Piše: Maja RUČEVIĆ

Bh. reditelj Dino Mustafić, kojemu je ovo prvi put da režira u SARTR-u, rekao je tokom press konferencije da 'Orwell nije bio čovjek koji je mogao stajati po strani i gledati kako se svijet oko njega raspada te da je ovaj tekst vrsta otpora, bunta i krika protiv svega toga u našem svijetu koji postaje zastrašujući moralni svinjac u kojem su Orwellove svinje pivilegovana politička kasta koja se dočepala moći i vlasti, a koja se tovi iz dana u dan, deblja i dobija na kilaži, dok oko nje vladaju jad, bijeda i ropstvo, dodavši također da se "od ovog  angažiranog intelektualca ima štošta za naučiti u 21. stoljeću". 

Za one koji možda ne znaju, ili su pak pomalo zaboravili, podsjetimo o čemu se radi među 'životinjama' u ovom klasiku kojeg je "Time" proglasio za jednu od 100 najboljih novela engleskog govornog područja. No, prije toga, podsjetimo se ukratko i socijalno-ideološkog konteksta u kojem je ova knjiga nastajala.

Orwell je ovo djelo pisao između 1943. i 1944. godine, u vrijeme kada je ratno savezništvo sa Sovjetskim savezom bilo na svom vrhuncu, a Britanci se divili Staljinu, što je Orwell duboko prezirao. Novela je, kao što to ponekad biva slučaj sa izuzetno kvalitetnim djelima koja slavu steknu tek naknadno, najprije bila odbačena od prvih potencijalnih izdavača da bi se do ruku čitaoca probila tek kasnije.  

Sam Orwell u predgovoru ukrajinskom izdanju iz 1947. objasnio je "kako ga je bježanje od čistki u Španiji 'prosvijetlilo' po pitanju toga kako lako totalitaristička propaganda može kontrolisati mišljenje i stavove prosvijetljenih ljudi u demokratskim zemljama". To ga je, tvrdio je, i navelo da napiše i strogo osudi sve ono što je smatrao staljinističkim terorom i izvrtanjem temeljnih socijalističkih ideja. 

Snažno obojena političkom alegorijom, Životinjska farma je u Sovjetskom savezu ostala na spisku zabranjenih knjiga sve do 1989. godine. Baš kao i njegovo drugo izvanredno djelo, čuvena '1984.' Orwell se doticao gorućih dešavanja svog vremena prenoseći ih čitaocu vješto i alegorijski stilizirano, ali ipak, usprkos svemu tome – transparentno. Svoje neslaganje sa britanskim obožavanjem savezničkog SSSR-a režima izrazio je u prvotnom predgovoru koji je – naravno – bio izuzet. Sporni tekst u kojem Orwell proziva britanske cenzore pojavit će se tek mnogo godina kasnije, 1972. godine.

Djelo koje tematizira vječni ljudski poriv za vladanjem i nemoć da se odoli čarima moći koju imamo nad drugima, smješteno je među životinje koje jedne noći preotmu vlasnikovu farmu da bi sebi skrojile život po svojih sedam zapovijedi. Međutim, dolaskom Napoleona i Snowballa na vlast, stvari se mijenjaju. Nakon što Napoleon preuzme vlast na farmi, dotadašnjih sedam zapovijedi biva modificirano onako kako odgovara svinjama. Naposljetku u sukob ulaze i svinje i ljudi te konačno postaje jasno kako je Napoleon samo htio vlast i izdao životinje. Tako i prvotni moto „Svi smo jednaki, a neki su jednakiji od drugih“ ne drži vodu. Vodu drže samo samoljublje, pohlepa, izdaja i vlastiti interes. 

Orwella su proganjali cenzori. Karikaturiste redakcije Charlie Hebdo su ubili. Kakav god da je ishod čovjekovog intelektualnog poriva da se zalaže za određene vrijednosti ili da, ako ih smatra štetnima – protiv njih ustaje: jedno je sigurno: nikada se ne smije opustiti. Cenzura je podmukla bolest današnjice, a sloboda govora jedno od najvažnijih, ali i sumanuto mnogo puta kršenih ljudskih prava. 

ADAPTACIJA DJELA KROZ OSTALE UMJETNIČKE FORME

Orwellovo djelo je toliko popularno da je doživjelo brojne internacionalne adaptacije. Prvo izdanje radio-adaptacije Životinjske farme bilo je BBC-evo, davne 1947., nakon čega je uslijedilo drugo, također u BBC produkciji, tek 2013.

Što se tiče filma, djelo je ekranizirano dva puta. Prvi put kao dugometražni animirani film Johna Halasa i Joya Batchelora iz 1954. te kao igrani film 1999. godine.

John Halas i Joy Batchelor, 1954.

Obje su se filmske adaptacije prilično razlikovale od izvorne novele te im se uglavnom zamjerala prevelika interpretativna sloboda u smislu izvrtanja nekih narativnih linija. Poznati i čudovišni negativac Gollum iz Gospodara Prstenova, pravim imenom Andy Serkins, prihvatio se prošle godine ovog zahtjevnog zadatka pa i taj film možemo očekivati uskoro.

Teatar se ovom tematikom također pozabavio, a neke od najpozantijih scenskih verzija su ona iz Britanskog Narodnog pozorišta iz 1984. u režiji Petera Halla, te Mastersonova predstava iz 1995. koja je nebrojeno mnogo puta obišla svijet. 

Primjeri u popularnoj muzičkoj kulturi također su česti. Neki od najpoznatijih zasigurno su album 'Animals' Pink Floyda iz 1977., REM-ov singl 'Disturbance at the Heron house' inspirisan Farmom, ili pak Radioheadov singl 'Optimistic' u kojemu se kroz stihove provlači ovo djelo. 

Pink Floyd, album Animals, 1977.

U svijetu televizije, nalazimo ga već u britanskom naučno-fantastičnom šou 'Doctor Who', gdje jedan od protagonista koristi sedmu zapovijed iz Životinjske farme. HBO serija 'OZ' čitavu je jednu epizodu preimenovala u Životinjska farma, aludirajući u njoj i sadržajem na tematiku djela. I tako dalje, i tako dalje..., inspiracija kojom zrači ovaj Orwellov klasik očigledno je nepresušna.

U tami sličnih nemilih događaja kojima smo svakodnevno zatrpani, univerzalnih katastrofa i mikro-granica i izopačenih manipulacija kojima robujemo, u mrakači te velike LAŽI koju nam i dalje serviraju svjetski moćnici i pojedine krovne institucije, Orwell je možda sitan, ali nadasve bitan faktor koji će razdrmati naše apatične svjetove.

Stoga se nadamo da će i sarajevska premijera ispuniti ta velika očekivanja.

(DEPO PORTAL/aa)