Piše: Samir Beharić

"Jezik politike je dizajniran tako da laži zvuče istinito...“ (George Orwell)

Jeste li ikada pokušali nakratko zatvoriti oči i zamisliti Bosnu i Hercegovinu kao zemlju kojom upravljaju visokoobrazovani političari, diplomanti sa najeminentnijih svjetskih univerziteta i genijalni poliglote?

Zamislite našeg ministra sigurnosti sa diplomom Univerziteta u Lozani, ministra vanjskih poslova kao poznavaoca 10-ak stranih jezika i stručnjaka na polju međunarodnih odnosa ili pak članove predsjedništva kao uspješne doktore nauka sa Harvarda, Yalea ili Stanforda. Prelijepo je da bi bilo istina, zar ne?

Ipak, nismo toliko daleko od te istine. Bosna i Hercegovina je iznjedrila na stotine, hiljade mladih ljudi, od kojih su mnogi diplomirali, magistrirali, doktorirali, pa i predaju na univerzitetima širom svijeta: od onog u Tokiju, pa preko Ciriha i Pariza, sve do New Yorka i Austina u Texasu. BiH ima i svoje prave-pravcate genijalce koji govore preko 70 stranih jezika (hashtag: Muhamed Mešić), kao i one koji se kao zastupnici u parlamentima stranih vlada bore za nacionalne interese država koje su prepoznale njihov neosporni kvalitet. Ipak, velika većina njih u Bosnu i Hercegovinu dolazi tek u posjetu porodici i rodbini, na godišnji odmor, skoro kao turisti, na čemu im se ne može ni najmanje zamjeriti. Oni koji ovdje čine smrtni grijeh jesu bh. političari, ljudi koji se ne trude da zadrže ni istinski omladinski potencijal kojim naša zemlja raspolaže, a kamo li da u BiH vrate stručnjake koje su priznali svi... Osim države Bosne i Hercegovine. Zašto je to tako?

Strah od konkurencije je kod naših političkih otaca nedavno ušao u svoju terminalnu fazu. Recentni događaji vezani za nepristupanje Erasmus+ programu i bezobrazno onemogućavanje bh. studentima da se za novac Europske unije školuju na europskim univerzitetima potvrđuje tezu o panici koja se uvukla u raštrkane redove bh. političkih kohorti. „Mesari, pekari i ljekari“ koji obnašaju rukovodeće državničke funkcije su svjesni da bi ih elita mladih ljudi, školovana na Zapadu, u slučaju povratka u domovinu intelektualno pregazila kao plitak potok, te time označila kraj ere političkog mešetarstva.

Od deklarativnog obećanja bh. političara da će naša zemlja pristupiti Erasmus+ programu, je ostalo koliko i od lanjskog snijega. O osnivanju neohodne nacionalne (državne) agencije za obrazovanje ne priča niko, a nove posljedice su izronile na površinu pred Novu godinu.

Bosna i Hercegovina je ostala bez još jednog programa Europske unije! Od 1. januara 2014. godine nam je blokiran pristup kolosalnim fondovima iz „Youth in Action“ (Mladi u akciji) programa! Razlog: nepostojanje nacionalne agencije!

Ova vijest je stigla iz centrale SALTO SEE resursnog centra, posebnog tijela Europske unije, zaduženog za promociju saradnje između tzv. programskih zemalja Youth in Action platforme (članice EU + Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska, Turska i Makedonija) i zemalja Zapadnog Balkana (onih koje nemaju osnovanu nacionalnu agenciju). Uopćeno kazano za one koji ne znaju, Youth in Action je program za neformalno obrazovanje i razmjenu volontera.

Ovom nesretnom odlukom su direktno pogođeni svi mladi ljudi, te omladinski treneri u BiH. Omladinske razmjene, koje su uključivale razne seminare, studijske posjete ili konferencije na međunarodnom nivou će mladim Bosancima i Hercegovcima ostati samo lijepo sjećanje. Ne treba posebno napominjati da su sve aktivnosti (putni trošak, ishrana, osiguranje) iz ovog programa (bile) u potpunosti ili većinskim dijelom finansirane od strane Europske unije. Projekat poput susreta 40 mladih ljudi iz Konjica, Volgograda, Magdeburga i Granade će biti aktivnost na koju omladinska organizacija iz Konjica neće moći aplicirati. Do kraja prošle godine smo to mogli činiti slanjem aplikacije direktno u Brisel, u glavni štab ovog programa. Ipak, za takvo nešto nam od 1. januara treba nacionalna agencija, koju zbog političkih igara nemamo.

Druga bitna okosnica Youth in Action programa jeste Europski volonterski servis (EVS) preko kojega su osobe između 17 i 30 godina imale priliku volontirati u nekoj od europskih zemalja u trajanju od 2 do  12 mjeseci. Pored toga što im je u tom periodu plaćen smještaj, hrana, režije i putni troškovi, volonteri su dobivali i džeparac čiji je iznos zavisio od standarda države u kojoj volontiraju. Mnogi volonteri iz BiH su na taj način, zahvaljujući iskustvu i preporukama rukovodilaca europskih organizacija u kojima su volontirali, nakon povratka u BiH lakše dolazili do posla. Neki su i ostajali trajno raditi za organizaciju u kojoj su volontirali. Više neće!

Poređenja radi, ovim smo stavljeni u isti koš sa zemljama kao što su Sirija, Libija ili Palestina, koje u Youth in Action programu mogu učestvovati samo kao zemlje-partneri, dok im je direktno apliciranje na sredstva iz fondova Youth in Action programa onemogućeno.

Šteta je nemjerljiva. Do sada su na hiljade mladih Bosanaca i Hercegovaca na ovaj način stvarale nova prijateljstva, učili od drugih i o drugima, širili svoje horizonte i bogatili svoj CV. Jednostavno, učili su o životu, postajali su bolji ljudi, zrelije osobe, briljantne individue koje će graditi novo društvo, društvo o kojem svi sanjamo! Ipak, bh. političari su odličili da toj čaroliji dođe kraj.

Političari su glasno i jasno rekli NE! NE mladim i obrazovanim ljudima, NE kritičkim razumom obdarenim i na promjenu spremnim pojedincima, NE novom pristupu nauci! Ubrzo očekujemo da nam zbog neimplementacije presude Sejdić-Finci blokiraju i pristupe višemilionskim fondovima Vijeća Europe, što bi bio neviđen presedan. Ipak, bh. političari su rekli svoje, a kad političari progovore, znanje zanijemi. Pitanje je zbog čega mi šutimo?

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)