojoj su mjeri učenici nakon vršenog obaveznog obrazovanja pripremljeni za nastavak obrazovanja, uključivanje u proces rada i aktivno učešće u društvu. Osim o znanju i vještinama učenika, PISA prikuplja podatke o individualnim, školskim i sistemskim faktorima koji utiču na postignuća učenika i pruža indikatore trenda. PISA se provodi svake treće godine pod pokroviteljstvom OECD - Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj u saradnji sa međunarodnim konzorcijem institucija i zemljama učesnicama. Svaki ciklus fokusira jedno područje, tako da PISA 2018 ima fokus na čitalačkoj pismenosti. BiH je zemlja učesnica u PISA 2018 istraživanju, ali nije članica  OECD-a.   PISA istraživanje u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa obrazovnim vlastima i školama, provodi Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, PISA centar za BiH. Probno PISA 2018 istraživanje provedeno je u 2017, a glavno istraživanje se provodi u aprilu i maju 2018. Na međunarodnom nivou rezultati se objavljuju u decembru 2019. godine. Škole se biraju metodom slučajnog uzorka. Glavno istraživanje će obuhvatiti 236 škola i više od 7000 petnaestogodišnjaka iz cijele Bosne i Hercegovine. Koja je uloga Evropske unije u provođenju PISA-e u BiH? EU plaća participaciju za učešće BiH u ovom programu. Bosna i Hercegovina je pristupila programu nakon zalaganja EU i novčane podrške za učešće. Participacija za učešće za 2017., 2018. i 2019. iznosi oko 200.000 eura.

KAKO ZAŠTITITI NAJMLAĐU POPULACIJU OD ŠTETNOG MEDIJSKOG SADRŽAJA: - Iako Regulatorna agencija za komunikacije (Agencija) nema eksplicitnu zakonsku obavezu da promoviše medijsku pismenost, prateći regulatorne prakse i trendove u Evropi, Agencija je još 2009. godine, među prvima u Bosni i Hercegovini, počela da radi na unapređenju medijske pismenosti u smislu podizanja svijesti o odgovornom i sigurnom korištenju svih medijskih usluga- ističe Helena Mandić iz RAK-a i dodaje:

- U dosadašnjim aktivnostima, fokus Agencije je bio prvenstveno na zaštiti djece i maloljetnika od štetnih medijskih sadržaja. S obzirom da u BiH nije postojao jedinstven način klasifikacije i označavanja televizijskih sadržaja, tokom 2009. godine Agencija je poduzela niz aktivnosti (organizacija konferencije u saradnji sa UNICEF-om i Save the Children Norway pod nazivom "Zaštita djece od neprimjerenih televizijskih sadržaja", izrada studije o uticaju televizije na djecu, izrada smjernica za klasifikaciju televizijskih sadržaja), koje su rezultirale uvođenjem jedinstvenog sistema označavanja u cilju zaštite djece i maloljetnika (kategorije 12+,16+ i 18+). Dalje, Agencija je 2010. inicirala kampanju podizanja svijesti o zaštiti djece i maloljetnika na Internetu, te je adaptirala spot „Gdje je Buco“ koji se emitovao na preko 90 radio i televizijskih stanica u BiH. Pored navedenog, Agencija kontinuirano sarađuje sa različitim akterima na zaštiti djece na internetu, učestvuje u obilježavanju Dana sigurnijeg Interneta, provodi različite aktivnosti na upoznavanju javnosti sa temom medijske pismenosti. 

Uloga masovnih medija u društvu, koliko god neosporna i potrebna s aspekta neophodnih informativnih servisa, očito je s razvojem modernog digitalnog doba u kojem caruje hiperdostupnost (kvazi)informacije, postala dvosjekli mač. 

MLADI ZATROVANI HIPERREALNOŠĆU I BEZ VLASTITOG STAVA Zanimalo nas je u kojoj mjeri bh. obrazovni sistem zastupa fenomen medijske pismenosti tj. koliko su učenici uopšte svjesni izazova medijske kulture i učestvuju li aktivno u kreiranju iste i ako da, na koji način.  - Istraživanje koje sam provela u srednjim školama u Republici Srpskoj, pokazuje nedovolјu medijsku pismenost učenika, prije svega što su pasivni konzumenti medija, zbog čega nisu u mogućnosti da prepoznaju negativne uticaje medijskih poruka, njihovom neinformisanošću o tome da su sve medijske poruke konstrukti i da od autorstva, namjene, formata i sadržaja poruke zavisi kako će je publika prihvatiti - pojašnjava za DEPO portal doc. dr Slavica Išaretović i dodaje: - Takođe, uočljivo je da su srednjoškolci, uprkos tome što su tehnološki jako obrazovani, nesvjesni da su „zatrovani” uticajem medija i hiperrealnošću i da su prije svega konzjumeri, a ne prosjumeri, odnosno da ni na koji način ne utiču na sadržaje koji se mogu pogledati na nekoj od društvenih mreža na kojima „žive” svoje virtuelne živote. Nјihove vještine korištenja medija su neupitne, ali kritičko razumijevanje medijskih poruka i komunikativne sposobnosti nisu dovolјno razvijene, te doprinose njihovoj ulozi pukih korisnika medijskih poruka, nesvjesnih da su laka meta za zloupotrebu od strane kreatora medijskih sadržaja. Glavni cilј medijskog obrazovanja i opismenjavanja trebao bi biti obrazovanje autonomnog, kompetentnog, društveno odgovornog i aktivnog građanina, koji zna kako da izabere kvalitetne informacije i odgovorno komunicira u medijima. Uslјed nepostojanja odgovarajućih predmeta i nastavnih jedinica u postojećim predmetima u obrazovnom sistemu Republike Srpske, srednjoškolci su nedovolјno medijski pismeni. Govorim o Republici Srpskoj jer sam na tom području provela istraživanje, ali sam sigurna da se situacija i u ostatku Bosne i Hercegovine ne razlikuje.

U razvijenim sredinama, ankete pokazuju da većina domaćinstava raspolaže i tv-prijemnikom, i internetskom vezom i radiom i mobilnom telefonijom itd. Šta se sve događa na tim silnim ekranima, šta sve dopire sa radio-valova, šta se čita u štampi? Nameće se pitanje: koliko smo u stanju shvatiti ono što nam se putem masovnih medija nudi? Potrebno nam je kompleksnije razumijevanje onoga što smatramo istinitim, provjerenim i kvalitetnim te automatski uzimamo zdravo za gotovo.

ZAJEDNIČKIM NAPORIMA DO REZULTATA: - Sve je jasnije da medijska i informacijska pismenost postaje sastavni dio opšteg obrazovanja i kulture. Medijska i informacijska pismenost je širok pojam koji, između ostalog, obuhvata podizanje svijesti o potrebi zaštite djece i maloljetnika, sposobnosti razumijevanja i kritičke procjene medijskih sadržaja, zaštite ličnih podataka itd.- naglašava Helena Mandić iz Regulatorne agencije za komunikacije i nastavlja:

- Unapređenje medijske pismenosti stoga zahtijeva multidisciplinarni pristup, koordinisane i kontinuirane aktivnosti svih relevantnih aktera: odgojno-obrazovnih ustanova, biblioteka, akademske zajednice, regulatora, državnih institucija I drugih. Iskustva drugih zemalja su pokazala da je za  cjelovit pristup ovom pitanju ključno postojanje nekog oblika mreže za promociju medijske i informacijske pismenosti na državnom nivou, tako da smatramo da i u BiH trebamo težiti ka umrežavanju ključnih aktera i koordinaciji aktivnosti u ovoj oblasti.

Kako se čini, neophodno je, sa što više strana, poduzeti što više inicijativa u vidu pomno elaboriranih strategija i donešenih zakona ne bi li se doprinijelo stvaranju što bogatije i efikasnije medijske kulture i medijskog opismenjavanja bh. populacije. Učesnici smo svi.

A za vrijeme trajanja tog procesa, dok čekamo bolje dane medijske kulture, poželjno bi u najmanju ruku bilo da svaki konzument današnje informacije barem zastane i racionalno promisli o izvoru onoga što čita, gleda ili sluša te načinu na koji je ista plasirana!

Prethodne EU reportaže možete čitati OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)