Ljubavna priča Hermione Granger i Rona Weasleyja je pogreška. Tako je nedavno izjavila britanska spisateljica J. K. Rowling, stvoriteljica svjetski popularnog čarobnjaka Harryja Pottera, o kojemu je napisala serijal od sedam superuspješnih knjiga, kasnije pretvorenih u osam superuspješnih holivudskih filmova. Obožavatelji serijala reagirali su većinom s iritacijom na ovu izjavu Rowling, koja je priznala da je zapravo trebala spariti Harryja i Hermione, no to je ne čini izuzetkom u književnom svijetu.

Naime, kako je podsjetio New York Magazine, Rowling nije jedina spisateljica koja se naknadno sjetila da je nešto trebala napisati drugačije. Tu je i još popularniji J. R. R. Tolkien, autor 'Gospodara prstenova', koji je 1937. objavio 'Hobita', njegov uvod u svijet Međuzemlja. U prvoj verziji romana Tolkien je predstavio likove najmudrijih vilenjaka, koje je nazvao - gnomi. No kako je ta riječ s vremenom počela predstavljati patuljke šiljatih ušiju, Tolkien je u šezdesetima iz 'Hobita' izbacio svaki spomen gnomova, a mudre vilenjake nazvao 'High Elves', odnosno visoki vilenjaci.

Mark Twain si je pak zamjerao to što nije 'Toma Sawyera' napisao u prvom licu jednine, kako je priznao u pismu uredniku časopisa The Atlantic, a još više ga je mučilo to što je bio uvjeren da mladi uopće neće htjeti čitati tu knjigu. 'Čitat će je samo odrasli', ogorčeno i posve pogrešno predvidio Twain. Autor slavne (ili zloglasne) 'Anarhističke kuharice' William Powell zažalio je što je napisao svoje najslavnije djelo kada je u srednjim godinama otkrio vjeru i prešao na kršćanstvo. Godine 2000., stari Powel napisao je kako je ta knjiga 'loše usmjeren proizvod' koji je nastao za vrijeme američke invazije Vijetnama. 

Popularni američki pisac Dave Eggers na književnu scenu probio se autobiografskim romanom 'Potresno djelo nesigurna genija' (koje je kod nas objavljeno 2005. u izdanju VBZ-a), u čijem su prvom izdanju bila navedena prava imena njegovih prijatelja i obitelji. Već u prvom paperback izdanju Eggers je dodao pogovor u kojem se ispričava bližnjima, a u svim kasnijim izdanjima promijenjena su stvarna imena ljudi. 

Stephen King je pak otišao tako daleko da je u drugom izdanju svojeg romana 'The Gunslinger' na svakoj stranici nešto promijenio ili dodao, jer nije bio zadovoljan kvalitetom teksta. Također je u kasnijim izdanjima nadopunjavao svoj obimni roman 'The Stand' o svijetu nakon misteriozne apokaliptične katastrofe. 

Značajnu promjenu u svoj roman 'The City and The Pillar' uveo je Gore Vidal. Naime, kada je knjiga objavljena 1948., bila je prvi roman koji opisuje homoseksualnu ljubavnu vezu, koja doduše završava time da jedan partner u napadu bijesa zadavi drugog. U izdanju iz 1965. roman završava svađom dvojice ljubavnika, ali nitko nikoga ne ubije. Naime, Vidal je mislio da piše veliku romantičnu tragediju s takvim krajem, no očito je primio srcu kritike o tome kako stereotipizira homoseksualne ljubavi kao neizbježno tragične. 

'Da ja nisam ubio njega, ubio bi on mene', izjavio je Arthur Conan Doyle kada su ga pitali zašto je odlučio smaknuti slavnog detektiva Sherlocka Holmesa. No deset godina kasnije - pod pritiskom javnosti i zbog novca - Doyle je uskrsnuo Holmesa, koji je i danas njegova najpoznatija književna kreacija.

(tportal/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)