U iskrenom razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo na samom početku emisije bosanskohercegovačka diva govorila je o tome koliko je svjesna toga da spada u fenomen pjevača koji su ostavili jedan bezvremenski trag:

„Ponekad jesam, ali u suštini ne razmišljam o tome, meni je jako bitno da ono što radim nailazi kod šire javnosti, naravno kod ljubitelja dobre muzike, na odobravanje i prihvatanje, ono što budi neku ljubav, iskonsku, ljudsku, plemenitu. Te pjesme koje sam snimala, prije svega koje sam odabirala prije nego što uđem u studio, uvijek sam razmišljala o tome da ta pjesma, taj sam tekst ima neku priču, da odašiljem kroz moju emociju, kroz moj glas, koja spaja i koja razbija barijere, to ljudi osjete i vjerovatno jedan od tih razloga je naše dugo trajanje, to bezvremensko trajanje tih svih  ljepota koju mi iznosimo kroz muziku, kroz pjesmu i mogu reći da kada se osvrnem oko sebe, zaista svi koji su vodili računa o takvim pjesmama, takve su pjesme i ostajale i to je neki garant dugotrajne karijere.“

Na pitanje urednice Prašović Gadžo koliko je vrijednost sevdaha prepoznata danas kod mladih ljudi, Hanka Paldum je kazala:

„Mislim da nikada nije više kao što je sada, u današnje vrijeme se osjeća potreba da se mladi bave sevdalinkom. Možda neki od njih to karikiraju, malo pokušavaju na sebi svojstven način da tu sevdalinku obrade i iznesu, međutim ja kažem neka se bave sevdalinkom, bez obzira na koji način, dakle, oni su skrenuli pažnju na nešto što je poštovanja vrijedno, a ostaće zapravo ono što je najvrijednije. Sevdalinka je nešto što mi baštinimo stoljećima i nešto što je dio našeg običaja, kulture, naših adeta i života. Sevdalinka je nešto iskonsko što je svojstveno narodima koji su živjeli na ovim prostorima BiH, pa čak i Srbije i Hrvatske, koji baštine tu izvornu pjesmu, koja je nastajala u sličnim situacijama kao što je to u našim mahalam i ona je ostajala u naslijeđe generacijama.“

Možda neki od njih to karikiraju, malo pokušavaju na sebi svojstven način da tu sevdalinku obrade i iznesu, međutim ja kažem neka se bave sevdalinkom, bez obzira na koji način

Na upit da li postoji neka pjesma koja joj je osobno srcu najbliža, Hanka Paldum je kroz iskrene emocije odgovorila, ali i otpjevala pjesmu „Mojoj majci“:

„Najbliža mi je srcu pjesma „Mojoj majci“, jer ona je dio mene. Kada je moja rahmetli majka preselila, nakon godinu dana sam odlučila da uradim novi album, a u to vrijeme se pojavila pjesma „Kopriva“ od Al'dina, zaljubila sam se u tu pjesmu, budila mi je osjećaje na to neko vrijeme i stanje i život koji smo živjeli i živimo. Nazvala sam ga i rekla da mi napravi nešto poput te pjesme, ali da bude kao ilahija, nešto što će ostati iza nas oboje. Ja sam svako veče po odlasku moje majke molila dragog Boga da mi je dovede u san, da razgvoaram s njom, da mi pokuša dati neki svajet. Al' dino je napisao pjesmu i poslao mi, preslušala sam je i osjetila da razgovaram sa svojom majkom. Kako objasniti ljudima i ispričati priču dok je sam ne doživi i iznese iskreno tu ljepotu duša naših, bez obzira da li je tuga ili bol ili sreća i radost, sve je to stanje duše, nešto što je božansko u nama.“

O počecima i o tome kako su joj roditelji branili da se bavi ovim poslom, ali da odustajanja nije bilo:

„To je bila teška borba koja se na kraju isplatila. Imala sam svoje pomagače, brat me je krio i pokrivao. Pomagao mi je da kroz prozor izađem i odem kratko, samo da se pojavim na Vratniku u Domu kulture, samo da osjetim zvuke gitare ili harmonike, tako da sam ja sve krijući odlazila. Ja sam krala vrijeme da bih se družila s muzikom i da bih svoju dušu napajala. Ja kad sam položila audiciju na Radio Sarajevo imala sam 17,5 godina i ušla sam u produkciju da pitam da li sam položila audiciju, a profesor Zvonko Nevžala me pomilovao po kosi i rekao da sam položila i da sam prirodni dijamant, kojeg treba brusiti i da bi dobili jedan kvalitetan birlijant, morala bi školovati glas. Dvije godine sam školovala glas i pripremala se za prve arhivske snimke za Radio Sarajevo. To je bio jedan put koji je važan, to je nešto što mi je pomoglo da i kada sam bolesna i umorna glas je uvijek spreman, jer je ta tehnika vrlo bitna.“

Pomagao mi je da kroz prozor izađem i odem kratko, samo da se pojavim na Vratniku u Domu kulture, samo da osjetim zvuke gitare ili harmonike, tako da sam ja sve krijući odlazila

Kraljica sevdaha Hanka Paldum u emisiji Interview20 govorila je o svom debitanskom nastupu na Ilidžanskom festivalu:

„Na početku sam bila dosta povučena i stidna. Pozvali su me da izaberem pjesmu za Ilidžanski festival kao debitant da nastupim i ništa mi se nije dopalo, sve dobre pjesme su odabrali veliki pjevači. Preslušala sam 5,6 pjesama koje su ostale i rekla da sam tužna i da mi se ništa ne sviđa, po cijenu da ne pjevam na festivalu, a željela sam to svim srcem. Izašla sam vani i počela plakati i došao je Julijo Marić i pitao zašto plačem, a on mi je bio u žiriju kad sam polagala audiciju. On je presluša pjesme i isto rekao da da nije za mene, rekao je da donesem tekst i da će mi napraviti pjesmu, ja sam bila u šoku, jer je on bio jako strog, ali divan čovjek. Nazvala sam Mehu Puzića, a on je Hilmu Mujića koji mi je napisao pjesmu, Julijo napravio muziku, ja navježbala i pojavila se na festivalu, nevjerovatnu pjesma koja nije ušla u finale, a koja je ostala u narodu. Ne mogu ljudi određivati šta će biti dobro, postoji nešto što je između, to je ta neka veza koja je nevidljiva, ali nam ona određuje u životu te putanje.“

Pogledajte emisiju 'Interview 20' sa Hankom Paldum...

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)