Geni nisu dovoljan ili nužan preduvjet da muškarci postanu homoseksualci, međutim svakako igraju važnu ulogu u tome, pokazalo je novo američko istraživanje.

Radikalni konzervativci, kako svjetski, tako i naši domaći, vole se pozivati na navodne nedostatke znanstvenih dokaza da je spolna orijentacija određena rođenjem iako je poznato da i u velikom broju životinjskih vrsta postoji prilično postojan postotak istospolne privlačnosti. Uvjereni da je to stvar osobnog izbora i 'izopačenog' životnog stila, mnogi među njima smatraju da se homoseksualnost može i treba nijekati, liječiti, pa i zakonski diskriminirati.

Najnovija studija tima pod vodstvom Michaela Baileya, psihologa na Northwestern University u Illinoisu konačno je pronašla nove dokaze da geni uistinu utječu na spolnu orijentaciju muškaraca. Stručnjaci su testirali DNK 400 gay muškaraca i otkrili da su za to zaslužni geni na najmanje dva kromosoma.

Kao jedno od ključnih pokazalo se područje nazvano Xq28 na kromosomu X. No znanstvenici još uvijek ne mogu reći koji su sve geni u tom području uključeni niti koliko drugih gena u nekim drugim dijelovima genoma može utjecati na spolno ponašanje. U studiji je identificirano još jedno područje na kromosomu 8 koje također utječe na spolnu orijentaciju mada još uvijek nije potpuno jasan mehanizam njegova djelovanja.

Na temelju prijašnjih rezultata genetskih istraživanja stručnjaci su pretpostavili da homoseksualnost, koja na prvi pogled ne izgleda kao evolucijska prednost, preživljava selekcijski pritisak zato što geni povezani s njome žene koje ih nose čine plodnijima. To bi moglo vrijediti za gene u području Xq28 jer se kromosom X na muškarce prenosi isključivo preko majki.

Ovaj rad potvrđuje rezultate jedne manje studije Deana Hamera s Nacionalnog instituta za rak u SAD-u koja je 1993. podigla veliku prašinu. Istražujući obiteljsku povijest više od 100 gay muškaraca Hamer je utvrdio da je homoseksualnost dijelom nasljedna. Njegova je studija pokazala da je više od 10% braće gay muškaraca također gay, dok je taj udio u općoj populaciji oko 3%. Također je utvrdio da su ujaci gayeva i njihovi muški bratići s majčine strane u većem postotku sami gayevi. Njegova je studija također identificirala područje Xq28 kao ključno za spolnu orijentaciju.

Hamerova studija naišla je na buru kritika. Britanski tabloid Daily Mail objavio je tada vijest pod naslovom: 'Otkriće gay gena ulijeva nadu u abortus'.

Geni nisu jedini faktor!

No da stvar nije tako jednostavna pokazale su studije identičnih blizanaca prema kojima geni nisu jedini faktori koji utječu na spolnu orijentaciju. Naime, jednojajčani blizanci gay muškaraca u manje od 50% slučajeva su također gay.

Znanstvenici vjeruju da na spolnu orijentaciju mogu utjecati brojni čimbenici, među kojima i razine hormona kojima su embriji izloženi u maternici.

Stručnjaci upozoravaju da se ovi nalazi ne bi smjeli koristiti za razvijanje testova za spolnu orijentaciju ili biti temelj za bilo kakvu diskriminaciju.

'Ne vidim kako bi genetika mogla pridonijeti neravnopravnosti, diskriminaciji i stigmatizaciji lezbijki, gayeva, biseksualnih i transrodnih osoba više nego tumačenja koja se temelje na društvenim, kulturnim i odgojnim čimbenicima. U povijesti progon i užasan odnos prema LGBT skupinama bili su posljedica činjenice da su političari, vjerski vođe i društva spolnu orijentaciju doživljavali kao stvar izbora koja je proizašla iz lošeg odgoja', rekao je Qazi Rahman, psiholog na King's Collegeu u Londonu.

(tportal/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)