Dok je Hermann Göring na smrt osudio milijune ljudi, njegov mlađi brat, boem i mrzitelj nacista Albert, osigurao je puštanje više istaknutih Židova i drugih političkih zatvorenika iz logora, a i mnoge druge spasio je od sigurne smrti.

Pretvarao se da će ljudi koje izvlači iz logora odlaziti na prisilni rad u njegove tvornice, a onda im je dopuštao da pobjegnu.

Hermann je rođen 1895. godine, a Albert dvije godine kasnije. Bili su sinovi Heinricha i Fanny Göring. Heinrich je radio za njemačku diplomatsku službu kao guverner njemačkog protektorata, današnje Namibije, i kao konzul u Haitiju.

Dok njega nije bilo Fanny je vrijeme provodila s ljubavnikom, bogatim liječnikom i poduzetnikom Hermannom von Epensteinom koji se ponašao kao čuvar braće dok im je otac bio u inozemstvu.

Potpuno različit način života

Do 1920.-ih braća su bila potpuno različita. Hermann je bio glasan, ohol i spreman za akciju. Bio je nagrađivani borac Prvog svjetskog rata koji je zapovijedao slavnom eskadrilom koju je stvorio Manfred von Richthofen.

Pivnice u Munchenu u godinama nakon rata bile su mjesta okupljanja nezadovoljnih njemačkih nacionalista. Tamo je Hermann čuo uzbudljive govore karizmatičnog političkog aktivista Adolfa Hitlera, a onda mu se pridružio u njegovoj nacističkoj stranci.

Albert je pak rat proveo u blatu rovova kao neglamurozni inženjer, a nakon rata uživao je u životu okružen prijateljima umjetnicima, s puno vina, dobre hrane, zabave i žena.
U srijedu, 27. siječnja, obilježava se Međunarodni dan sjećanja na holokaust i sprečavanje zločina protiv čovječnosti. Od 1939. do 1945 godine otvoreno je stotine koncentracijskih logora od kojih njih sedam vernichtungslagera (logori za uništavanje). U njima je bilo zatočeno 7,5 milijuna osoba. Gotovo 6,7 milijuna ljudi izgubilo je živote u tim logorima. Veliki broj ubijen je u plinskim komorama, zatočenici su umirali od iscrpljenosti, gladi, bolesti, teškog rada i mučenja.

Bio je već u drugom braku kada se preselio u multikulturalni Beč kako bi radio za filmsku tvrtku u vlasništvu braće Židova, Oskara i Kurta Pilzera. Postali su prijatelji.
Ne čudi da dvojica braće s potpuno različitim životnim stilovima nisu previše komunicirala sve do 1938. godine kada je Albertov boemski život došao kraju, dijelom zahvaljujući njegovom bratu.

Te godine Hitler se odlučio za aneksiju Austrije u koju je poslao svog najpouzdanijeg poručnika. Hermann je bio ključna osoba u uvođenju nacističkog poretka. Telefonskim putem maltretirao je austrijske političare, zahtijevajući da nacistima daju položaje u vlasti i na kraju inzistirajući na upadu njemačkih trupa.

Počela su nacistička noćna uhićenja, nasrtaji Gestapa i odvođenje političkih protivnika u koncentracijski logor Dachau. Među uhićenima su bila i braća Pilzer, a nakon toga je priča o braći Göring doživjela prvi veliki preokret.

Popis s 34 imena iznenadio istražitelje

Sedam godina kasnije, 1945. godine, Hermann je bio u sobi za ispitivanje u Nürnbergu, čekao suđenje i neizbježno pogubljenje. Albert je također razgovarao s istražiteljima koji su bili uvjereni da nije samo svejdočio bratovim zločinima, nego da je i sam ratni zločinac.

A onda ih je Albert iznenadio pisanjem popisa 34 osobe za koje je tvrdio da im je pomogao u bijegu od nacista. Na broju 24. bila su i braća Pilzer, a naveden je i Kurt Schuschnigg, bivši kancelar Austrije.

Kako je objasnio Albert, njegov brat se nakon pripajanja Austrije osjećao pobjednički i ispunjavao drugima želje. Albert i njegova sestra pitali su ga da oslobodi starog nadvojvodu Josipa Ferdinanda iz dinastije Habsburg.

Hermann je bio posramljen, ali idući dan nadvojvoda je oslobođen. Albert je istražiteljima objasnio da je Hitlerov zamjenik, kada je u pitanju bila obitelj, imao toplo scre.
No, istražitelji su njegove tvrdnje odbacili kao jako nategnute. Ipak, dva izvanredna događaja promijenila su njihovo mišljenje.

Kurt Pilzer, koji je pobjegao u SAD, pisao je nirnberškom tužitelju iznoseći dokaze o Albertovom slučaju. Nakon toga stigao je novi istražitelj, Amerikanac Victor Parker, tečni govornik njemačkog jezika.

Bio je iz izbjegličke židovske obitelji koja je u Americi promijenila svoje pravo prezime, Paschkis. Njegova teta Sophie bila je udana za austo-ugarskog skladatelja Franza Lehara kojeg su nacisti pritvorili zbog braka sa ženom židovskog podrijetla.

A nevjerojatna slučajnost bila je ta da je Sophie bila broj 15 na Albertovom popisu. Parker je s tetom razgovarao o tome kako joj je Albert pomogao da napusti Austriju. Zahvaljujući nevjerojatnoj igri sudbine, Albertovu priču potvrdio je čovjek koji je poslan da ga pomogne osuditi.

Ipak, Albertovim nevoljama nije došao kraj.

Unatoč slobodi, Albertov život uništen

Kako je radio u češkoj Škodi, koja je za vrijeme rata korištena za nacističku ratnu proizvodnju, nakon rata vlasti u Pragu htjele su mu suditi zbog suradnje s nacistima.
Tada su se javili članovi češkog pokreta otpora koji su radili u tvornici i posvjedočili da im je Albert pomogao potkopati nacističke okupatore prenoseći informacije pokretu i potičući sabotažu.

Hermann je osuđen za ratne zločine, a vješanje je izbjegao tako što je uoči izvršenja kazne u travnju 1946. godine uzeo cijanid. Sljedeće godine Albert je oslobođen otužbi na češkom sudu, međutim njegov život je bio uništen.

Pokazalo se da Albert nije samo lobirao kod brata da pusti pojedine zatvorenike, nego je i krivotvorio njegov potpis na dokumentima koji su omogućili antinacističkim aktivistima i Židovima bijeg od Hitlerovih pristaša.

Uzimao je tvrtkin kamion i odvozio zatvorenike pod izlikom da će biti prisilni radnici, a onda se pakrirao na skrovitim mjestima i omogućavao im bijeg.

Hermann je osuđen za ratne zločine, a vješanje je izbjegao tako što je uoči izvršenja kazne u travnju 1946. godine uzeo cijanid. Sljedeće godine Albert je oslobođen otužbi na češkom sudu, međutim njegov život je bio uništen.

Prezime Göring nije mu pomoglo. Raspala su mu se četiri braka. Nastavio je piti i umro u tami 1966. godine, u dobi od 69 godina, a njegova djela ostala su javno nepriznata.
No danas, 50 godina nakon njegove smrti to se počelo mijenjati i povjesničari govore o 'dobrom Göringu'.

Jedan od njih, William Hastings Burke, osigurao mu je primanje najvećeg priznanja za nežidove, te je kao Schindler prepoznat kao 'Pravednik među narodima'. Pravednici su oni nežidovi koji su riskirali svoj život, slobodu i sigurnost kako bi spasili Židove tijekom holokausta.

I na kraju, priča ima još jedan konačni obrat. Albertova jedina kći Elizabeth Goering Klas, koja je nakon rata pobjegla u Peru, otkrila je obiteljsku tajnu.

Albert je navodno bio Hermannov polubrat, a ne brat. Otac mu je bio majčin ljubavnik Hermann von Epenstein, a to znači da je polubrat jednog od najvećih navističkih čudovišta bio Židov jer von Epenstein je bio preobraćeni katolik, rođeni Židov.

(Dnevnik.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)