Piše: Džemaludin Latić (thebosniatimes.com)

Prostačkim riječima:“Marš kući!“ koje je uputila turskome ministru inozemnih poslova, dr. Ahmetu Davudoluu, nakon njegove službene posjete Bosni i Hercegovini, poznata režiserka Jasmila Žbanić uvrijedila je ne samo prijateljsku Vladu Republike Turske, već i cijeli turski narod. Iako je te iste riječi uputila i hrvatskome premijeru, Zoranu Milanoviću, Jasmila Žbanić to nije smjela učiniti turskome ministru inozemnih poslova zato što su zvanični i nezvanični motivi i način dolaska ove dvojice funkcionera skoro u potpunosti različiti: dok je hrvatski premijer posjetio samo političke predstavnike jednog naroda (hrvatskog), jedan dio jednoga grada u jednom dijelu Bosne i Hercegovine i devastirane prostorije samo jedne (hrvatske) političke organizacije, čime je – i pored prijateljskih riječi upućenih državi Bosni i Hercegovini - izazvao opravdani bijes bh. patriota koji su u njegovoj posjeti prepoznali recidive tuđmanovske secesionističke politike, posjeta turskog ministra vanjskih poslova imala je – i ostvarila – sasvim drugačiji cilj.

Očigledno je da je turski ministar vanjskih poslova iznenada posjetio Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, upravo zabrinut zbog toga što su se, u povodu aktualnih demonstracija, vođe neskrivene velikosrpske secesionističke politike našle u Beogradu, a hrvatski premijer u Mostaru – u vrijeme dok su OHR i EU uporno šutjeli pred spomenutim događajima koji su, posljedično, poprimili oblike vandalizma i opasno podrili stabilnost države Bosne i Hercegovine. Turski ministar nije uputio nijednu neprimjerenu riječ niti je protokolom svoje posjete na bilo koji način povrijedio državu, građane i narode Bosne i Hercegovine. Dapače!

Čak je i podržao pravo građana na iskazivanje nezadovoljstva demonstracijama protiv vlasti. Dr. Davudolu nije podržao opasni napad demonstranata na institucije države – za razliku od nepromišljene i iskompleksirane režiserke koja je sama sebi dala za pravo da podržava paljenje Arhiva države Bosne i Hercegovine, državne zastave, zgrade Predsjedništva, Kantona, privatnih automobila…,  čime je narušila rejting vlastite države i stekla još jednu „porciju ništavila“ u nezajažljivoj trci za slavom.

P.S.

Naslućujući da mora doći do Dejtona II – budući da je Dejtonski mirovni sporazum iz 1995.g., na kome nije učestvovala nijedna muslimanska država,glavni generator ukupne krize u mojoj zemlji – svjestan da sile Zapada samo za moju zemlju – samo zato što u njoj živi relativna većina muslimanskog stanovništva! – koriste duple standarde ne dopuštajući  narodu kome pripadam pravo da se koristi plodovima zapadnoevropske demokracije, kao građanin, pisac i Bošnjak, uvjeren da dijelim stavove i osjećanja izrazite većine bošnjačkog naroda i patriota /domoljuba/rodoljuba Bosne i Hercegovine, pozivam prijateljsku Republiku Tursku da i dalje bdije nad opstankom države Bosne i Hercegovine te da iskoristi svoje međunarodno pravo pa da, na međunarodnoj konferenciji Dejton II, obavezno, kao članica PIC-a i neizostavni ravnopravni učesnik na toj konferenciji, štiti interese Bošnjaka – kako bi taj jedan od najnesretnijih naroda u modernoj povijesti konačno našao svoj mir i mjesto pod Suncem.

Sarajevo, 13. rebi'ul-ahir 1435. / 13. februar /veljača 2014.