6yka.com

I u prethodnim izbornim procesima imali smo priliku vidjeti miješanje nevladinih organizacija i međunarodnih faktora u izbornu kampanju, međutim tada je to rađeno suptilnije i sastojalo se od opetovanih poziva biračima da izađu na izbore. Međutim, ovo su prvi izbori u kojima vidimo direktno uplitanje u izbornu kampanju subjekata koji nisu prijavljeni za izbore i koji nemaju svoje kandidate. Ili možda imaju? Sad se više niko i ne ustručava da kaže koga bi to Amerikanci voljeli vidjeti kao predstavnike nove bh. vlasti, bar što se tiče bošnjačkih predstavnika.

Buka oko američkih izbornih aktivnosti u BiH ne jenjava. U javnosti se na više strana govori da su upravo opozicione stranke i to prvenstveno DF-Željko Komšić i SBB-Fahrudin Radončić američki favoriti ovih izbora. Srđan Puhalo u intervjuu za Radiosarajevo.ba tvrdi da „ Međunarodna zajednica ima svoje favorite i oni se nalaze trenutno u opoziciji i u njih se polažu velike nade“. Ili što SAFF navodi u naslovu: „Zašto Amerikanci žele da Bošnjake u vlasti predstavljaju Fahrudin Radončić i Željko Komšić?“. Nino Raspudić u svojoj kolumni piše da je Fahrudin Radončić novi američki ljubimac, koji pred bošnjačkim biračkim tijelom otvoreno igra na kartu američkog savezništva, o čemu dovoljno govore naslovi u Avazu.

Dnevni avaz je naslovnicu i dvije stranice posvetio tekstu „Nastavak antizapadne histerije“ u kojem kritizira neodgovorne istupe pojedinih političara iz SDA i SDP-a koji insinuiraju da vlade EU, SAD, Njemačke, Austrije i drugih zemalja nisu dobronamjerne prema budućnosti i građanima BiH. Ono što je nejasno je otkad su napadi na američko uplitanje u izborni proces u BiH prerasli u napade na zapadne saveznike, vlade EU, Njemačke, Austrije i drugih zemalja, kad njih niko nije ni spominjao u iznesenim kritikama. Veliki medijski prostor za iznošenje kritika na račun nezahvalnog odnosa bh. političara naspram EU i SAD (i ovdje se navodi EU?!?) dobijaju i nevladine organizacije koje se najvećim dijelom finansiraju iz američkih fondova.

Otvorene stajanje uz određene političke opcije često imaju kontraefekt. “Takve poruke mogu silno mobilizirati biračko tijelo SDP-a i SDA. Mislim da u konačnici mogu imati negativan učinak po ciljeve takve propagandne aktivnosti”, rekao je gostujući na Face TV-u Zoran Tomić komentirajući pritisak Ambasade SAD-a u BiH i USAID-a na pomenute političke opcije koji dolazi u jeku predizborne kampanje.

Američka pomoć Bosni i Hercegovini je neupitna i građani BiH su im zahvalni na tome. Međutim bez obzira koliko ova država bila mala i globalno ne toliko bitna, ne smijemo dozvoliti direktno i jednostrano uplitanje u unutrašnje stvari. Posebno ukoliko se sjetimo ranijih iskustava koje Raspudić navodi „Američki ljubimci, oni koji su bespogovorno prihvaćali igrati njihovu igru, u pravilu nisu dobro prolazili. Od Biljane Plavšić, preko Jadranka Prlića pa sve do Lijanovića, nakon što bi odradili posao, ili češće nakon što nisu bili sposobni odraditi ga, nekadašnji mezimci bivali su odbačeni.”

Da je ova tema naišla na zanimanje i medija u susjedstvu potvrđuje i pisanje dnevnog lista Danas iz Srbije i Index.hr iz Hrvatske. Index.hr prenosi video spot USAID-a, ali i spot „Reci ili trpi! Bosna i Hercegovina nije protektorat“ u kojem nepoznati autori izražavaju negodovanje zbog američke kampanje usput oslikavajući posljedice američkih intervencija (usaids.wordpress.com). List Danas u tekstu naziva „Ko će pobijediti u američkoj ambasadi“ navodi: „Bez balkanskog i sindroma male zemlje ne mogu ni izbori u Bosni i Hercegovini: do glasova tamošnjih birača najsigurnije se stiže preko otvorene ili zakulisne, stvarne ili tek podrazumevajuće podrške velikih stranih zaštitnika. Pa je obračun između onih koji podršku gube i onih koji imaju šanse da je tek zadobiju degutantan.”

Ova situacija sve više podsjeća na skeč iz Nadrealista: Djeca (susjedi) nam se sad, moj Reufe, smiju!

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook