Očevici tvrde da je u zgradu Predsjedništva BiH kobnog prošlog petka ušlo da pali i uništava 10-15 huligana i da je unutra bio samo manji broj vatrogasaca koji su gasili požar. Ako je zaista bilo tako, a izgleda da je otprilike bilo, logično se postavlja pitanje šta je taj dan radio ogroman policijski aparat koji je dužan da brine za sigurnost institucija države, njene imovine i simbola?!

Ako je šačica mladih huligana, organiziranih ili ne – svejedno je, mogla ući i zapaliti zgradu koja bi trebala da bude najbolje čuvana u državi, onda je to siguran znak da je nešto debelo truhlo u toj istoj državi i da svaki građanin treba da se zapita ko zaista bdije nad njihovom bezbjednošću i sigurnošću.

U tom svjetlu treba gledati i na ostavku direktora Direkcije za koordinaciju BiH Himze Selimovića. Naime, on je dan nakon burnih događaja podnio ostavku na ovu funkciju, navodeći kao razlog to što ne može garantirati sigurnost Predsjedništvu BiH. Nakon toga su članovi Predsjedništa i osoblje evakuirani iz zgrade najvišeg politčkog vrha države.

Zasigurno će zadugo ostati velika političko-policijska tajna zašto je Selimović podnio ostavku, ali je sigurno da njemu nije bilo lako tih dana u situaciji koja je izmicala kontroli. Obračun na javnoj sceni koji je uslijedio nakon ovih događaja nam, pak, daje dovoljno indicija o mnogim nerazjašnjenim i spornim detaljima pod kojima je došlo da paljenje zgrada Vlade KS i Predsjedništva BiH.

Da li je to bio spontani bijes građana ili nečiji politički pokušaj paljenja našeg Reichstaga i priprema za „Noć dugih noževa“, ostaje da se nagađa. Za one manje upućene - paljenje zgrade Reichstaga se dogodilo 27. februara 1933. i ono je poslužilo Hitleru da preuzme vlast u Njemačkoj i otvori prostor za realizaciju fašističke ideologije.

Imajući u vidu svu dramatičnost događaja koji su se dešavali naočiogled tv kamera, ali očito i iza scene, ostavka prvog čovjeka policijskih snaga BiH je, sa profesionalne i etičke strane gledano, kukavički čin. Selimović je ipak policajac i pripadnik profesije u kojoj postoje i moraju postojati određeni kodeksi.

Biti na najvišem (i dobro plaćenom) policijskom položaju u državi nosi sa sobom određenu odgovornost. Upravo se od ljudi koji se nalaze na takvim javnim pozicijama očekuje da rade svoj posao i u najtežim trenucima. A Selimović je, budimo do kraja otvoreni i jasni, ostavio svoje kolege policajce na cjedilu i pokušao se, vlastitom ostavkom, osloboditi odgovornosti koju ima.

Pokazalo se da njegova, kako je neko već u medijima okarakterisao, životna filozofija „merhaba čaršijo na sve četri strane“,  nije primjenjiva u ovakvim kriznim siutacijama.

Ali, zaboga, zašto policija i postoji nego da djeluje u kriznim situacijama?!?

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/Z.Ros)