Piše: Muhamed Velić, Al jazeera Balkans

Hrvatski je premijer Zoran Milanović prije nekoliko dana odlučno reagirao o pitanju kupovine skupih automobila za "potrebe" svoje Vlade. Riječ je o jedanaest skupih automobila, koji će u konačnici hrvatsku Vladu stajati po komadu 85.000 eura. Gospodin Milanović je s ovim brojkama, uz izvinjenje, izašao pred hrvatsku javnost, obećavši da će se u narednim danima razmatrati i pitanje smanjenja osobnih primanja i plaća svih uposlenika u Vladi Hrvatske.

Potvrđena odluka

To je još u utorak bio najavio, a već u četvrtak potvrdio je svoju odluku i naum u kojem će rebalansom budžeta svim državnim službenicima, pa i ministrima u Vladi - smanjiti plaću.

Predsjednik Hrvatske gospodin Ivo Josipović pozdravio je ovu odluku i ovaj naum, ali izrazio je i bojazan da nije riječ o populizmu koji nikome neće koristiti. Odluke te vrste, kako je kazao, trebaju biti racionalne.

Premijer Milanović je kratko odgovorio da nije riječ ni o kakvom populizmu, jer u državnoj kasi za velike plaće novaca jednostavno - nema.

Naravno, mi iz užarene bh. perspektive slažemo se s gospodinom Josipovićem da te odluke treba tretirati s racionalne strane, ali ima još jedna jako bitna, ako ne i bitnija strana, a koju politika itekako zaobilazi i ignorira, a to je ona moralna strana.

Jednostavno, ona ljudska.

Je li moralno, konačno, je li i ljudski, pitanje je za svakog uposlenog čovjeka, osobito onoga na državnim "jaslama", u ovako socijalno očajnom stanju, u nerazvijenom društvu i državi, kao što je BiH, u vremenu velike (svjetske) krize imati plaću veću od prosječne i do deset puta?!

Plus dodatna primanja, za odvojen život, za stanarine, za prijevoz, za službena auta, za benzin, za mobitel, za bijeli hljeb, za ovo, za ono, a cifre su uvijek i u pravilu četveroznamenkaste.

Prošle smo godine bili zatečeni viješću kako je jedan od ovdašnjih direktora u jednoj od bh. kompanija, samo za jedan mjesec primio plaću (mada je to, navodno, bila kao neka vrsta otpremnine) u visini od 40.000 KM. Bili smo šokirani, ali taj slučaj nije usamljen. Za njega smo čuli, a šta je s onima čije su nemoralne plaće iz ovih ili onih razloga zatomnjene i prikrivene?!

No, to je nemoralni slučaj iz privrede, ali prave zvijezde u kontinuitetu su naši političari. Oni su posebna priča.

Poseban kuriozitet

Ali i ovdašnja je politika sama po sebi poseban kuriozitet, jer to je ponuda koja se teško odbija. Pitanje je ima li, doista, neko da je ušao profesionalno u ovdašnju politiku (koja je mizerija od stvarne i realne politike), a da se nije obogatio?

Tu rizik definitivno ne postoji - da će političar u politici, koja je u vlasti ili uz vlast, biti u bilo kakvom finansijskom riziku.

Zbog toga su to posebne zvijezde. To su političke zvijezde.

Pa i oni koji su bili zvijezde u nekom drugom društvenom, naučnom i kulturnom sektoru, kao, naprimjer, pjevači ili glumci, uvidjeli su da je bolje "pjevati" za parlamentarnim mikrofonima, nego za onim dvoranskim ili kafanskim - bolja je cifra u pitanju, sigurnija i redovnija.

A od tog njihovog "pjevanja" ili "glume" (svih njih) za parlamentarnim klupama - ovdašnje ljude samo boli glava, jer su to "pjevanje" i ta politika lišeni bilo kakve odgovornosti, smisla i moralnih skrupula.

No, postoji i druga strana ove priče o bogatim političarima.

Dakako, postoje i oni kojima plaća (zapravo, primanje) od pet hiljada KM predstavlja pravu "sitnicu". Kako kažu, mnogo su više zarađivali u privatnom biznisu.

A nama se onda razložno nameće pitanje ili zaključak da je, onda, moguće ući u politiku i raditi volonterski, zadržati i baviti se svojim biznisom, a u politici biti na paušalu i raditi za državu i interes svih ljudi pro bono, što bi, naravno, bio patriotizam visokog ranga.

Ali, budimo realni, ova tvrdnja korespondira s nemogućim ili utopističkim.

Konačno, postavlja se pitanje, u okviru realnog, ima li iko kod nas, kao što je to uradio hrvatski premijer Milanović, pa da predloži smanjenje plaća, ogromna primanja i nadoknade, to jedno beskrupulozno trošenje i bahato rasipanje državne imovine i novaca koji narodu pripadaju?

Ima. Uvijek ima.

Predlagači su, doduše, neustavne kategorije: moral i siromašni, opljačkani ljudi.

Oni već jako dugo predlažu, kume i mole da se bude razložno, štedljivo i s obrazom - da se čuva kredibilitet.

Preuzeti odgovornost

Predlagača ima, itekako ih ima, samo je pitanje ima li onih koji će ih čuti i, naravno, poslušati.

P.S. Gospoda političari moraju preuzeti odgovornost za stanje u državi, moraju početi sa rezanjem plaća i ostalih "uzimanja".

Tek tada će im ljudi početi vjerovati da hoće nešto raditi i za njih i za državu, naravno.

Do tada, sve je to igranje gluhih telefona i pričanje u prazno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

(DEPO PORTAl/BLIN MAGAZIN/aa)