Izvor: RSE/Autor: Dragan Štavljanin

Nije suština naše borbe da možemo da vozimo automobile, već da upravljamo volanom naše sopstvene sudbine – ponavlja u intervjuu za RSE svoju maksimu Manal al-Sharif, poznata saudijska blogerka i aktivistkinja za prava žena, dodajući da "sloboda dolazi iznutra".

U zemlji u kojoj je ženama zabranjeno da voze automobil, ova 37-godišnjakinja je izazvala buru prije pet godina kada je sjela za volan, provozala se gradom, sve to snimila i postavila na Youtube. Osmominutni video je imao milion klikova dnevno na raznim platformama.

Provela je devet dana u zatvoru. Ostala je bez posla jer je otišla u Oslo da primi nagradu "Vaclav Havel", a nakon toga i sve imovine.

Gotovo svakodnevno je dobijala prijetnje smrću. Godinu dana kasnije odlazi sa drugim mužem u Dubai. Međutim, pošto je suprug stranac, saudijske vlasti ne priznaju taj brak, kao ni njenog sina koji zbog toga ne može da uđe u zemlju. Istovremeno, njen sin iz prvog braka ne može da napusti Saudijsku Arabiju jer mu otac ne dozvoljava, tako da se braća još nisu srela.

Magazin "Times" ju je svrstao 2012. među 100 najuticajnijih ljudi.

Manal al-Sharif objašnjava za RSE kako je od djevojčice koja je spalila bratovljeve kasete jer je na njima bila muzika koja je dolazila sa "đavolske flaute" – kako su tvrdile islamske mule – postala vatreni borac za prava žena u Saudijskoj Arabiji.

Prvi put sam slušala muziku u 20-oj godini

RSE: "Arapsko proljeće", koje je počelo 2011. godine, uglavnom je neslavno završilo. U Saudijskoj Arabiji "Arapsko proljeće" se manifestovalo kao pokret grupe žena koje su prkosile zabrani da voze kola. S obzirom da je protestovalo tek nešto više od 100 žena, u kojoj mjeri ste uspjeli da koliko - toliko promijenite situaciju?

Al-Sharif: Mi nazivamo taj pokret "proljeće saudijskih žena" ili "ružičasta revolucija". Ona je, zapravo, počela još 1990. kada je 47 hrabrih žena izašlo na ulice sa svojim automobilima prkoseći zabrani da voze. Vjerska policija je odmah reagovala i uhapsila ih, a njihove automobile zaplijenila, izbačene su sa posla i zabranjeno im je da putuju u inostranstvo na godinu - dvije dana.

RSE: Da li su osuđene na zatvorske kazne?

Al-Sharif: Nisu ostale u zatvoru, ali su bile "zatvorene", odnosno izolovane u društvu. Na molitvama petkom i drugim manifestacijama dijeljene su brošure u kojima su navedena njihova imena, telefonski brojevi i nazivane su pogrdnim imenima, poput kurva, zatim da su skinule hidžab sa lica i spalile ga. Tada nije bilo novih društvenih medija, tako da se lakše moglo lagati.

RSE: Šta je bilo presudno da se i Vi, dvije decenije kasnije, pridružite ovom pokretu?

Al-Sharif: Nama su vlasti govorile da su ove žene protiv Boga. Ja i moja generacija smo odrastali u uvjerenju da su one učinile nešto loše. Dvadeset i jednu godinu kasnije, kada je grupa žena ponovo odlučila da protestuje, sjedela sam pored jednog gospodina koji je znao šta se tačno desilo 1990.

Ja sam bila šokirana kada mi je rekao da nije istina da su ove žene skinule hidžab – kako je tvrdila zvanična propaganda – plesale sa američkim vojnicima koji su došli u regiju u vrijeme Prvog zaljevskog rata. Rekla sam: "O moj Bože, sve ove godine su nas lagali!".

RSE: Vi ste vjerovali u početku u tu propagandnu vlasti?

Al-Sharif: Da, mi smo religiozni narod, a vlast koristi religiju da bi kontrolisala mase.

RSE: Prvi put ste slušali muziku kada vam je bilo 20 godina, ako sam dobro razumio iz Vaše biografije...

Al-Sharif: Da, to je bilo 1999. godine.

RSE: Zašto niste prije toga slušali muziku?

Al-Sharif: Ja sam rođena 1979. kada je izbila Islamska revolucija u Iranu. Iste godine ekstremisti su zauzeli Meku na dvije sedmice, a sovjetske trupe su ušle u Avganistan. Vjerski lideri u Saudijskoj Arabiji su govorili da je dužnost svakog muslimana da ide u Avganistan i bori se protiv nevjernika.

Dok je u to vrijeme u Evropi cvjetala demokratija, u Saudijskoj Arabiji je jačao fundamentalizam. Moja generacija je odrastala u uslovima u kojima su se strogo primjenjivale vjerske norme, odnosno ekstremni islam. U Saudijskoj Arabiji je kolijvka islama, tako da je ona željela da se nametne kao model za ugledanje cijelom islamskom svijetu. U mojoj zemlji su masovno otvarani vjerski centri. Muslimani iz drugih zemalja su dolazili na studije nakon čega su postali radikalniji.

RSE: Bilo Vam je zabranjeno da slušate muziku ili niste željeli?

Al-Sharif: Ne, vlasti su tvrdile da je slušanje muzike jeres. Vršene su racije po prodavnicima u potrazi za zabranjenom muzikom, ženama nije bilo dozvoljeno da nastupaju na televiziji. Dugačka je lista zabranjenih aktivnosti za žene.

RSE: Šta je bila prekretnica, šta Vas je navelo da slušate muziku, s obzirom da ste kao djevojčica spalili bratovljeve kasete na kojima su bile "zabranjene numere"?

Al-Sharif: Odrastala sam u okolnostima u kojima je postojala samo jedna istina, narativ. Onda je stigao internet, koji je omogućio komunikaciju sa ljudima različitih pogleda na svijet – među kojima su bili "nevjernici", "neprijatelji islama", kako ih je nazivala saudijska vlast – što je poljuljalo moja dotadašnja čvrsta uvjerenja.

RSE: Mada se i internet kontroliše.

Al-Sharif: Da, i na internetu je čvrsta cenzura, ali sam uspijevala da je zaobiđem, s obzirom da sam stručnjak za kompjutere.

RSE: Šta je bilo presudno da se pridružite pokretu protiv zabrane ženama da voze?

Al-Aharif: Dakle, stigao je internet koji mi je omogućio da spoznam da postoje ljudi drugačijih uvjerenja u odnosu na nas u Saudijskoj Arabiji. Iz svetog grada Meke gdje sam rođena i u kojoj važe veoma striktna pravila – kao da živite u Vatikanu – prešla sam na studije u Džedu, najliberalniji grad u Saudijskoj Arabiji. Moja cimerka nije pokrivala lice, ali je bila sjajna osoba, molila se, prikupljala novac u dobrotvorne svrhe.

Družila sam se sa ljudima koji slobodnije misle. Počela sam da čitam teološke tekstove o hidžabu. U većini se navodi da nije obavezno da se nose. Dakle, ne treba poštovati to pravilo. Tada sam počela da preispitujem moja dotadašnja uvjerenja. To je bila prekretnica u mom životu.

RSE: Da li ste i Vi tada prestali da nosite hidžab?

Al-Sharif: Ne, trebalo mi je dosta vremena da se odlučim na taj korak. Prestala sam da ga nosim u 30. godini.

RSE: Da li je opasno danas u Saudijskoj Arabiji za žene ako ne nose hidžab?

Al-Sharif: Ne postoji način da se izbjegne nošenje hidžaba. Ako želim da uđem u Saudijsku Arabiji, moram da to učinim.

Nastavak razgovora pročitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)