I dok je igrana televizijska produkcija u BiH gotovo potpuno mrtva (čast rijetkim izuzecijma i RTRS-u koji ove jeseni pred gledaoce lansira vlastitu tv seriju "Meso), u ostatku regiona priča je posve drugačija. To se posebno odnosi na Hrvatsku i Srbiju, gdje je nova jesenja šema na tamošnjim televizijama, između ostalog, začinjena i novim domaćim serijalima.

Oni koji su u nedjelju veče (22. oktobra) na RTRS-u, koji je kao jedan od koproducenata vlasnik prava za BiH, bili u prilici da pogledaju prvu (duplu) epizodu nove serije Dragana Bjelogrlića "Senke nad Balkanom", u gore navedenu tvrdnju mogli su se i sami uvjeriti. Još dok je snimana, ova serija je izazivala pažnju javnosti, a nakon što je premijerno prikazana pred tv gledaocima, nema dileme da je produkcija u Srbiji, iako u ništa boljem finansijskom stanju od BiH, dobila reprezentativan televizijski projekat. 

A nakon premijere, osvanule su i prve kritike...

Izvor: Nedeljnik.rs/Autor: Branko Rosić         

Sve mi se vratilo večeras. Onaj nedjeljni prime time iz djetinjstva kada su nas u 20h čekale TV serije poslije čije je odjavne špice otkucavala depresija kraja vikenda koje nismo bili svjesni. Pranje zuba, pidžama, odlazak u krevet, jer sutra je novi školski dan.

Čovječe, koliko nisam palio televizor nedeljom u 20h zbog domaće serije. Večerašnje okretanje RTS-a je kao šarganska osmica - vraćanje u prošlost.

I "Senke nad Balkanom", nova serija Dragana Bjelogrlića, vraćanje je u prošlost. Ali i ta istorija nije problem u praćenju radnje jer su "Senke nad Balkanom" razumljive i onima sa rupama u lekcijama istorije, kakav je i autor ovog teksta. Priča je smještena u tridesete godine, u Kraljevinu Jugoslaviju, u Beograd u kome se ne oskudijeva u bizarnim ubistvima, krvi, seksu...

To je Beograd u kome ratuju opijumski karteli, elita praši narkotike ili natapa grla dobrim pićima, nasuprot sirotinji koja se valja u kaljuzi Jatagan male u kojoj caruje sve sa one strane uključujući prostitutke, makroe i uboge likove s ruba društva.

Da li se ovdje mijenjaju stvari? Pa i ako se mienjaju, simbolika i paralele sa aktuelnom Srbijom je stravična i poražavajuća. Tu su i, naravno, ubistva, ali ne popularne pjevačice već svih koji su na ovaj ili onaj način povezani sa drevnom relikvijom - Longinovo koplje (koplje kojim je Isus proboden na krstu) - kojoj se pripisuju mistične moći.

A gdje je zločin, tu su i inspektori - pedesetogodišnji inspektor kriminalne policije Andra Tanasijević Tane (Bjelogrlić) i njegov novi saradnik, mladi forenzičar Stanko Pletikosić (Kuzmanović). Oni su "True Detective" Kraljevine Jugoslavije i predratnog Beograda. I tu je ispoštovan krimi žanr.

Glavni detektiv, rasturen privatnim životom, koji brzo povlači kako čokanjče, tako i revolver. Nasuprot njemu, tu je "doktor Votson" - Pletikosić koji jeste štreber ali u posljednjim kadrovima se upusti u divlji seks u kasabi Jatagan-male i u tom kadru je u porodičnom gledanju serije moguće i ono - "Sine, idi operi zube" ili "Jesi uradio ti onaj domaći?"

Za razliku od mnogih domaćih režisera, Bjelogrlić sigurno vodi radnju, kombinuje stereotipe svojstvene žanru i sve je, što je najvažnije, uvjerljivo pa i otkačeni doktor u mrtvačnici dostojan svih otkačenih medicinara u svim ograncima franšize CSI.

Kao i u Montevideu, i ovde Bjelogrlić na neki način romansira građanski Beograd koji se davi u seksu i opijumu, ali šta bi drugo radila ta ekipa sa tada toliko slobodnog vremena bez kladionica, prenosa Premijer lige i bez interneta.

Tu je i VMRO, mladi advokat Ante Pavelić i Rusi, koji nisu došli migovima u Batajnicu, već na konjima bježeći od komunizma u "majčici" Rusiji.

Prva "dupla" epizoda je osvježavajuća za domaći žanr TV serija. Pišem nakon kraja "pilota" ali nisam sasvim rasterećen nekadašnje depresije kraja vikenda. Jer nedjelja je uvijek deadline, da li od zvona prvog školskog časa u ponedjeljak ili od krajnjeg roka za predaju ovog teksta. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)