Izvor: Jutarnji.hr

Tribunj! Već pri prvom pogledu na malo primorsko mjesto u meni se javila nelagoda. Punih dvadeset godina nisam bila i da se mene pitalo, nikad više ni ne bih nogom kročila - ne nakon onoga što sam ovdje doživjela. Međutim, igrom slučaja kolega mog muža odlučio je sagraditi vikendicu baš u Tribunju i ponudio nam je besplatno ljetovanje.

Godinama sam odolijevala primamljivoj ponudi, sve do ovog ljeta kad je došlo u pitanje hoćemo li uopće ići na more.

- Vidiš da si preživjela! - našalio se moj muž, kojem je moja priča iz mladosti bila poznata, ali koji nije mogao shvatiti da se baš u tolikoj mjeri opirem ponovnom susretu s Tribunjem.

Kimnula sam odsutno glavom dok mi je pogled s balkona kuće kliznuo na obližnje brdašce. Upravo ondje, gdje sam nekoć provodila najbezbrižnije trenutke moje mladosti, odigrala se scena koju ću pamtiti cijeloga života. Bila sam tako mlada i tako lakomislena, a udarac koji sam zadobila obilježio je cijeli moj život. Godinama sam bježala od svakog muškarca koji mi se približio i tek je Branimir uspio pronaći ključ do moga srca. Udala sam se za njega prije tri godine i mislila kako sam konačno ostavila prošlost iza sebe. No, jesam li doista?

Dok je Branimir raspakiravao naše kovčege, ja sam pogledom fiksirala brdašce. Potaknuta poznatim prizorom vidjela sam mladu djevojku kako odlučnim koracima grabi uz njega. Imala je dugu smeđu kosu i bila je bijesna poput risa. Kako i ne bi, upravo je saznala da ju je izdalo dvoje ljudi kojima je bezuvjetno vjerovala. Jedan od njih bio je njen dragi, a drugi njena najbolja prijateljica. Kao hipnotizirana nastavila sam buljiti u brdašce dok se film u mojoj glavi polako odmatao. Dugo sam potiskivala ružne slike, no sada su one ponovo bile tu.

Učinilo mi se da čujem muža kako me doziva, ali njegov je glas dolazio izdaleka jer su moje misli otplovile dvadeset godina unatrag. Vidjela sam sebe kako se uspinjem uz to prokleto brdo…

Dok sam tog davnog ljeta razjareno jurila preko dalmatinske makije, a noge mi se u visokim potpeticama saplitale o suhu travu, u nekoliko sam navrata tako snažno izvrnula gležanj da sam glasno jauknula. Ipak, ništa me nije moglo zaustaviti u naletu bijesa koji me obuzeo - ni sunce koje je svom silinom upeklo i zajapurilo mi obraze, ni znoj koji mi se u potocima cijedio niz tijelo, a ponajmanje sandale koje kao da su se urotile protiv mene i odlučile me sabotirati na svakom koraku. Izula sam ih na tren nadajući se da ću se bosa lakše kretati, ali kad sam na tabanima osjetila vrelinu zemlje i oštre ubode kamenja, brzo sam ih navukla natrag, nastavljajući grabiti prema svom cilju dašćući i sopćući.

Nema te sile koja te može spasiti od mene, droljo jedna, mrmljala sam si razjareno u bradu. Gušter koji se sunčao na čistini našao mi se na putu, ali je pod naletom mojih energičnih koraka brzo šmugnuo pod obližnji kamen i ondje nestao. I tebi bi, prijateljice moja draga, bilo bolje da se sakriješ u neku rupu prije nego što te se dočepam, režala sam kriveći lice u ružne grimase. Napor kojem sam se izvrgla bio je golem. Mogla sam, dakako, ići uobičajenim putem do njene kuće, onim koji nije tako strm i vodi kroz borovu šumicu, ali to mi u danim okolnostima nije palo na pamet. Kad sam čula šokantnu vijest, morala sam što prije stići na to prokleto brdo. I natjerati tu zmijurinu da mi sve prizna!

Zadihana i crvena poput raka stigla sam do kamene kuće Betinih roditelja taman u trenutku kad je ona sjedala u auto. Bila je dotjerana i izgledala odlično, kao obično, međutim, ovaj put nije imala moju blagonaklonost. U ušima su mi i opet zazvonile riječi Tonija, mještanina s kojim sam tijekom godina uzastopnog dolaženja u Tribunj izgradila prijateljski odnos. Prišao mi je dok sam sjedila u kafiću na plaži i bez puno uvijanja rekao:

- Žaj mi je što te moram ovo pitat, ali… Oni tvoj dečko, oni Krešo, jesi li ti prekinila s njim? Nisi? E, toga sam se i pribojava. Bilo mi je odmah sumnjivo kad sam nedavno vidija njega i Betiku skupa ovdi na plaži, a tebi nigdi ni traga. Pitam ja Beti di vam je Tanja, a ona si samo nešto mrmlja u brk, kako nisi imala vrimena doći, kako si sva u ispitima. Pogledam Krešu, a on crven ka paprika. Vidin ja odmah, tu nešto smrdi! I stvarno: ulovim ih kasnije kako se jube na molu…

Slušala sam Tonija podvojenih osjećaja. S jedne strane sam mislila da to što govori jednostavno ne može biti istina, a s druge, nije li Krešo baš u vrijeme dok sam bila u ispitima do grla rekao kako putuje na nekoliko dana svom stricu na more? I nije li i Beti u to isto vrijeme morala skoknuti do svoje vikendice da obavi neke važne stvari?

Osim toga, Krešo se u zadnje vrijeme čudno ponašao. Djelovao je odsutno, a kad bih ga pitala što mu je, brzo bi skretao razgovor na drugu temu. Usprkos svemu, s nevjericom sam gledala u Tonija. Moja najbolja prijateljica i moj dečko zajedno? Meni iza leđa? Ma nemoguće!

No, bubica sumnje je bila posijana i morala sam odmah to ići provjeriti.

Nastavak teksta pročitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)