ANTOLOGIJSKA PRESUDA NA SUDU BIH

Prva bh. žena koja je dobila presudu za mobing: Uz direktora je bila politika, a uz mene samo PRAVDA!

ŽENA iN09.11.14, 14:38h

Prva bh. žena koja je dobila presudu za mobing: Uz direktora je bila politika, a uz mene samo PRAVDA!
Pred vama je prva žena, zaštićeni prijavitelj korupcije koja je nakon višegodišnje borbe na Sudu BiH dobila presudu za mobing koji je nad njom vršio direktor Fonda za povratak, Mlađen Božović

 

Izvor: Magazin Azra

 

- Ljudi, antologijska pobjeda!!! Dobila sam presudu Suda BiH, doduše prvostepenu. Fond za povratak BiH i Mlađen Božović dužni su mi isplatiti 30.000 KM na ime počinjene štete zbog mobinga i diskriminacije. Osim što sam postala, početkom ove godine, prva žena zaštićeni prijavitelj korupcije u BiH, sada sam i prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou, protiv jednog visokopozicioniranog funcionera, člana jedne od najvećih stranaka na vlasti, te države Bosne i Hercegovine. Sama sam pisala tužbe i sve podneske sudu. Nemam završen pravni fakultet, zbog dugogodišnjeg liječenja koje sam radila uporedo sa svim ovim, ali sam DOBILA DRŽAVU NA SUDU. Ponosna! – napisala je prije nekoliko dana na svom Facebook profilu Sarajka Irina Lovrić.


Jedinstvena je ovo žena i jedinstvena priča na ovim prostorima. Irina se „usudila” prijaviti svog direktora Mlađena Božovića (direktora Fonda za povratak, op.a.) za ono o čemu mnogo šute – korupciju. I šta je za to dobila? Mobing. Uzvratila je hrabro, tužbom. Uslijedila je njena dugogodišnja borbu za pravdu i istinu na sudu. Nije bila nimalo laka ni fer. Jedna žena, i to narušenog zdravlja, sama protiv korumpiranog sistema. I dobila je.

 

Krajem oktobra Sud BiH donio je prvostepenu presudu u njenu korist. Irina se nada da će i pravosnažna presuda glasiti isto. Dokazala je da pravda postoji, ali i da se za nju moramo boriti. Zbog borbe za pravdu smo se divili Ivanki Orleanskoj, Erin Brokovich, Malali… Ne zaboravimo Irinu. Ona je naša heroina. Pronašli smo je, kako simbolično, u sarajevskoj ulici Trg heroja. Zbog presude je ne hvata euforija, ali od podrške znanih i neznanih prijatelja na Facebooku – da.


Vjerujete li da će i pravosnažna presuda biti ista? Kad nju očekujete?


-Presudu zakonski treba da donesu u roku ne dužem od tri mjeseca. Vidjet ćemo zajedno šta će biti. Ovo je veliko iskušenje i za Sud BiH. Sada svi gledaju u tu pravosudnu instituciju s vjerom i nadom da ih neće iznevjeriti, jer slučaj Irine Lovrić postao je slučaj svakog građanina ove napaćene zemlje. Ovom prvostepenom pobjedom vraćena mu je nada u bolje sutra.


Kako ste se osjećali u trenutku kada ste čuli prvostepenu presudu, je li tu bio i Vaš direktor, kakve su bile njegove reakcije?


- Dan-dva prije toga saznala sam od prijatelja da Mlađen Božović, direktor Fonda za povratak BiH, kojega sam i tužila za mobing i diskriminaciju, ali i prijavila za korupciju i kriminal, hoda unaokolo sa svojim stranačkim kolegom Dragomirom Kovačem, sekretarom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, pričajući da sam ja neka neuračunljiva osoba, napola luda, da sam sve sudske postupke izgubila, a da su protiv njih obustavljeni istražni postupci u Tužilaštvu BiH. Eto vidite da to nije baš kako ovi visokorangorani državni službenici BiH pričaju. Nakon toga, u subotu, 25.10.2014. godine, nazvao me je advokat Udruženja „Vaša prava”, koji su me zastupali od konca 2011. godine. Tada mi je saopštio lijepu vijest i rekao da se sada malo radujem, jer će ovu presudu Sud BiH sigurno preinačiti, jer je bio svjestan šta mi se sve dešavalo u toku postupka, te činjenice da je ovaj sud svaku moju tužbu prvo odbio pa je onda ponovo vraćao u postupak. Kako je reagirao Božović, mogu samo da zamislim, jer sam na bolovanju i liječenje traje. Nadam se da su u istom rapoloženju i u istom sastavu „slavili” pijući svoje kafice i jeli kolačiće, kako to redovno rade kada sam na poslu, što im od srca želim.

 
Irina, nadam se da me nećete pogrešno razumjeti, ali je li sve ovo vrijedjelo zdravlja i truda?


- Ogromna je cijena koju sam platila. Ne može meni nikakav novac vratiti zdravlje, još manje moju mamu, koja je umrla početkom 2013. u 63. godini,  plačući posljednjih pet godina svoga života zbog onoga što radim i šta sam preživljavala u toj svojoj, sada već, misiji. Ipak, ovo je velika pobjeda jednog malog poštenog čovjeka, jednog neustrašivog principa i jedne jake žene, koja i mene ponekad plaši. Mnogo ljudi sada u meni vidi svog heroja i nekoga ko im može služiti kao primjer i oslonac, jer ova presuda je presedan kako rekoh i na nju se sada mnogi mogu pozivati, ali i računati na moju podršku i moje bogato iskustvo. Mnogo toga je ovom presudom pokrenuto, naročito iz razloga što je ovaj slučaj s ogromnom političkom pozadinom. Ovo baca novo svjetlo, ne samo na Sud BiH, već na sve pravosudne istitucije. Bilo je mučno i teško izdržati ovaj postupak do kraja, mnogo se i sudija promijenilo i spojena su u jedan dva ogromna predmeta s velikim brojem dokaza. Ipak, izdržala sam, a presudu je, također, donijela žena, žena na koju je, sigurna sam u to, sve ovo vrijeme vršen ogroman pritisak. To što je i ona žena utoliko sam ja ponosnija na ovu presudu i pobjedu, pa bila ona i samo prvostepena. Znam šta će Božović na ovo reći, bit će to: „Vidimo se na drugom stepenu, jer tamo imam rođu„. Prošli put je bio u pravu, nadam se da će ovog puta pobjedu odnijeti pravda, zakon i „mala ja”.


Šta je sve stalo u ovih pet godina otkako ste podnijeli tužbu protiv direktora za mobing? Kakve bitke ste vodili i s kim?


- Teško je u ovo malo redova opisati sedam godina patnje, krvi, suza, nespavanja, poniženja, uvreda, prijetnji, klevete, oduzimanja svih osnovnih ljudskih prava, progonjenja, praćenja, prisluškivanja itd. Da, bilo je punih sedam godina, ne pet. Naime, tužbu zbog mobinga i diskriminacije podnijela sam 2009. godine, jer je tada tek bio donesen Zakon o zabrani diskriminacije. Ja sam mobing trpjela od 2007. godine, kada sam odbila učestvovati u nezakonitim radnjama i potpisivati sumnjive i fiktivne račune i isplate. Tada me je rukovodilac institucije napao na radnom mjestu, na kojem je uredio da se tog radnog dana samo ja pojavim na radnom mjestu. Svim ostalim je dao slobodan dan. Sjećam se toga kao da je bilo jučer, bio je to 30. april 2007. godine, ponedjeljak, dan uoči prvomajskih praznika. Nakon napada sam prokrvarila i završila na ozbiljnoj operaciji i od tada nastaje moja prava patnja i borba koju nisam ni u filmovima gledala, borba za život i stabilizaciju zdravstvenog stanja, jer sam preživjela i dvije teške, gotovo smrtonosne sepse, borba protiv korupcije i kriminala pripadnika više partija na vlasti, te borbu s rukovodiocem i njegovim pomagačima, koji su svakog dana provodili sve jači mobing nada mnom. Mnogi su od mene okretali glavu, a kolege u drugim institucijama su je i spuštali kada su pored mene prolazili. Svi su znali kroz šta prolazim, svi su znali da sam u pravu i da se radi o neviđenom kriminalu. Svi su znali i svi su šutjeli. Krili su i mirno posmatrali šta njima pred očima rade ljudi sa sumnjivom i kriminalnom prošlošću, koji su godinama upravljali novcem namijenjenim izbjeglicama i povratnicima. Neka im to sada služi na čast. Ja ću i dalje pored njih prolaziti visoko uzdignute glave i ostavljati za sobom mirišljav trag.

 

Intervju u cijelosti možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 923)

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook